Propala i preskupa posjeta Komšića Berlinu
Nedavni susret predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, prilično je zasjenila vijest da je u delegaciji BiH bilo čak 11 članova, da je delegacija na putu provela punih pet dana i, što je najvažnije, da Komšić pred odlazak u Njemačku nije sazvao sjednicu Predsjedništva BiH i dogovorio platformu za posjetu jednoj od najznačanjihih evropskih država. Javnost u BiH ostala je uskraćena za informaciju o čemu je Komšić razgovarao s njemačkom kancelarkom, šta je dogovorio, zašto je uopće išao u Njemačku?
Jedina poruka, zbog koje nije trebalo ni ići u Njemačku, a koju smo od kancelarke Merkel dobili jeste da je Bosna i Hercegovina još uvijek daleko od Evropske unije. To i ne čudi dodamo li svim problemima koje ionako imamo i veliku dozu neozbiljnosti koja se ogleda upravo u nepostojanju platforme Predsjedništva za nastup u Njemačkoj. I kakav je onda smisao Komšićeve posjete, šta je njen rezultat, s čime je otišao i s čime se vratio iz Njemačke.
Osam godina smo čekali na jedan ovakav susret, a osim brukanja institucije Predsjedništva, države Bosne i Hercegovine i njenih građana, nismo apsolutno ništa dobro dočekali.
Neobično široka delegacija je dakako važna s aspekta gledanja poreskih obveznika koji su financirali pet dana dnevnica, smještaja a vjerovatno i ponekog shoping izleta.
Naravno, to nije prepoznato u većini bh. medija koji su vijest o posjeti objavili kao protokolarnu vijset i bez prigovora. A prigovora je trebalo biti. Komšićeva delegacija u Njemačku je otputovala autima, jer je to tobože jeftinije od avionskih karata (pa čak i Pinkovog privatnog aviona kojeg je, po pisanju nekih medija, inače Komšić već koristio). A avion je naime jeftiniji utoliko što u jednom danu možete odletjeti za Njemačku i vratiti se nazad u BiH. No onda nema vremena za shoping, razgledanje, fotografisanje, a Boga mi nema ni većeg broja dnevnica.
Ovo nije kraj. Još ćemo se u narednih devet mjeseci čudom čuditi šta sve Komšić nije u stanju uraditi za, mali i kratkotrajan aplauz na domaćem terenu, od već umorne publike uz rezultat – nula, ništa, zero, nothing.
(Svevijesti.ba)
