Islamska kultura življenja
“Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti.” (Nur, 55.) Namjesništvo podrazumijeva upravu, naseljavanje, građevinarstvo, civilizaciju. Na koji način islam rješava probleme kulture življenja u svjetlu savremenog doba i izazova sa kojima se susreće moderni svijet! “On vas od zemlje stvara i daje vam da živite na njoj.“ (Hud, 61.)
Svi Allahovi poslanici i vjerovjesnici su na prvom mjestu tražili od svojih naroda da robuju i pokore se Jedinom Gospodaru Allahu Uzvišenom. Nakon toga, svaki vjerovjesnik i poslanik se pozabavio problemom koji je bio prisutan u njegovo vrijeme i u njegovom narodu. Tako, na primjer, Šuajb, a.s., u svom obraćanju narodu akcentira ekonomsku ili finansijsku stranu njihovog života boreći se protiv nemilosrdnog kapitalizma, ekonomskog izrabljivanja i tlačenja, zbog čega ga neki nazivaju „poslanikom ekonomije“. Odgovor njegova naroda bio je: “O Šuajbe, govorili su oni, da li vjera tvoja traži od tebe da napustimo ono čemu su se naši preci klanjali ili da postupamo s imecima (imanjima) našim onako kako nam je volja?” (Hud, 87.)
Drugim riječima, otkud tebi pravo da nam govoriš kako da postupamo sa svojim novcem, kako da poslujemo, zarađujemo i sl.? Isti je slučaj i s Lutom, a.s., koji se borio protiv bolesti svoga društva nastojeći ih popraviti i spasiti. Ajet kur’anski, kojeg smo spomenuli na početku tiče se Saliha, a.s., i njegovog naroda. Salih, a.s., je tražio od svog naroda da naseljavaju Zemlju, upravljaju njom, podižu svoje gradove i naselja kao Allahovi, dž.š., namjesnici i Njegovi robovi. Glagol desete vrste, naveden u ajetu „ist›amerekum“, znači traženje izvršavanja radnje izražene glagolom, a ta radnja je u ovom slučaju: naseljavanje i izgradnja. Naseljavanje i izgradnja su, dakle Allahove, dž. š., naredbe upućene ljudima, i predstavljaju temelj na kojem nastaje i razvija se civilizacija jednog naroda. Stoga, sve ono što civilizacija i civilizacijski napredak u sebi podrazumijevaju, poput razvoja nauke, tehnologije, poljoprivrede, arhitekture itd., također je obuhvaćeno ovom naredbom. “Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i onaj svijet vjeruju…” (Tevba, 18.)
Allahove džamije i mesdžide održavaju, tj. grade i brinu se o njima, posjećuju ih i borave u njima, oni koji poznaju vještine potrebne za izgradnju i istovremeno borave u njima obavljajući namaz, učeći Ku’ran, čineći zikr… jer glagol „ja’muru“ znači istovremeno izgradnju i naseljavanje. Ljudi koji su u sebi spojili poznavanje ovosvjetskih vještina i znanja (potrebnih za izgradnju) s vjerom i pokornosti Allahu Uzvišenom. Ovo je slika čovjeka u svjetlu islama, čovjeka koji je jedan od onih koje: “Kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji namaz obavljaju i zekat udjeljuju.” (Nur, 37.) Nisu od onih koji su se samo predali dunjaluku i posvetili njemu, niti su od onih koji su, opet, zapostavili i upotpunosti zanemarili dunjaluk i njegova dobra. Ovdje se otkriva prava slika čovjekovog progresa, razvoja i civilizacije koji u sebi podrazumijevaju, da kažemo, paralelni razvoj i napredak čovjeka u materijalnom i duhovnom smislu. Razvoj jednog nauštrb drugog je opasno po samog čovjeka.
Kur’an Časni nam navodi primjere prijašnjih naroda i njihovih dostignuća u civilizaciji i arhitekturi, čiji napredak u duhovnom smislu nije išao u korak sa materijalnim: “I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palače gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći.” (A’raf, 74.) “Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj s Adom uradio, s Iremom, posjednicima stupova, kojima slični nisu stvoreni, i Semudom, koji su stijene u dolini klesali, i Faraonom, koji je vojsku imao, koji su na zemlji zulum provodili i smutnje na njoj umnožili, pa je Gospodar tvoj bič patnje na njih spustio.” (Fedžr, 6-13)
Čovjekov život i napredak u duhovnom smislu treba da ide korak s materijalnim. Danas smo svjedoci veoma brzog napretka čovječanstva u materijalnom smislu, ali u duhovnom pogledu čovjek je ostao veoma siromašan, uprkos bogatstvu i izobilju. Jedan od malih predznaka Sudnjeg dana je upravo ta razlika na koju smo ukazali. Allahov poslanik, s.a.v.s., kaže u hadisu, govoreći o malim predznacima Sudnjeg dana, da će se bosonogi čobani takmičiti u izgradnji palača, dvorova, tornjeva i sl. Pogledajte kako Allahov Poslanik, s.a.v.s., na slikovit način izražava sve prisutniji kontrast između duhovnog i materijalnog bogatstva i napretka. Čoban koji je do juče bio bez ičega, bosonog, jadan, danas je naftni milijarder i gradi tornjeve visoke na stotine metara.
Islamski pogled na kulturu življenja
Islam svojim propisima obuhvata kompletan čovjekov život, kao pojedinca, člana porodice i društva u kojem se nalazi. Islam nalaže i propisuje čovjeku sve što u sebi nosi korist i prosperitet za njega u bilo kojem smislu. Rekli smo da je temelj svake civilizacije naseljavanje. Naseljavanje ili sjedilački način života je nezamisliv bez poljoprivrede. Znajući to, islam definira čovjekov odnos prema poljoprivredi kroz hadis Allahova Poslanika, s.a.v.s.,: Kada vjernik zasadi neku biljku ili sadnicu, pa od njenog ploda pojedu čovjek ili ptica, njemu se za to piše kao da je udijelio sadaku. Naša je dužnost da sami sebi sadimo i uzgajamo ono što nam treba za ishranu, da uzgajamo i proizvodimo ono što nam treba za odijevanje. Ali, nažalost, mi muslimani uglavnom uvozimo i kupujemo od drugih, koji čak nisu muslimani, ono što nam treba za prehranu i odijevanje.
Zaboravljamo riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji kaže: Najbolja hrana kojom sebe možeš nahraniti je hrana koju si stekao i zaradio radom svojih ruku. Allahov poslanik Davud se hranio od rada svojih ruku. Zašto nam Poslanik, s.a.v.s., spominje Davuda, a.s., kao primjer? Zato što je Davud, a.s., bio kralj, vladar, upravljao je ljudima i imanjima, ali ipak se hranio od rada svojih vlastitih ruku! Proizvodio je pancire i oklope i od toga se izdržavao! Čitava zajednica muslimana, Ummet, obavezna je raditi i proizvoditi sve ono što joj je kao zajednici potrebno za život i razvoj. Poznavanje znanja i vještina raznih zanata i zanimanja je, sa islamskog aspekta, fard kifaje – stroga dužnost i obaveza koja se odnosi na kompletnu muslimansku zajednicu. To znači da smo svi grješni pred našim Gospodarom ako među nama nema nikoga ko ne poznaje pojedine vještine i znanja potrebna nam kao zajednici. Ummet mora imati svoje stručnjake iz svih oblasti: doktore, inžinjere, fizičare, astronome …
Naš način života kao zajednice jedan je od načina očuvanja života svakog pojedinca, a očuvanje života je jedan od uzvišenih ciljeva koje Šerijat nastoji realizirati na ovom svijetu. Pet je ciljeva islamskog Šerijata: očuvanje vjere, života, porijekla, razuma i imetka. Neki islamski učenjaci dodaju još i – čuvanje čovjekove časti. Vjera je osnov i polazna tačka. Vjera daje odgovor čovjeku zbog čega je stvoren i zbog čega postoji i šta treba da radi kako bi ispunio svoju zadaću i ostvario svoj cilj. Na drugom mjestu je očuvanje života: “Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.” (Maide, 32.)
Islamski Šerijat želi sačuvati i čovjekovo porijeklo, što u sebi podrazumijeva i obezbjeđivanje produžetka ljudske vrste tako što zabranjuje nastranosti i bolesti koje dovode u pitanje nastavak postojanja ljudske vrste. Sljedeća namjera i cilj Šerijata je očuvanje čovjekovog razuma zabranjivanjem alkohola i svega što muti i ukida čovjekovo zdravo rasuđivanje i razmišljanje. U tom smislu, islamski Šerijat nalaže obrazovanje, traženje znanja, stalno ulaganje intelektualnog napora i prosvjećivanje, kao načine očuvanja i razvoja čovjekova razuma i uma. Imetak je također jedno od bitnih sredstava života svakog čovjeka i stoga je islam posvetio posebnu pažnju očuvanju imetku kao jednom od svojih ciljeva. Ostvarivanjem ovih ciljeva Šerijata dostići ćemo način življenja kakav se od nas, kao Allahovih namjesnika na Zemlji, traži.
Islamska kultura življenja i moderni sekularizam
Nažalost, živimo u vremenu u kojem su islamske vrijednosti i učenja u ogromnoj mjeri odvojena od državnih uređenja naših zemalja i njenih zakona. Živimo u vremenu veoma izraženog sekularizma koji zanemaruje i zaboravlja ogromno bogatstvo naše islamske tradicije i nasljeđa. Na ovo vrijeme nas je upozorio i naš Poslanik, s.a.v.s., rekavši da će doći vrijeme u kojem će se sultan (vladar) odvojiti i udaljiti od Kur’ana. Upravo je to sekularizam kojem smo danas svjedoci; odvajanje države od vjere, odvajanje vjerskih vrijednosti, učenja i propisa od svakodnevnog života ljudi. Ovakvo stanje je dovelo do toga da naše ogromno vjersko nasljeđe i bogatstvo u velikoj mjeri leži u knjigama i rukopisima bez primjene u stvarnom životu. Vjera živi i opstaje primjenom a ne samo izučavanjem i studiranjem u školama i fakultetima. Udaljavanjem naših vladara i državnih uređenja od vjere izgubili smo mnogo a dobili veoma malo. Izgubili smo ljepotu i radost življenja, izgubili smo bereket (Allahov blagoslov) života: “Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio Uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti. A onaj ko se okrene od Opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.” (Taha, 123-124)
Civilizacijski napredak, razvoj, poboljšanje uvjeta života, blagostanje i izobilje usko su povezani sa stanjem naše vjere, odnosno kvalitetom našeg odnosa prema Gospodaru, dž.š. Allah Uzvišeni nam navodi primjer grada ili države po imenu Saba ili Sebe›: “Stanovnici Sabe su imali znak (dokaz) u mjestu u kojem su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav ovo je lijep kraj i ovo je Gospodar koji mnogo prašta. Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih vodenu bujicu pustili, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni.” (Saba, 15,16,17.) Drugi primjer: “Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u izobilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah.” (Nahl, 112.)
Naše trenutno stanje i način života je daleko ispod nivoa na kojem su živjeli naši prethodnici. Muslimani su u velikoj mjeri iza ostalih naroda na svijetu kada je je riječ o općem napretku, načinu života, izgradnji naših gradova i naselja, tehnološkom i naučnom razvoju. Nekada su muslimani bili prethodnici i vođe svjetskog razvoja i načina života, i bili primjer drugima i uzor. Danas smo na začelju, na kraju svjetske povorke razvijenih i naprednih.
Civilizacija naših prethodnika i njihov način života bio je primjer svima ostalima i cilj koji su drugi nastojali dostići. Zašto? Zato što je to bila civilizacija koja je uspjela spojiti vjeru i ovaj svijet! Vjera je bila živa i sastavni dio života kako pojedinca tako i čitave zajednice. Islamski način života i napretka je spoj između pravde i uprave, između rada i dobročinstva, obrazovanja i prakse, između duše i tijela! Kao takvi, naši prethodnici su upravljali zemljom postavši oni na koje se odnose riječi Allahove, dž.š.: “Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moju čestiti robovi naslijediti.” (Enbija, 105.)
Preveo i prilagodio: Omer Sikira
Izvor: Novi Horizonti
Dr. Jusuf el-Karadavi u ciklusu „Šerijat i život“ katarske televizije El-Džezira, emitirano 27. aprila 2010.
Obrada: IslamBosna.ba
