Žrtve sahranjuju nekoliko puta
Zašto je stao proces pronalaska prijedorskih žrtava i zašto je sve manje ekshumacija na području Bosanske Krajine, pita se za naš list Sudbin Musić, predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor ’92”. On ističe da je među porodicama krajiških žrtava ogroman osjećaj zapostavljenosti.Već godinama nije otkrivena nijedna grobnica na ovom području, a proces identifikacije u Identifikacionom centru Šejkovača ide veoma sporo. Prave se greške prilikom kompletiranja tijela. Tako se pojedini ljudi ukopavaju i po dva-tri puta – tvrdi Musić.
On kaže da je tijelo njegovog rođaka Samira Musića ukopano dva puta. Glavni razlog, prema njegovom mišljenju, jeste to što u odjeljenju Međunarodne komisije za nestale osobe u Sanskom Mostu nema patologa da posao privede kraju. Ovo su nam potvrdili i u ICMP-u.
Porodice žrtava zbog učestalih grešaka u identifikaciji ustručavaju se potpisati preuzimanje tijela za ukop – kaže Musić.
On dodaje da je 2006. godine identificirano 305 tijela, 2007. duplo manje – 147, a 2008. godine 101 tijelo. Prema informacijama iz ICMP-a, za ovogodišnji ukop je spremno oko 70 tijela. Međutim, samo dvije porodice su se javile da će preuzeti tijela za zajedničku dženazu 20. jula, upravo zbog dosadašnjih grešaka u identifikaciji. To znači da će ove godine u Prijedoru biti klanjana dženaza samo za dva tijela ako se što prije ne angažira patolog.
Glasnogovornica ICMP-a Jasmina Mameledžija uvjerava nas da bi početkom maja trebao biti angažiran patolog Miroslav Rokočević koji će provoditi tri dana u sedmici u Identifikacionom centru Šejkovača.
Od januara nemamo patologa, te bi Miroslav Rokočević, prema dogovoru s Tužilaštvom USK, trebao od narednog mjeseca provoditi više vremena u Šejkovači. Nadamo se da će to ubrzati proces identifikacije – kaže Mameledžija.
Izvor: Dnevni avaz
