Optuženi Radovan Karadžić tvrdio je danas na suđenju pred Međunarodnim tribunalom u Hagu da marta 1995. nije bio tvorac direktive kojom je bilo naloženo da Vojska Republike Srpske učini nepodnošljivim život stanovništvu Srebrenice, ali nije negirao da je taj dokument on potpisao.
Tokom svjedočenja Mire Mihajlović koja mu je bila sekretarica od 1993. do 1996, bivši predsjednik RS tvrdio je da je “Direktiva broj sedam” nije sačinjena u njegovom kabinetu.
“Direktiva broj sedam kreirana je negdje drugdje. Nije potpisana u kabinetu i nema pečat predsjednika”, rekao je Karadžić koji je bio i vrhovni komandant VRS.
Mihajlovićeva je to potvrdila, precizirajući da je na dokumentu pečat Glavnog štaba VRS.
Na pitanje predsjedavajućeg sudije O-gon Kwona o tome da li je na direktivi Karadžićev potpis, svjedokinja je odgovorila da to “sa sigurnošću” može potvrditi.
Na pitanje sudije Kwona o tome da li odbrana tvrdi da Karadžić nije potpisao Direktivu broj sedam, pravni savjetnik optuženog Peter Robinson je odgovorio da to nije tvrdnja odbrane.
“Direktivom broj sedam” Karadžić je marta 1995. naredio VRS da život bošnjačkom stanovništvu Srebrenice i Žepe “učini nepodnošljivim kroz vojnu akciju i uskraćivanje humanitarne pomoći”.
Tim dokumentom naložio je i da VRS pažljivo odmjerenim i promišljenim vojnim akcijama “stvori nepodnošljivu situaciju potpune nesigurnosti bez ikakve nade za opstanak i život za stanovništvo u Srebrenici i Žepi”.
Karadžić je optužen za genocid nad oko 7.000 srebreničkih Muslimana i progon njihovih porodica u danima pošto je VRS zauzela Srebrenicu, 11. jula 1995. Tokom unakrsnog ispitivanja svedokinje, Karadžić je rekao da je dokumente često “potpisivao bez čitanja, ako ih je pripremio neko od saradnika”, i da je potpise stavljao i van kabineta. Njegova bivša sekretarica to je prihvatila kao tačno.
U glavnom iskazu, Mihajlovićeva je potvrdila autentičnost protokola i dnevnika koje je vodila o Karadžićevim susretima i telefonskim razgovorima, 1993-96, koji su u posjedu tužilaštva. Izjavila je i da je Karadžić sve svoje sastanke održavao “iza zatvorenih vrata” i da je nikada nije pozvao da vodi bilješke.
U unakrsnom ispitivanju, Karadžić je Mihajlovićevu pozvao da pregleda jednu od šest knjiga dokumenata sa njegovim potpisom koje je objavio “Međunarodni odbor za istinu o Radovanu Karadžiću” na čelu s beogradskim profesorima prava Smiljom Avramov i Kostom Čavoškim.
Ovlaš pregledavši jednu knjigu, svjedokinja je potvrdila da su u njoj dokumenti iz Karadžićevog kabineta.
Napominjući da je te dokumente prikupljala njegova kćerka Sonja, Karadžić je rekao da je 1996. već “bio u planinama”.
Mihajlovićeva je, na Karadžićevu sugestiju, rekla da on nije imao nacionalnih predrasuda, prihvativši kao ilustraciju za to njegove riječi da je “u centru Pala ostala katolička crkva” i da mu je “frizerka bila Hrvatica”.
Suđenje Karadžiću nastavlja se sutra, u četvrtak ujutro, iskazom sljedećeg svjedoka optužbe, prenosi “Beta”.
Karadžić je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje “plavih šljemova” UN za taoce, 1992-95.
(Vijesti.ba)
