Najvažniji cilj predstojećeg susreta na vrhu EU predstavlja uspostava trajnog sistema za stablizaciju eura. Još uvijek nije jasno kako doći do tog cilja. Proteklih dana je diskutovano o brojnim modalitetima i mjerama.
Sudeći prema izjavama koje su se mogle čuti proteklih dana, na predstojećem susretu na vrhu ulog u igri je veliki. Nezvanični predsjednik EU Herman Van Rompuy, koji je prošlog mjeseca govorio o "preživljavanju" eura, sada šalje umirujuće poruke. "Podsjećam vas na našu spremnost da učinimo sve što treba kako bi se osigurala finansijska stabilnost euro-zone. Uvjeren sam kako ćemo iz ove krize izaći još jači" , izjavio je Rompuy.
Ali, mišljenja su potpuno oprečna kada se načne pitanje mjera koje treba poduzeti. Postoje razlike u mišljenjima između država, političkih partija i institucija. Stoga je predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso pred Evropskim parlamentom zatražio da lideri budu jedinstveni: "Ono što nam nije potrebno je natjecanje između pojedinih lidera, kakofonija različitih scenarija i najave različitih mjera bez konkretnih poteza."
Različite vizije i u Evropskom parlamentu
Guy Verhofstadt, šef frakcije liberala u Evropskom parlamentu ukazao je na ono što smatra centralnim problemom. "Nigdje na svijetu nema valute koja ne podliježe kontroli jedne vlade, jednoj privrednoj strategiji i jednom tržištu obveznicama", navodi Verhofstadt ukazujući da potrebu produbljavanja i političke dimenzije ujedinjenja Evrope.
Kao posljedica takve spoznaje brojni se zalažu za usklađivanje privredne i budžetske politike pojedinih evropskih vlada, ali i za uvođenje evropskih obveznica. Ovo međutim prilično jasno odbija vlada u Berlinu, pri čemu ona u tome nije usamljena.
Vlade ne govore istinu
Šef socijalista u Evropskom parlamentu Martin Schulz govori o krizi povjerenja u EU. Vlade u javnost uvijek iznose djelić po djelić istine o euru.
"Postoji veliko nepovjerenje prema euru jer vlade kažu narodu: "Sve je u redu, nema problema." A onda preko noći najave kako su im potrebne milijarde eura. S druge strane, oni koji su privredno jaki kažu: "Nema potrebe da pružamo pomoć". Pri tome dobro znaju da će pomoći i da moraju pomoći jer je to u njihovom vlastitom interesu."
Za razliku od Schulza, Belgijanac Derk Jan Eppink se protivi finansijskoj pomoći za zemlje u nevolji. On to poredi sa stanjem u Belgiji gdje Flamanci jedan od glavnih razloga za mogući raspad te države vide u stalnom transferu finansijske pomoći za siromašne Valonce.
"Mi pretvaramo društvo u kome se vrednuje učinak, u društvo transfera pomoći. Ako nastavimo tako, EU će u roku od nekoliko godina biti ono što je Belgija danas: društvo transfera čija je politička osnova na klimavim nogama."
Debata je očito mnogo življa nego što je to inače. Svi se slažu da je situacija ozbiljna, ali su mišljenja o rješenju problema dijametralno suprotna.
DW
