S obzirom da je riječ o tajnim informacijama, konkretne tehnike koje bi vojska SAD-a upotrijebila nisu poznate, no njihov bi cilj bio poremetiti vojne komunikacije i onesposobiti radarski sustav za rano upozorenje koji je povezan s protuzračnom obranom koja je napadala NATO-ove zrakoplove.
No, kako kažu u NY Timesu, čak su i neke vojni zapovjednici bili protiv te ideje – ako bi Amerikanci napravili ovakav presedan u ratovanju, slično bi u budućnosti mogli napraviti Rusi i Kinezi i tako pokrenuti potpuno novi način ratovanja.
Također, pojavilo se i pitanje pravnih komplikacija, a Amerikanci ionako nisu bili sigurni mogu li pokrenuti napade u tako kratko vrijeme te mogu li započeti takav oblik napada bez da Obama obavijesti Kongres. ‘Ne želimo biti oni koji će započeti s novim oblikom ratovanja’, rekao je James Andrew Lewis koji je u Centru za strateška i internacionalna istraživanja specijaliziran za tehnologiju i nacionalnu sigurnost.
Osim na Libiju, Amerikanci su razmišljali i o manjem cyber napadu na Pakistan i to kako bi onesposobili radare koji bi mogli primijetiti američke helikoptere koji su prevozili specijalce kada su krenuli ubiti Bin Ladena, ali i od toga su na kraju odustali.
Jedan član američke administracije rekao je da su kapaciteti cyber ratovanja ‘poput Ferrarija kojeg držite u garaži i koristite ga samo na velikim utrkama, a ne u običnim gradskim vožnjama’.
Prema nekim visokim izvorima iz američke vojske, najveći razlog zbog kojeg Amerikanci nisu upotrijebili ovu vrstu napada jest kratak vremenski period u kojem su trebali reagirati – s obzirom da su Gadafijeve snage brzo napredovale prema Benghaziju, do pokretanja cyber napada rat je već mogao biti odlučen.
Naime, potrebno je puno priprema i traženja sigurnosnih propusta da bi se mogao napasti jedan takav sustav. James Andrew Lewis dodao je da cyber napadi u stvarnosti nisu nimalo nalik onima koje možemo vidjeti u filmovima gdje ih se može pokrenuti s par klikova mišem i malo tipkanja po tipkovnici te njihova priprema može potrajati jako dugo.
Prema svemu sudeći, planiranje ratovanja u budućnosti uključivat će i komponentu cyber ratovanja – koja bi čak mogla biti i presudna za dobivanje ratova.
Ako se ovakvim napadima onesposobi obrana, infrastruktura i komunikacije neke zemlje, one će biti potpuno bespomoćne i bez mogućnosti obrane i tako postati jednostavna meta za napadače.
(dnevnikhr)
