IslamBosna.ba- Safvet me je odveo do poručnika zvanog Hani koji me je odveo u ured Šemsa Bedrena. Ime i okrutnost Šemsa Bedrena su se zauvijek urezali u moje sjećanje. Bio je gori od zvijeri, čovjek kome su bile strane sve ljudske norme i postupci. Svirepiji od bilo koga iz carstva divljih životinja. Bio je poznat po neprevaziđenim okrutnostima i mučenju. Njemu je predstavljalo uživanje i zadovoljstvo da nanosi bol i patnju.  Njegov glavni cilj: natjerati muslimane da napuste svoju vjeru. Ali imao je pogrešno mišljenje. Taj zlikovac nad zlikovcima je podcijenio našu snagu, podcijenio našu vjeru u Allaha, i zaboravio snagu Njegovog vođstva.

Upitao me je: “Znači, ti si Zejneb el-Gazali?”

“Da.”

Njegova kancelarija i kancelarija Hamze el-Besjunija su bile povezane. Iza mene je stajao dželat Safvet er-Rubi, a pored njega još dvojica vojnika, držeći obojica u rukama bičeve koji su bili poput plamena vatre.

“Ženo, Zejneb, vodi računa o sebi i govori razumno, vidi u čemu je tvoj interes. Hajde da završimo istragu u vezi s tobom kako bismo se mogli baviti nekim drugim. Inače, kunem se Naserovom moći, naredit ću da te bičuju dok ti bičevi kožu ne pocijepaju.”

“Allah čini ono što on hoće i izabere,”  kazala sam.

A on je na to uzvratio: “Kakve su to budalaštine, ženo?”

Nisam odgovorila.

“Kakav je tvoj odnos sa Hasanom el-Hudejbijem?”

Nisam ništa odgovorila.

Onda je upitao: “Kakav je tvoj odnos sa Sejidom Kutbom?”

Smireno sam kazala: “Bratstvo u islamu.”

“Kakvo bratstvo?”, cinično mi se obratio.

“Bratstvo u islamu.”

“Koje je zanimanje Sejjida Kutba?”

“Profesor, imam Sejjid Kutb je mudžahid na Allahovome putu,  tumač Kur’ana, vođa, obnovitelj islama i mudžtehid.”

Promrmljao je: “Šta znače sve te riječi?”

Ponovo sam mu odgovorila, naglašavajući svaku riječ, izgovorila sam: “Profesor Sejjid Kutb je vođa, reformator, islamski pisac, zapravo jedan od najvećih islamskih pisaca, i istinski nasljednik poslanika Muhammeda, s.a.V.s.”

Kao odgovor na jednostavan pokret njegovog prsta, njegovi dželati su me počeli udarati.

“Šta ste rekli, gospođo?”

Nisam odgovorila pa je nastavio: “A koje je zanimanje El-Hudajbija?”

“Profesor imam El-Hudejbi je priznati imam kome su prisegu dali muslimani koji pripadaju pokretu Muslimanska braća, oni koji nastoje sprovesti Allahov šerijat i borci na Njegovom putu dok se čitav ummet ne vrati Allahovoj Knjizi i sunnetu njegovog Poslanika, s.a.v.s.”

Nisam ni završila sa svojim riječima, a krvoloci iza mene su ponovo počeli sa bičevanjem.

“Budalaštine, prazna priča! Šta to govoriš k….?”

U tom se trenutku umiješao Hasan Halili: “Ostavi je, paša, postoji jedna bitna tačka.”

Prišao je i uhvatio me za ruku govoreći: “Jesi li pročitala knjigu ‘Znakove na putu’ Sejjida Kutba?”

“Jesam,”  odgovorila sam.

Čovjek koji je sjedio u prostoriji, a mnogi su vojnici dolazili s vremena na vrijeme kako bi pomogli u istrazi i kako bi povećali pritisak na mene, zakrištao: “Možete li nam ukratko prepričati ovu knjigu?”

“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Neka je mir i blagoslov na Muhammeda njegovu porodicu i ashabe.”

“K…. ! Zar misliš da stojiš na džamijskom mimberu? Mi smo u crkvi, vi kopilad.”

Šems Bedrenovo nepoštivanje je bilo očito.

Hasan Halili se umiješao: “Paša, oprostite. Nastavi Zejneb, šta si shvatila iz knjige?”

“’Znakovi na putu’ velikog borca i mislioca Sejjida Kutba poziva muslimane da se preispitaju u skladu sa Kur’anom i sunnetom Poslanika i isprave svoje postupke u pogledu svoga vjerovanja u Allahovu jednoću. U slučaju da zateknu sebe, kao što je slučaj danas, daleko od Allahove Knjige i Suneta Njegovog Poslanika, trebaju žuriti da se pokaju i vratiti se svome Gospodaru i Poslaniku. Sejjid Kutb takođe poziva muslimane da se potpuno odvoje od sadašnjeg džahilijjeta. Ako se ummet vrati Allahovoj knjizi, njegovi ciljevi posvećeni Njegovoj vjeri, onda je njegova akida ispravna. Sejjid Kutb vjeruje da je neophodno prosvijetliti ummet preispitivanjem njegove akide. Samo tada ovaj ummet može istinski biti svjestan, iz dubine njegovog srca i savjesti onoga čime ga riječi šehadeta zadužuju.”

Uslijedila je tišina a onda je Hasan Halili sarkastično izjavio: “Ona je izvrstan govornik.”

“Pisac također”, dodao je drugi.

Izvadio je nekoliko brojeva časopisa Žena muslimanki, onih koje su konfiskovali kada su me uhapsili. Počeo je s čitanjem nekoliko redaka iz jednog od mojih uvodnika. Prekinuo ga je Šems Bedren, koji je pogledao životinje koje su me okruživale, i kazao: “Nisam razumio ni riječ od onoga što je rekla.”

Njegovi dželati su istog trena počeli bičevati me, i govoriti: “Pojasni paši šta si htjela kazati.”

Hasan Halili se opet umiješao, kao da je postavljao zamku za mene: “U redu je paša, još samo malo vremena, molim te. Želim da shvatim šta podrazumijeva pod primjenjivanjem ‘nema boga sem Allaha i Muhammed je Njegov poslanik’.”

“Muhammed, s.a.v.s. je došao da odvrati čovječanstvo od obožavanja ljudskih bića i idola kako bi obožavali jedino Allaha. ‘Nema božanstva sem Allaha’ znači upravo to. ‘Muhammed je Njegov poslanik’ znači da je ono što je Poslanik, s.a.v.s. donio kao iskupljenje, npr. Kur’an i vjerodostojni sunnet, istina koja je za sve nas obavezujuća. Na nama je da to primijenimo i na praktičnom i na idejnom nivou. A tako glasi šehadet.”

“Dosta je gluposti”, povikao je Šems Bedren, dajući znak da bičevanje opet počne.

Opet mu se obratio Hasan Halili, kao da je držao omču oko mog vrata: “Učini mi uslugu paša, još samo nekoliko trenutaka.”

Okrenuo se prema meni i pitao: “Jesmo li mi muslimani ili kjafiri?”

“Kritički se podvrgnite Kur’anu i sunnetu pa ćete saznati kakvi ste s islamom.”

“Ti k…. !”

Zloba u glasu Šemsa Bedrena je bila tek početak smetljarskog napada.

“Neka visi u zraku, ovo bičevanje nema koristi”, rekao je.

Pripremljena je jedna debela željezna štangla i dvije drvene osnove, instrument na koji bi me objesili.

“Molim vas dajte mi pantalone…preklinjem vas!”

Hasan Halili se složio, i jedan vojnik se vratio sa njima tako brzo da bi pomislili da je skinuo vlastite. Otpratili su me u susjednu sobu da se presvučem. U toj prostoriji, zagušenog zraka, nalazio se televizor i radio. Obukla sam pantalone i izašla među njih.

Nakon što su mi svezali šake i stopala, Šems Bedren, kao da se nalazi na bojnom polju, uzviknuo je: “Petsto udaraca bičem!”

Njihovi bičevi su dopirali do svih dijelova mog tijela, najokrutnije što je džahilijjet vidio po pitanju okrutnosti i zvjerstva. Kako su mučenje i bol postajali sve jači, nisam mogla suzdržati vrisak. Podigla sam glas, ponavljajući Allahovo uzvišeno ime: “O Allahu! O Allahu!”

Dok su bičevi razdirali moje tijelo, srce je našlo smiraj i zadovoljstvo kod Allaha. Izgubila sam svijest, ali su me oni pokušali osvijestiti kako bi me mogli dalje kažnjavati. Krv mi je lila iz stopala i nemoćna da se pridignem, pokušala sam se osloniti na zid. Safvet je bio ustrajan sa svojim bičem. Molila sam da mi dozvole da sjednem na pod ali Šems Bedren je viknuo: “Ne! Ne! Gdje je tvoj Bog sada? Zovi ga da te spasi od mojih ruku! A vidjet ćeš šta će se desiti ako nazoveš Nasera. Odgovori mi, gdje je tvoj Bog?”

“Odgovori mi, ti k….!”

Moj glas, oslabljen mučenjem, jedva se čuo: “Neka je slavljen i hvaljen Uzvišeni Allahneka je slavljen Allah Veličanstveni”.

Iz Bedranove kancelarije sam prebačena direktno u bolnicu.

Zejneb el-Gazali el-Džubeli

IslamBosna.ba

Faraonov  povratak- Uvod

Džemal Abdel-Naser: Mržnja i osveta (I – dio)

Džemal Abdel-Naser: Mržnja i osveta (II- dio)

Zakletva na vjernost

Zavjera i hapšenje

U ćeliji 24

Ali Allah ih je ujedinio

Izaslanik predsjednika Republike

Hrana je ibadet

Došla je noć pregovora i kažnjavanja

Sada red na Hamzu el-Besjunija

Povratak u ćeliju

Kako je ovo teška noć bila

Iskušenje u koferu s odjećom i obraćanje Predsjednika