IslamBosna.ba – Nakon još jedne žestoke četrdesetpetominutne
borbe, Madždi Abedu Rabou je ponovo naređeno da savlada rizičan put
preko već teško oštećenog krova svoje kuće, kroz zupčastu rupu na zidu,
nakon čega se polahko spustio niz stepenice prema stanu na prvom spratu
susjedne kuće koja je bila u ruševini. Ne znajući da li su ljudi unutra
živi ili mrtvi, povikao je po drugi put tog dana: Ja sam, Madždi. Ne
bojte se.
Sva trojica su bila živa, naoružana kalašnjikovima, u
maskirnim uniformama, s vrpcama oko glave i s obilježjima Izedine
el-Kassam brigada. Jedan od njih je bio teško ranjen i ubijedio je
Abeda da mu pritegne improvizovani zavoj na desnoj ruci. Najmlađi
(možda je imao 21 godinu) se krio iza srušenog zida odakle je mogao
vidjeti izraelske trupe koje su poslale posjetioca. Abed im je nervozno
rekao: Poslali su me nazad da uzmem oružje. Rekli su mi da ste mrtvi.
Najmlađi je prkosno odgovorio: Reci oficiru da sam dođe ako je
muškarac!
Kada su vojnici došli oko 10 sati izjutra, Abed Rabbo
(40) nije imao ni nagovještaj da će u sljedećih 24 sata napraviti
četiri „izleta“ koja će mu zaustaviti srce, prelazeći preko sve
opasnijih terena između izraelskih snaga i tri opkoljena, ali odlučna
Hamasova borca koji su igrom slučaja bili njegovi nepoželjni susjedi.
Abed se sjeća svakog detalja koji u prepričavanju više podsjeća na
melodramatične ratne filmove, ali koji je bio itekako stvaran za
čovjeka koji je na kraju izgubio kuću i sve vrijeme (pogrešno) mislio
da su mu žena i djeca mrtvi.
Vojnici su stigli 5. januara 2009.,
drugog dana njihove kopnene ofanzive, s Palestincem za koga je znao
samo da mu je prezime Daher. Nakon što su mu rekli da skine pantalone i
da zavrati majicu kako bi ustanovili da nema oružja, vojnici su mu
rekli da izvede ženu Vidždan (39) i djecu van kuće. Tada su trojica koji
su ga držali na nišanu pretreslli kuću od prizemlja do krova, dok su se
u dvorištu nalazila njegova žena i djeca. Vojnik koji je govorio
arapski upitao ga je o susjednoj kući. Rekao im je da misli da u njoj
nema nikoga. Onda je jedan vojnik donio težak kovački čekić, a Abedu
Rabou je rečeno da s njim napravi rupu u zidu između dva krova od kojih
svaki predstavlja ulaz u stan ispod.
Onda je stigao jedan oficir
i naredio da se pretrese susjedna kuća On je krenuo prvi, oprezno
koračajući bočno niz stepenice držeći svoju pušku M16 spremnom, a za
njim je išao Abed Rabo sa vojnicima koji su držali uperene puške u
njega. Odjednom se oficir okrenuo i počeo da viče na svoje ljude. Vratili smo se gore, uz stepenice. Vojnici su me vukli i dva puta sam
pao, priča Abed. Otišli smo nazad na krov moje kuće.
Bilo je
očigledno šta je oficir letimično vidio kad su se odjednom vojnici, sad
već u u visokoj pripravnosti i izvan dvorišta Abedove kuće, našli pod
paljbom. Odveli su ga u džamiju preko puta koja je već bila puna
vojnika, a onda su mu stavili lisice i rekli da sjedne. Nakon
petnaestominutne tišine, Hamasovi borci su opet zapucali. Vojnici su
zauzeli pozicije na prozorima džamije i počeli uzvraćati paljbu. Počeo
sam vikati na vojnika koji je govorio arapski: ‘Žena i djeca su mi u
opasnosti’. Abed kaže da mu je vojnik rekao: Ušuti ili ću te ubiti!
Srušio sam se i počeo plakati,dodao je. Osjećao sam da mi je
porodica mrtva.
Ostao je u pritvoru sljedeća dva dana, nekada
s lisicama, krećući se s izraelskom jedinicom dok se kretala
područjem, često usred teških razmjena vatre. Jednom mu je bilo
naređeno da otvori vrata dva automobila pred jednom kućom kako bi ih
provjerio, a onda je morao pozvati ženske ukućane iz te kuće da izađu.
Onda
mu je popodne naređeno da ode u razrušenu kuću gdje su bili naoružani
pripadnici Hamasa. Rekao sam da neću da idem. Možda će me ubiti. Imam
ženu i djecu, podsjetio ih je. Ali, dodao je da mu je izraelski oficir
rekao: Ispalili smo deset raketa i ubili ih. Rečeno mu je da ode u
kuću i donese oružje, nakon što su ga udarili kundakom i i dali mu još
jedna udarac kako bi ga natjerali da posluša naređenje. Otišao sam do
kuće i vidio da mi porodica nije tu. Gledao sam da li ima krvi, ali
nije bilo ničega. Bila je prazna. Sišao sam niz stepenice govoreći: ´Ja
sam, Madždi´, da ne bi pomislili da sam Izraelac i da me ne bi ubili.
Dok se približavao vratima stana vidio je naoružanog čovjeka, njegov
kalašnjikov je bio uperen u Abeda. Stajao je naprijed dok su dvojica
stajala iza njega. Dok je stajao na dovratku, rekao im je da Izraelci
vjeruju da su mrtvi. Pitali su me gdje je vojska i rekao sam im
´Svukuda´, dodao je. Onda su mi rekli da idem.
Vojnici
skriveni iza zida kuće na oko 100 metara udaljenosti su mu rekli da se
skine do gole kože kako bi im pokazao da nema skrivenog oružja dok
izlazi iz kuće. Kasnije su mu rekli da napravi treći „izlet“ (njegov
drugi pohod koji mora obaviti sam) do utvrđenja Hamasovih vojnika. Abed
kaže da je oficir psovao i udarao ga kad je čuo izvještaj. Kratko nakon
toga, helikopter Apač je ispalio tri projektila koja su, kako on kažem
„uništila“ kuću u kojoj su se skrivali pripadnici Hamasa.
Već je
bila noć kad je dobio još jednu naredbu, ali ih je Rabo ubijedio da je
nemoguće u mraku preći kroz ruševine krova. Neprestano sam pitao za
porodicu i oni su uporno govorili : ´U redu su, u redu su.´ Hamasovi
borci su, za nepovjerovati, još uvijek su bili živi u ruševinama
susjedne kuće i ponovo su otvorili vatru na vojnike.
Abeda Raba
su odveli u drugu kuću, gdje su mu stavili lisice i ostavili ga na
hladnoći, zabrinutog za porodicu i kuću. Sljedećeg dana oko 6:30 ujutro
izraelski vojnici su došli ubijeđujući ga da su ubili borce Hamasa
prethodne noći, naredivši mu da ode i provjeri. Rekao sam im: ´Kako
mogu da idem kad je krov uništen i kad je vrlo opasno?´ Pošto nije
imao izbora uspio je da dođe do stepenica i da se oprezno popne,
dozivajući na isti način kao što je to uradio i prethodna dva puta. Vidio sam da je sve uništeno u kući. Sva trojica su bila ranjena, ali
onaj koji je već ranije bio ranjen je najgore krvario od svih. Podizao
je svoj prst govoreći: ´Nema boga osim Allaha.´ Jedan od njih je ležao
ispod ruševina, ali je još uvijek bio živ. Jedan od njih koji je bio u
boljem stanju mi je rekao da nema šanse da se predaju, jer žele postati
šehidi. Jedan od njih mi je dao svoje ime i poruku da prenesem njegovoj
porodici.
Madždi tvrdi da su izraelski vojnici počeli pucati
dok je još uvijek bio u kući, pa je on tada pobjegao. Vratio sam se
vojnicima. I slagao sam im. Rekao sam im: ´Rekli su da ako se vratim,
ubit će me.´
Izraelski vojnici su zatim preko megafona na arapskom
pozvali na predaju: Imate porodice. Izađite i odvest ćemo vas u
bolnicu i pobrinuti se za vas. Područje je puno specijalnih snaga. Sve
vođe Hamasa se kriju u podzemlju.
Dok su pričali, Hamasovi
borci su ponovo počeli pucati, a oficir me je pritisnuo uza zid i
rekao: Lagao si me. Unutra ih ima više od trojice, priča Abed Rabo.
Vojnici su tada dvojici drugih palestinskih mještana naredili da uzmu
fotoaparate i slikaju unutrašnjost kuće i Hamasove borce koji se unutra
nalaze. Zatim je vojska u kuću poslala psa, koji se vratio ranjen i
ubrzo potom uginuo. Vojnici su onda opet pozvali borce Hamasa na
predaju: Imate 15 minuta da izađete iz kuće, bez odjeće i s podignutim
rukama. Ukoliko to ne uradite, srušit ćemo kuću na vas.
Nakon 15
minuta izraelski je buldožer ušao na područje između ovih kuća i
džamije uništavajući velike dijelove Madždijeve kuće prije nego je
potpuno srušio kuću u kojoj su se nalazili borci Hamasa.
Prije
nego što su ga odveli, Abed Rabo je jasno vidio svoju uništenu kuću,
zdrobljenu imovinu susjedne kuće i tijela trojice Hamasovih boraca kako
leže u ruševinama.
Napisao: Donald Macyntire
Izvor: independent.co.uk
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
