U staroj srednjoj školi, ponosu grada Sarajeva, Prvoj gimnaziji, gdje se arapski jezik učio od njenog osnutka 1879. godine i bio prisutan i prije posljednje agresije na BiH ovaj jezik se postepeno tokom rata i poslije rata potpuno istjerao iz ove srednje škole koja se ponosi svojom bogatom historijom, ali, očito, svjesno ili nesvjesno, krnji širinu nauka koji se u njoj odavnina njegovao. Koliko ova tema danas uopće zanima današnje rukovodstvo Prve gimnazije govori i činjenica da uopće nemaju podatak do kada je ova škola u svom programu imala arapski jezik. Naime na naš upit o tome dobili smo podatak da je u programu ove škole arapski bio prisutan do 1982. godine – što nije tačno, jer je potpisnica ovih redova radila kao profesor arapskog jezika u ovoj školi u periodu nakon navedene godine kada se on tamo učio kao drugi izborni strani jezik na sve četiri godine. Na našu opasku da podatak koji su nam dali nije tačan opravdavali su se da je arhiva ove škole u velikoj mjeri uništena tokom agresije na BiH (1992. – 1995.) kao da je prijeratnih deset godina daleka povijest.

(Ne)prisustvo arapskog jezika u našim školama: Travnik, Tešanj, Zenica…

Klub ljubitelja arapskog jezika u Sarajevu je prije nekoliko godina intenzivno provodio aktivnosti u cilju uključivanja učenja ovog jezika u osnovne i srednje škole. U sklopu tih aktivnosti bilo je i volontiranje nezaposlenih profesora arapskog jezika. Tek izašli iz studentskih klupa, puni entuzijazma i ljubavi prema ovom jeziku držali su fakultativnu nastavu arapskog jezika pri osnovnim školama u Sarajevu u kojima su od direktora dobili saglasnost za tim. Interes djece je bio na zavidnom nivou. Djeca su se radovali ovim časovima i izkazivala iskrenu želju za nastavkom njegovog učenja. Međutim, kada su se roditelji trebali izjasniti na anketnim lističima da li žele da njihovo dijete uči arapski jezik kao drugi strani jezik u školi, odziv je bio poražavajući. Za B jezik su birali njemački, francuski, španski, kineski, i, tek rijetko, arapski (što vam potpisnik ovih redova lično može posvjedočiti).

Napravili smo kratak pogled (ne)prisustva arapskog jezika u osnovnim i srednjim školama u Federaciji BiH, isključujući medrese i fakultete, i došli do „zanimljivih“ podataka.

U Sarajevu se arapski jezik uči kao obavezan predmet u privatnim osnovnim školama Al-Menar i Isa- beg Ishaković. U javnim ustanovama osnovnim školama Hamdija Kreševljaković, Edhem Mulabdić i Vrhbosna on se uči kao drugi izborni strani jezik. U srednjim školama u ovom gradu arapski se uči u Bošnjačkoj gimnaziji i Petoj gimnaziji. U staroj srednjoj školi, ponosu grada Sarajeva, Prvoj gimnaziji, gdje se arapski jezik učio od njenog osnutka 1879. godine i bio prisutan i prije posljednje agresije na BiH, postepeno tokom rata i poslije rata ovaj jezik je potpuno istjeran iz ove srednje škole koja se ponosi svojom bogatom poviješću, ali, očito, svjesno ili nesvjesno, krnji širinu nauka koji se u njoj odavnina njegovao. Koliko ova tema danas zanima današnje rukovodstvo Prve gimnazije govori i činjenica da uopće nemaju podatak do kada je ova škola u svom programu imala arapski jezik. Naime na naš upit o tome rečeno nam je da je u programu ove škole arapski bio prisutan do 1982. godine – što nije tačno, jer je potpisnica ovih redova radila kao profesor arapskog jezika u Prvoj gimnaziji u periodu nakon navedene godine kada se on tamo učio kao drugi izborni strani jezik na sve četiri godine. Na našu opasku da podatak koji su nam dali nije tačan opravdavali su se da je arhiva ove škole u velikoj mjeri uništena tokom rata 1992 -1995, kao da je prijeratnih deset godina daleka povijest.

Arapski jezik pripada porodici semitskih jezika . Arapski jezik je četvrti u svijetu. Zvanični je jezik Ujedinjenih nacija, Arapske lige, Organizacije islamske konferencije i Afričke unije. Malteški je jedini živi evropski jezik koji prevashodno potiče od arapskog./akos.ba

U Zenici se arapski jezik uči samo u nedavno otvorenoj privatnoj osnovnoj školi Hasan Kafija Pruščak.

U Goraždu se uči u Mješovitoj srednjoj školi Enver Pozderović.

U vezirskom Travniku i drevnim bosanskim gradovima Tešnju i Visokom arapski se ne uči ni u jednoj osnovnoj niti srednjoj školi. A ni kod ljutih Kraišnika u Bihaću nema ga ni u osnovnim ni u srednjim školama, kao ni u Tuzli. Ima ga u Lukavcu kao treći izborni jezik u Gimnaziji Lukavac.

Mostar izdvajamo kao grad koga treba pohvaliti. Tamo se arapski jezik uči kao drugi strani izborni jezik u Gimnaziji Mostar, kao i u dvije osnovne škole O.Š. Bijelo polje i O.Š. Mustafa Ejubović -Šejh Jujo.

I na kraju da zaključimo: prisustvo arapskog jezika u našim školama zavisi, prije svega, od nas samih. Arapski jezik se može učiti u našim osnovnim i srednjim školama ako roditelji na anketnom listiću zaokruže arapski jezik kao drugi izborni strani jezik koji njihova djeca žele učiti – bez njih je to nemoguće. Preostaje nam da vidimo kako da uvjerimo roditelje u vrijednost učenja arapskog jezika ili će im to vremenom njihova djeca pokazati kako su to radila i rade i na drugim poljima. A kada se oni izjasne ZA mehanizmi za realizaciju postoje, kao i dobra volja, energija i kadar sa iskustvom da se to što kvalitetnije i radi.

Cijeli tekst, Preporod 1. januar 2013.

Autor: Ajša Hafizović-Hadžimešić

(preporod.com)

Leave a Reply

*

captcha *