Prošle sedmice navršila se tačno godina dana od mučkog ubistva mostarskog mladića rahmetli Magdija Dizdarevića.Podsjetimo, bila je srijeda 15. juli 2009. godine kada je Magdi Dizdarević zajedno sa bratom Edibom krenuo u džamiju da klanja jacija-namaz. O tom nesretnom događaju govori nam Magdijev brat Edib: ”Bio je proučen ezan za jacija-namaz, a Magdi i ja sjedili smo na sofama ispred samog ulaza u džamiju iščekujući ikamet za farz-namaz. Tada smo čuli dječiju galamu i viku ispred ulaza u harem Šarića džamije i ja sam ispred ugledao brata Harisa Dvizca. Moj rahmetli brat i ja smo izašli da vidimo šta se dešava. Tu ispred haremskih vrata zatekli sam Erola Beganovića kako se raspravlja sa Harisom i pokušava da nasrne na njega. Međutim, u tom pokušaju ga je sprečavao komšija Zukanović i smirivao situaciju. Mi smo pitali o čemu se radi, i od Dvizca saznajemo da ga je udario Erol na autobuskom stajalištu oko 20 metara udaljenom od ulaza u harem i da je on povrijedio ruku. Tu se situacija smirila i Erol i Zukanović odlaze na vrh jednog sokaka koji vodi na Hadžića liman. Auto Dvizca, u kojem su mu bili supruga i malo dijete, bilo je parkirano na autobuskom stajalištu odmah preko puta tog sokaka. Mi smo krenuli sa Harisom do auta da vidimo kako ćemo da ga odvezemo u bolnicu. Magdi je zaostajao za nama. Prišli smo Erolu i Zukanoviću koji su stajali odmah preko puta da vidimo zašto ga je udario. Tu su se Erol i Dvizac opet sporječkali i Dvizac mu je uzvratio udarcem. Na to je Erol utrčao u sokak na Hadžića liman. Za nekoliko trenutaka na vrhu sokaka pojavila se grupa od otprilike 15 mladića, pa možda i više. Za čas su napunili ulicu. U trenu su se dvije skupine sporječkale i izbila je masovna tuča. Prema snimku, a i po sjećanju, mom rahmetli bratu koji je stajao udaljen od mase na sredini ulice prilazi Igor Salčin i nekoliko sekundi nakon njegovog prilaska moj rahmetli brat ostaje ležati nepomičan na asfaltu. Posljednji smrtonosni udarac mom rahmetli bratu Magdiju nanio je Igor Salčin. Nedugo nakon toga ja mu prilazim i vidim da je u polusvjesnom stanju i da ”krklja”. Pokušavao je progovoriti i očima mi je nešto išaretio, ”gestikulirao” ukazujući u pravcu Igora. Pokušavao je da ustane na stranu, ali nije mogao. Umivali smo ga vodom. Neko je pozvao hitnu i odvezli smo ga u bolnicu, a kasnije je morao biti operisan. Operacija je trajala otprilike dva i po sata. U petak u jutarnjim satima dobio sam poziv na kućni broj. Bio je to doktor Vinković. Izjavio mi je saučešće i rekao da mi je brat umro u 7 sati toga jutra. Ta vijest me jako pogodila, kao i moju porodicu.”
Dakle, prošla je godina dana od kada je ubica Igor Salčin mučki usmrtio Magdija Dizdarevića. Iako je prošla godina dana, iako se zna ko je ubio Magdija, još uvijek ni na jednom sudu u BiH nije podignuta optužnica za ovo ubistvo. Trenutno, prema našim saznanjima, uopće se ne zna kada će ta optužnica biti podignuta. Zbog ovakvog ponašanja Kantonalnog tužilaštva u Mostaru stječe se dojam upitnosti hoće li iko uopće odgovarati za ubistvo Magdija Dizdarevića.
Nemamo riječi kojom bismo opisali ponašanje bosanskohercegovačkog sudstva prema ubistvu Magdija Dizdarevića. Sramnom odnosu našeg sudstva prema Magdijevom ubistvu treba pridružiti još sramotniju šutnju domaćih medija. Za bh. medije ubistvo Magdija Dizdarevića nije zanimljivo jer je Magdi bio iskreni musliman. Da je kojim slučajem neki musliman u Mostaru ubio Magdijevog ubicu Igora Salčina, e to bi bila vijest za naše medije. Sjetimo se kako je Asaf Bećirević, novinar sarajevskog Oslobođenja, umjesto da traži odgovornost Magdijevog ubice, danima pisao laži kako mostarske vehabije prijete Igoru Salčinu.
Ubistvo rahmetli Magdija Dizdarevića bit će trajna mrlja na obrazu svih onih mostarskih Bošnjaka koji su nasjeli na medijsku indoktrinaciju i koji su iz mržnje prema iskrenim mladim muslimanima pomogli ubici Igoru Salčinu da prolije nevinu krv njihovog komšije Magdija. Od medija i domaćeg sudstva uzalud je očekivati pravedan odnos prema ovom slučaju.
Magdi Dizdarević će, ako Bog da, okusiti najveću pravdu, pravdu koju Allah, dž.š., dodjeljuje Svojim iskrenim robovima. Na kraju, ovaj tekst završavamo dovom Magdijevog brata Ediba: ”Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, da mom bratu oprosti grijehe, da ga sačuva od patnje u kaburu i džehennemske vatre i da ga uvede u Džennet, u društvo vjerovjesnika, iskrenih, šehida, a i dobrih Allahovih robova, a kako su samo oni divno društvo. I molim Uzvišenog da ubici moga brata podari kaznu na dunjaluku i ono što je zaslužio na ahiretu.”
Saff
