Snagom znanja za očuvanje Bosne
Nisu li Bošnjaci narod koji u svojoj historiji ima ljude s kojima bi se sigurno ponosile i mnogo veće nacije, ispisivali zlatnim slovima njihova imena, dodjeljivali im veliki udio u udžbenicima, pravili emisije o njima… veziri, valije, mufesiri, muhadisi… Ali naša djeca u osnovnoj školi, pogotovo u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, o tom zlatnom dobu našeg naroda i o tim zlatnim ljudima ne uči nista drugo do da su Turci bili zalimi, suhoparno, prazno spominjući da su vladali ovim krajevima 600 god… A zašto sve to?
Kao što kaže Ibn Haldun u svojoj Mukaddimi da poraženi narod slijedi pobjednika, takva sudbina, nažalost, zadesila je i bosanski narod u posljednjih, ne malo, stotinu godina… Poznat nam je hadis Allahovog Poslanika: Znanje će nestati smrću učenjaka sve dok na Zemlji ne bude nijednog, pa će ljudi za svoje vođe uzeti neznalice, tražit će od njih rješenja, a oni će svojim neznanjem odgovarati, pa će i njih i sebe u zabludu odvoditi! Nažalost, dio ovoga se dogodio našem narodu, i to je bila glavna tačka gdje su neprijatelji muslimanskog naroda napadali Bošnjake…
Zadržat ćemo se nakratko na nekim historisjkim događajima, da bi nam bila pouka, i da bi vidjeli način na koji su, historijski gledno, jako brzo Bošnjaci doživjeli ovaj duhovni poraz.
Prvi veliki događaj je bio nakon gušenja bosanske bune protiv sultanovih reformi 1850. godine, kada se provelo masovno ubijanje, zatvaranje i progoni bosanskih velikana. Neki izvori navode da je tada zatvoreno 1.000 najuglednijih Bošnjaka, a da je 400 odvedeno u Carigrad. Historičari kažu da se Bosna u intelektualnom smislu nije nikada oporavila poslije slamanja bosanske bune.
Drugi veliki događaj je bio pad Bosne i Hercegovine pod vlast Austro-Ugarske, kada su najugledniji Bošnjaci, većina onih koji su mogli, otišli za Tursku. Treće mračno doba za muslimanske alime u Bosni jeste doba vlasti komunista, za čije zločine, kada bi se brojali trebala bi da se napiše čitava knjiga, ali spomenut ćemo neke, najizraženije:
Godine 1945. nakon ulaska komunista, u Novom Pazaru pobijeno je 2.000 uglednih Bošnjaka!!! Bliže nama, u Bosni su u to vrijeme progonjeni age, begovi, alimi… Spomenut ćemo i velikane, poput Mehmeda Handžića i Mustafe Busuladžića, koga su komunisti svirepo ubili nakon ulaska u Sarajevo. Poznati su i događaji oko pokreta Mladi Muslimani: mnoge su pobili, zatvarali, ali su ti mladi momci uspjeli zadržati dostojanstvo, poput Omera Stupca, kada mu je kapetan OZNA-e ušao u ćeliju i rekao: Omere, divan si ti momak al ti ne valja ideja, na šta mu je ovaj odgovorio: Ma šta ti znaš šta je ideja?!
Četvrti veliki dogadjaj većina nas pamti, a to je posljednja agresija i genocid, o kome dosta znamo, ali ovdje ćemo spomenuti samo momenat, kao što je to priznao i Šešelj u jednom intervjuu, kada bi Srbi ulazili u neki grad, imali su spisak uglednih i školovanih Bošnjaka koje su odmah zatvarali ili ubijali!
Danas u pola Bosne, genocidnoj tvorevini, koju neki nazivaju Republikom Srpskom, kada se u školskim udžbenicima spominje islam i muslimani, govori se kako se oni klanjaju crnom kamenu u pustinji, a da se islamska ideja širila silom, raspirujući mržnju i netrpeljivost… U drugo pola Bosne trenutno se vodi medijski rat: od nazivanja muslimana raznim imenima, proglašavanja teroristima, fundamentalistima, zaostalim i opasnim, a velika borba se vodi za očuvanje vjeronauke u školama, da bi novi naraštaji u tim školama naučili pravu sliku o ovoj lijepoj vjeri…
Historija je učiteljica života, ali jesmo li šta naučili?
Ono što vidimo kako dodatni problem u intelektualnom razvoju i odgoju mladih Bošnjaka jeste i opšte misljenje koje možemo čuti, ne samo u narodu, nego čak i na minberima gdje imami govore:
Ne možete svi biti fakultetlije! Neko mora biti i pekar i obućar i automehaničar, itd. Pedagoški ispravno, kao što kaže Edin Tule, bi bilo da kaže:
Vi svi imate u sebi kapacitet da postanete magistri i doktori nauka bez obzira na stepen obrazovanja koji imate sada, jer magistrat i doktorat nisu ništa drugo nego određeni broj pročitanih knjiga i određeni broj položenih ispita. A vi svi to možete!
Jer Bošnjaci su narod kome su jako potrebni novi mladi, obrazovani, sposobni i iskreni ljudi.
Ovo je samo jedan mali dio naše historije i naše stvarnosti, jer sve ne možemo obuhvatiti, ali je dovoljno da nam bude poziv svima da svoje znanje ne stičemo suhoparno kako bi se dočepali samo dobrog posla i živjeli bez koristi za ummet i Bosnu. Ovo je poziv da se, kao studenti na raznim fakultetima, posvetimo podučavanju ostalih da nam se ubuduće ne ponavlja teška historija, te da ne nasijedamo na besmislene laži ljudi kao Turabi, i desetine manjih probisvjeta, koji obmanjuju narod iz dana u dan, i na njihovoj muci zarađuju ogromna bogatstva…
Koliko te košta jedan napisani tekst iz oblasti koju dobro poznaješ? Koliko te košta da citiras hadis ili neku mudrost koja će postaći nekoga na razmišljanje? Koliko truda treba da dostaviš nekome već pripremnjen letak, ili da objaviš predavanje koje je tebe dirnulo? Gotovo ništa, ali će takva, probuđena i obrazovana omladina, korak po korak vući našu lijepu Bosnu iz blata u kojem se, nažalost, nalazi.
Zato, OPOMINJI, OPOMENA ĆE IM SIGURNO OD KORISTI BITI…
Napisao: Adis Mahalbašić
Glasnik bh. studenata u Egiptu
