IslamBosna.ba-Nakon što su završili sa bičevanjem mladića Muslimanske braće i mene, izveli su me u hodnik u kojem se nalazila i moja ćelija. Sa’d me je okrenuo prema zidu i ostavio tako oko sat vremena. Bolovi su bili nesnošljivi. Zatim je došao Hamza el-Besjuni u društvu Rijada koji se obratio: “Ženo! Budi razumna, razmisli o sebi. Mi samo želimo okončati tvoje patnje. Posavjetuj je Hamza!” “Hoćeš li priznati, kao što su svi muškarci uradili, ili ne?” “Nemam šta priznati. Jedina stvar oko koje smo se udružili bio je oživljenje čvrstog vjerovanja u srcima naše omladine.” Hamza se okrenuo Safvetu koji je bio iza njega. Safvet mu kaza: “Šta naređujete, paša?” Hamza mu reče: “Donesi dvije stolice, jednu za mene a drugu za nju. Njen muž je moj prijatelj, zato sam uporan s njom.”

Kada su stolice donešena i Hamza me je uvjeravao kako mi on želi dobro i ponudio mi da sjednem. Pokušala sam, ali nisam mogla. Bičevi su uzeli svoj danak, tako da od silnog bola nisam mogla ni sjediti. Još jednom mi je rekao da sjednem pa sam mu odgovorila da ne mogu i da mora sa mnom govoriti dok stojim.

On mi reče: “Vi ste sami zaslužni što ste prošli kroz sve ovo i što ste se do ove mjere unizili. Postali ste veoma ružni, noge su vam kao nekog divljeg čovjeka. Vaš muž će biti skrhan od boli kada vas vidi ovakvu. Izgledate kao da vam je 60 godina. Vaš muž je moj prijatelj i suosjećam s njim. Pogledajte vaše ruke, izgledaju kao ruke građevinara!”

Na to je Safvet rekao: “Šta kažete gospodine? Ima šezdeset godina, a izgleda kao da joj je 120. Kladim se da će je muž psovati i proklinjati a i poštom će dobiti razvod”, te se počeo glasno smijati.

Hamza mi reče: “Meni je teško da te gledam ovako. Želim ti pomoći.”

Nisam odgovorila. Samo sam obojicu gledala s prezirom i gađenjem. Ne znam da li su osjetili prezir u mojim očima ili su bili dovoljno glupi da ga ne primijete. Da, meni su izgledali glupi, kukavice, poput prljavih muha. Mislili su da me zastraše ali bila sam sigurna da su se zapravo oni bojali mene. El-Besjuni je viknuo Safvetu da me okrene prema zidu, ali ja sam sama požurila tamo prije njega i podigla ruke u znak spremnosti. Safvet me je ponovo bičevao dok je drugi vojnik donio kontejner pun ključalog ulja stavivši nekoliko bičeva u njega. Hamza i Safvet su tada otišli ostavljajući me s tim jadnim Sejidom koji me je prisiljavao da gledam kako potapa bičeve u ključalo ulje. Ubrzo zatim je desetak vojnika ušlo u prostoriju; svaki od njih je uzeo bič i počeo udarati po podu vrišteći na mene: “K…., oštrimo ih za tebe!” Nisam ih gledala, bila sam zauzeta spominjanjem Allaha. Učila sam ajet: I oni kojima su ljudi kazali: ‘Ljudi su se protiv vas okupili, pa ih se pričuvajte.’ To im je samo vjerovanje povećalo i kazali su: Dovoljan nam je Allah, divan je On zaštitnik. (Ali Imran 173)

Zatim je ušao krvolok Er-Rubi i naredio vojnicima da izađu: “Izađite, sinovi, sačekajte me. Odredili smo da ona večeras bude pogubljena.” Dohvatio me je za ruku i ubacio me u ćeliju.

Zejneb el-Gazali el-Džubeli

IslamBosna.ba

Faraonov  povratak- Uvod

Džemal Abdel-Naser: Mržnja i osveta (I – dio)

Džemal Abdel-Naser: Mržnja i osveta (II- dio)

Zakletva na vjernost

Zavjera i hapšenje

U ćeliji 24

Ali Allah ih je ujedinio

Izaslanik predsjednika Republike

Hrana je ibadet

Došla je noć pregovora i kažnjavanja