Haško suđenje bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću nastavljeno je svjedočenjem Eda Vulliamyja koji je početkom avgusta 1992. godine bio u grupi novinara pri obilasku logora na podučju Prijedora.
Njegove reportaže šokirale su međunarodnu zajednicu koja je nakon Drugog svjetskog rata prvi put vidjela slike posljedica organiziranog etničkog čišćenja na području Evrope. Vulliamyjeve reportaže, kao i snimke njegovih kolega novinara tužilaštvo je priložilo kao dokaz za optužbe o genocidu u prijedorskoj općini.
„Vrijeme u paklu“, naziv je knjige u kojoj je Vulliamy opisao prvu godinu rata u Bosni i Hercegovini. Britanski novinar je potvrdio sudu kako su prikazane snimke Trnopolja i Omarske napravljene tokom njegova posjeta logorima. Snimke su pokazale izgladnjele i brutalno pretučene logoraše, crne po cijelom tijelu od batinjanja.
Na snimcima se između ostalih vidio logoraš Fikret Alić koji je u Trnopolje došao iz logora Keraterm potpuno izgladnjeo. Svjedok Vulliamy se prisjetio njegovih opisa užasa koje je preživio.
„On i drugi govorili su o jednoj strašnoj noći u Keratermu kada je između 130 i 150 ljudi ubijeno u jednoj noći. Ovaj mladić, Fikret Alić je rekao da je dobio zadatak da tovari leševe buldožerom na kamione, ali da nije to više mogao podnijeti. I da je onda jedan stariji zatvorenik zauzeo njegovo mjesto“, prenio je novinar riječi logoraša.
Za vrijeme glavnog dijela ispitivanja tužilaštvo je prikazalo i intervju optuženog Karadžića stranoj medijskoj agenciji u kojem je potvrdio da je Omarska najgori zatvor, da nema dovoljno hrane za zatočenike te da ih se ne želi sve pustiti kako se ne bi borili protiv srpskih snaga. Za vrijeme intervjua iz spornog vremena Karadžić je potvrdio svoju zapovjednu moć nad logorima – istaknuvši da ih, ako hoće, može zatvoriti za dva dana.
Tijekom unakrsnog ispitivanja Karadžić je pokušao osporiti svjedočenje Vulliamyja ukazujući da je pristran, odnosno naklonjen bošnjačkoj strani budući da se u njegovoj knjizi „Vrijeme u paklu“ nigdje ne spominju srpske žrtve.
Za tu činjenicu Vulliamy je imao jednostavno objašnjenje: „Zato jer se meni činilo prilično jasno, ili vrlo jasno da su logoraši u logorima ili bosanski Muslimani ili Hrvati, a stražari ili ljudi koji su vodili te logore – bosanski Srbi“.
Osim toga, i sam svjedok je sudu potvrdio kako mu je tokom rata prepunog nasilja narušena neutralnost, iako je svjestan da su zločine činili pripadnici snaga svih strana uključenih u sukob.
„Kada se govori o konkretnim činjenicama ja sam objektivan. Kada uđete u neku kuću i vidite 6 leševa, nije ih 12 zato jer su Muslimani ili 3 jer su Srbi. Ono što ja ovdje tvrdim i pri čemu stojim jest da ja ne pokušavam biti neutralan. Ja nisam neutralan ako trebam suditi o stražarima u logorima, ili zarobljenicima ili silovanim ženama i silovateljima. Ja ne tvrdim da sam neutralan u pogledu tog nasilja koje sam vidio“, pojasnio je formiranje svojih stavova novinar koji je također pisao i o logoru Dretelj na području Hercegovine, uspostavljen od strane neoustaške paramilitarne jedinice HOS-a u kojima su držani zatvorenici srpske nacionalnosti.
Dretelj se kasnije našao pod zapovjedništvom HVO-a (Hrvatskog vijeća obrane), koji je u njega smjestio zatočenike bošnjačke nacionalnosti za vrijeme tzv. Bošnjačko-hrvatskog sukoba 1993.-1994.godine.
Optuženi: zašto vjerujete logorašima, a ne meni?
Karadžić je ustvrdio kako su priče logoraša koje je novinar prenio lažne te da u Keratermu i Omarskoj nije bilo masovnih ubijanja već da se dogodilo samo jedno, i to poremećene osobe. Vulliamy se s time nije složio budući da je i nakon rata godinama nastavio intervjuisati preživjele logoraše koji su mu opisali ubijanja.
„Kako Vi znate da je u pitanju izgladnjelost, a ne konstitucija?“, upitao je Karadžić pokazujući sliku logoraša Alića koja je obišla svijet i upozorila na užase rata.
„Kada sam se ja susreo s njim sljedećeg proljeća u Sloveniji on je izgledao normalno“, odgovorio je svjedok nakon čega je optuženi ustanovio kako ga nije vidio obnaženog tom prilikom kao što je bio u Trnopolju.
(Karadžić pita svjedoka zašto vjeruje logorašima, a ne njemu)
Karadžić je pokušao i prikazati kako su civili „evakuirani iz područja borbenih djelovanja prema zakonskoj obavezi“, a ne odvođeni u logore zbog etničkog čišćenja.
Prema njemu su Zelene beretke i muslimanski ekstremisti pretvorili Prijedor u ratište zbog čega je onda uslijedila evakuacija, „a ne deportacija“ stanovništva.
„Ne to nisam znao jer kada sam ja bio s tim ljudima u konvoju onda su mi oni ispričali drugačije. Da su srpski policajci došli u njihove kuće i natjerali ih da odu. Neki su se (pripadnici srpskih snaga) već tada svadili čija će biti kuća (iz koje se ljude tjera). Ljudi u konvoju nisu odlazili dobrovoljno“, negirao je Vulliamy tvrdnje optuženog opisujući kako su cijelo vrijeme konvoj prognanika iz prijedorske općine čuvali naoružani policajci.
Osvrćući se na tvrdnje optuženog da je Vulliamy napravio karijeru od posjeta logorima te da su se namjerno snimali najmršaviji zatočenici tužilaštvo je u dodatnom ispitivanju prikazalo video snimak iz Trnopolja na kojem se vidi kako je većina drugih zatočenika također bila izgladnjela.
Suđenje se nastavlja u četvrtak novim iskazom svjedoka tužilaštva.
(slobodnaevropaorg)
