Težak je post u julu i avgustu, dugi dani, bude žeđi, nedostaje kafa. Ipak, mjesec ramazan, pa i ovakav vreli, je meni, a vjerujem i većini muslimana najdraži mjesec u godini. A najdraži momenti u ramazanu su opet oni koji su i najteži, a to je ustajanje u zoru, dakle u tri sata ujutro, radi noćnog čitanja Kur’ana. Noć donosi smirenje, tišinu, nema svjetla, zvukova, i Božije riječi imaju posebnu težinu.

Dozvolite mali iskorak u Vašu privatnost: i prije nego je Vaš otac ušao u politiku, bili ste deklarirani vjernik, kako svjedoče Vaše školske kolege. Je li to rezultat odgoja, jeste li imali tinejdžerskih dilema, lutanja, kako je islam postao Vaša filozofija življenja?

Uvijek sam bio vjernik, bio sam na Božijoj strani od kad znam za sebe. Nije bilo tinejdžerskih dilema, ali je bilo mladalačkog života koji odvuče čovjeka od vjere i ozbiljnih tema općenito. Bilo je i grijeha i grešaka, ali sam uvjeren da bez toga dvoga, bez kajanja, nema istinske vjere. Rahmetli Alija je rado razgovarao o islamu ali nikad nije forsirao tu priču, nikad me nije tjerao na prakticiranje. Uostalom, nikad me nije tjerao ni na što, čekao je da sam napravim svoje izbore. A moj izbor je bio da tragam za smislom, razlozima, vjerom koja zadovoljava i razum i srce. Čitao sam godinama, svakodnevno svete knjige i raznovrsnu vjersku literaturu – ne samo islamsku, tragao  sam za interferencijama u hrišćanskim, budističkim, dualističkim vjerovanjima. Predanost jednom Jedinom Bogu, Onom koji je naredio dobro i zabranio zlo, pomirenje sa Njegovim određenjem je suština svake istinske vjere. Predanost i pomirenje se na arapskom jeziku kaže islam, odnosno selam, i te riječi imaju isti korijen. Pomirenje sa Bogom, ljudima, sudbinom, životom i svojim mjestom i ulogom u njemu.

Tone Bringa, supruga Petera Galbrighta, prvog američkog ambasadora u Hrvatskoj i velikog prijatelja naše zemlje, napisala je sjajnu knjigu Biti musliman na bosanski način, na osnovu svojih  predratnih istraživanja jednog srednjebosanskog sela. Jesu li bosanski muslimani i bosanski islam posebni?

Jesu, bosanski islam je morao razviti posebnu otpornost, širinu i toleranciju da bi opstao u  veoma nepovoljnim istorijskim okolnostima i okruženju.

U intervjuu Danima, profesor Zdravko Grebo kaže da je SDA vjerska stranka. Nema nikakve sumnje da je utemeljena na nacionalnoj osnovi, okrenuta, ako dobro pamtim, muslimaskom povijesnom krugu. Dugo vremena SDA je definirana i kao nacionalistička stranka: kako biste definirali odnos vjere i nacije u politici BiH i ovdašnjim partijama?

Vrijeđala me ta definicija SDA kao nacionalističke stranke. Nacionalizam podrazumijeva uskogrudost, dozu neutemeljenog glorificiranja svoje i potcjenjivanja tuđih nacija. Osnivači SDA nisu bili takvi ljudi, bili su to iskreni vjernici koji ne mogu dijeliti ljude na dobre i loše po rođenju. Uostalom Kur’an to izričito zabranjuje. Naravno, svi pripadamo nekom narodu, kao što pripadamo nekoj porodici. I branimo taj narod i tu porodicu, trudimo se da je sačuvamo i popravimo. Bošnjaci se, kao što rekoh, bore za fizički i duhovni opstanak u nepovoljnim okolnostima i okruženju, i moraju biti mudro vođeni i organizovani. Moraju naći mjeru, balans između opasnosti radikalizacije i izolacije sa jedne strane i asimilacije i gubitka identiteta sa druge strane.  Mislim da SDA tu misiju dobro obavlja. A što se tiče Grebine definicije, naravno da nismo vjerska stranka, naš program nije takav. Ali jesmo stranka u čijem rukovodstvu i članstvu ima mnogo ljudi i žena koji nisu ravnodušni na stvari vjere, čiji se životni i politički stavovi temelje na vjeri u Boga. I SDA će imati vlastitu osobenost i snagu dok to bude tako. Islam insistira na aktivnom činjenu dobra, na aktivnom suprotstavljanju zlu i nasilju, na pomaganju siromašnih i slabijih, na istini i pravdi, na svjedočenju «pa makar i protiv sebe samih, i svoje rodbine», na ispunjavanju ugovora itd. Društvo može samo profitirati od muslimana koji se drže svega navedenog.

Kako doživljavate optužbe Milorada Dodika da na radnom stolu čuvate Islamsku deklaraciju, djelo svoga oca? Šta to uopće znači? Šta mislite, je li Dodik pročitao Islamsku deklaraciju? Jesu li, zapravo, njegove optužbe dio njegove strategije permanentnog angažmana na disoluciji BiH? Opet je, prije neki dan, najavio kraj Bosne i Hercegovine.

Dodik očigledno nije pročitao Islamsku deklaraciju ali zna da je ni oni kojima šalje političke poruke nisu pročitali, da je dovoljno spomenuti ovakav naslov kako bi se stvorila bojazan. Naravno, Deklaracija nema veze sa BiH, a ja sam cijenio da neće imati puno veze ni sa islamskim svijetom, sa predjelima «od Maroka do Indonezije» kako ga Deklaracija geografski određuje. Doživljavao sam ovaj tekst kao mladalačku, romantičarsku, nerealnu, utopističku viziju mog oca Alije Izetbegovića. Nakon dramatičnih promjena koje je donijelo Arapsko proljeće moram korigovati ovo mišljenje. Došlo je do eksplozije slobode i povratka tog dijela svijeta vlastitim vrijednostima o kojim Deklaracija govori. Neke rečenice, ispisane prije 50 godina zvuče zaista proročanski. «Institute of Objective Studies» iz New Delhija je izgleda imao pravo kad je Aliju Izetbegovića uvrstio u društvo Muhameda Ikbala i Jusufa Al Karadavija, među stotinu velikih muslimanskih mislilaca dvadesetog vijeka.

Milorad Dodik je najavio smjenu ministra spoljnih poslova BiH, Zlatka Lagumdžije, ne krijući svoj      gnjev zbog Vaše instrukcije da Bosna i   Hercegovina podrži rezoluciju kojom se osuđuju ratni užasi u Siriji: vratit ćemo se Lagumdžiji, sada mi objasnite zašto je za našu zemlju važan glas podrške Rezoluciji UN-a o Siriji? Pratite li zbivanja u Siriji? Sjećate li se rezolucija UN-a o nama?

Naš glas je važan zato što zemlja koja je iskusila ratno nasilje, humanitarnu katastrofu i ravnodušnost svijeta, ne smije ostati ravnodušna kada se slično nasilje i humanitarna katastrofa dešava nekom drugom. Lagumdžija je u mnogim stvarima pogriješio u posljednje dvije godine, ali u ovoj nije, i nema razloga za ovakvu reakciju Milorada Dodika. I ja i Lagumdžija smo branili obraz BiH kada smo postupili kako smo postupili.

Svojevremeno je BiH podržala i vojnu intervenciju u Libiji, koja je pomogla svrgavanju tadašnjeg predsjednika Muamera el-Gadafija. Da li ste od srca digli ruku za taj stav ili ste odluku donijeli prateći zemlje Evropske unije i Sjedinjene Američke Države?

Sa punim uvjerenjem sam digao ruku protiv čovjeka čija višedecenijska diktatura unazadila i ponizila Libijce, i dići ću ruku protiv svakog nasilnika u svijetu. Drago mi je kada se moj stav poklapa sa stavom SAD, ali ću biti na strani pravde kako je ja vidim i kada nam se stavovi razilaze, kao što se desilo, recimo, sa podrškom članstvu Palestinske države u OUN.

Kako vidite situaciju u Egiptu: predsjednik Mursi je izvršio dramatične promjene i smjene prije nekoliko dana. Hoće li ove nove proislamske vlade u arapskom svijetu imati snage i vizije da društva u kojima su preuzeli vlast demokratiziraju?

Egipćani će naći pravu mjeru, to je obrazovana nacija sa ogromnom tradicijom. Slična stvar je i sa Muslimanskom braćom, ta organizacija je prošla scilu i haribdu u proteklim decenijama, sazrela u uslovima ilegalnog rada i teškog pritiska režima, a njen temelj  se od početka nalazio u akademskoj zajednici. Hrabar iskorak ka demokratiji je stavljanje vojske i generala na mjesto koje im u demokratskim društvima pripada. Turska i Egipat će vjerovatno biti uzor za ostatak islamskog svijeta u kom se dešavaju previranja.

Nemali je broj svjetskih analitičara koji ne kriju strahovanja da je napad na Iran neizbježan: šta Vi mislite?

Susjedi Izraela su isključivo muslimani. A Izrael potcjenjuje te susjede, smatra da može silom i diktatom rješavati odnose sa njima. Trebao bi postupiti upravo obratno, jer Izrael može biti komplementaran sa islamskim svijetom, može sarađivati, Izrael posjeduje mnogo toga što Arapima i muslimanima nedostaje. Muslimana je sve više, sve su obrazovaniji, sve bogatiji, sve složniji, vraćaju se svojoj vjeri i tradiciji, i prema njima svako mudar treba pokazati više respekta. Napad na Iran je moguć, ali bi to bila greška koja bi otvorila mogućnosti za nepredvidive scenarije. Ubijati ljude i upustiti se u masovnu destrukciju vrijedosti koje su gradile generacije, i to na bazi nedokazanih pretpostavki, opasan je put.

Iran je svakako posebna priča i nerijetko etiketa koja neminovno znači mrzitelja Zapada:  jesu li u tom kontekstu i prozivanja Radončićevog Avaza da ste dio obavještajne strukture Irana za Balkan? Otkud uopće ta vrsta nevjerovatnih insinuacija?

Iran je u BiH sve manje prisutan, to su projekti iz domena kulture i obrazovanja, te poneki humanitarni kojim se pomažu povratnici u RS. Sumnjičavost u odnosu na namjere Iranaca se pokazala potpuno neutemeljenom, taj narod nas je intenzivno pomagao kad nam je to bilo potrebno, zatim smanjio taj intenzitet jer ima dovoljno svojih problema i potreba, i nikad ništa od nas nije tražio zauzvrat. Priča o nekakvim obavještajnim strukturama je jedan od Radončićevih smiješnih spinova – njega bivši saradnici KOS-a  prepoznaju i javno o tome progovaraju, i Radončić pokušava preusmjeriti pažnju na druge. On to stalno radi računajući na naivnost čitalaca Avaza. Ozbiljno ga prozivaju  za naručena ubojstva, za netransparentno bogaćenje, za veze sa kriminalcima itd, a onda Avaz zatrpa narod lažima o atentatima koje sam ja navodno naručio, o imovini koju navodno posjedujem, o mojim vezama sa nekakvim službama kojih uopšte nema itd. Nedavno sam na jednoj od SDA tribina, na upit jedne naše aktivistkinje zašto ne odgovaram na laži Avaza, odgovorio da imam prečeg posla od svakodnevnog dopisivanja sa lažovima, ali ako se nađe jedan čovjek kojem se vjeruje i potvrdi bilo koju od Avazovih podmuklih insinuacija o meni, ja ću istog dana napustiti politiku i dati ostavku na poziciju člana Predsjedništva. Rekao sam da od imovine posjedujem samo kuću, dakle kuću a ne vilu, i to popola sa suprugom, da nemam nikakav biznis, nikakve dionice, ništa, čak ni automobil, i da ću sve što se utvrdi preko toga, sve osim te kuće u kojoj živim, pokloniti onome ko dokaže da drugu imovinu imam.

Vi ste svakodnevno štivo Avaza: nedavno je i predsjednik Turske Abdulah Gull bio kriv što Vas je pozvao na iftar na kome ste bili i sa premijerom Erdoganom i sa Vašim prethodnikom u Predsjedništvu, gospodinom Silajdžićem?

Možete misliti kako bi izgledala naslovna stranica Avaza da je Radončić imao iftar u Stambolu, na Bosforu, sa predsjednikom rastuće regionalne sile kakva je Turska? A sutradan drugi sa harizmatičnim liderom globalnog značaja Taipom Erdoganom? Nije lako Fahrudinu Radončiću, preteško mu padaju tuđi uspjesi, doživljava ih kao vlastite poraze.

I rođendan Vašeg oca je u Avazu iskorišten za napad i na Vas i na njega: kako će i kada završiti slučaj Radončić?

Laž, nezahvalnost, izdaja, stalna zlonamjerna manipulacija, brutalni napadi na ljude, na njihovu privatnost i mir. To je način na koji je Radončić pravio uspjeh u Bosni i Hercegovini, i to je način na koji je ponizio ljude zemlje u koju je bio dobrodošao. I ta priča će se završiti kada se stvori kritična masa onih koji vjeruju svojim očima a ne Avazu, kada Bošnjaci shvate da im nakon svog nasilja koje nisu mogli izbjeći ne treba još jedan nasilnik kojeg dobrovoljno trpe, kojeg mogu sebi skinuti s vrata. Prije ili kasnije će proraditi bosanski inat.

Već dva i po mjeseca sve institucije BiH su paralizirane, sve oči su uprte u Federaciju i famoznu rekonstrukciju vlasti koju je dr. Zlatko Lagumdžija, kao lider SDP-a, najavio promjenom koalicionog partnera: kako će se raspetljati kriza u Federaciji?

Nakon lokalnih izbora će biti lakše prognozirati. Mislim da će SDP doživjeti poraz jer je za dvije godine vladavine napravio previše grešaka i premalo dobrih poteza. Izgubili su se.  Vanredni izbori su jedno od rješenja.

Vaša stranka je iznijela svojih 12 razloga za smjenu Lagumdžije. Iako SDA konstantno naglašava kako jedini razlog koji ne stoji jeste SNSD-ov, odnosno partija iz Republike Srpske koje su podržale Dodikov stav, zanima me hoće li poslanici SDA u Parlamentu BiH dići ruke za smjenu Lagumdžije?

Nismo još zauzeli definitivan stav, ali je sasvim jasno da se Lagumdžija u ulozi najuticajnijeg lidera u postizbornim koalicijama nije snašao, da je srljao iz greške u grešku, i da snosi najveću odgovornost za stanje u zemlji. Politika Zlatka Lagumdžije ne može izvući zemlju iz krize, to je jasno i njegovim simpatizerima i glasačima.

Stanje u zemlji je očajno: čak i guverner Centralne banke priznaje recesiju i upozorava na negativne ekonomske trendove; golim okom je vidljivo da ljudi iz dana u dan žive lošije, ljudi bježe iz BiH, a sa  prošle sjednice Predsjedništva skinuta je tačka dnevnog reda koja se odnosila na poljoprivredu: zašto? Zar je Predsjedništvo toliko neosjetljivo na život ljudi u ovoj zemlji?

Skinuta je zato što nije došao izvjestioc iz Vijeća ministara, ali je planiramo staviti na dnevni red sljedeće sjednice Predsjedništva. Prava, temeljna politika mora biti ona koja se bavi resursima Bosne i Hercegovine, onim što će donijeti intenzivno zapošljavanje ljudi, bolji standard života. Prepucavanja političara, natezanja oko virtualnih tema poput one da li je RS država i može li se otcijepiti smaraju narod i odvlače pažnju od životnih pitanja. Naravno da RS nije država, i naravno da se nikad neće otcijepiti, ali vrijeme je da se pozabavimo onim što znači bolji život, onim što nam je Bog dao, a toga nije malo. Bosna i Hercegovina je bogata zemlja, nema razloga da živimo siromašno.

U posljednjih 120 godina nije bilo ovakve suše, mada smo zadnjih godina svjedoci suša: zar nije logično da se naprave programi navodnjavanja umjesto da se vodotoci BiH preusmjeravaju u susjedne zemlje kao što je predviđeno projektom HE Dubrovnik?

Upravo o tome govorim. Vodu već zovu plavom naftom, cijena  vode će u budućnosti sustići cijenu nafte. A neki planiraju da milijarde kubika pitke vode kroz tunel preusmjere u susjednu zemlju, na turbine tuđe centrale?!  Polovina obradivog zemljišta u BiH je neobrađeno, navodnjavanja skoro da i nema, a u isto vrijeme uvozimo skoro polovinu hrane koju konzumiramo. I svako malo se utvrdi da je lošeg kvaliteta, da obolijevamo zbog takve ishrane.

Ne tako davno bili ste jako ponosni na turski kredit koji je obezbijeđen za BiH: kako teče taj projekat, jeste li u toku?

Naravno da sam ponosan na izuzetno povoljan kredit koji sam dogovorio sa prijateljima iz Turske, on će u nekoj mjeri pomoći da se ispravljaju anomalije o kojima je bila riječ. Projekat uzima maha, stiglo je zahtjeva u visini od skoro 5o miliona KM. Kreditni odbori analiziraju zahtjeve, dobar dio će biti odobren. Kredit se neće implementirati prebrzo, i bolje je da je tako, da se radi temeljito. Ukoliko u slijedećih godinu dana utrošimo planiranu sumu od 200 miliona KM, bit će to preokret za povratnike. Bit će to barem hiljadu projekata u visini od sto hiljada do  milion KM. I to mora stvoriti jednu novu atmosferu u povratničkim sredinama.

Vratimo se Bajramu: uz bajramske čestitke i neizostavno pitanje: ima li neki bajram koji posebno pamtite?

Pamtim bajrame iz djetinjstva, naročito prvi bajram kada me u džamiju odveo rahmetli dedo Ismetbeg. Mislim da mi je bilo pet godina, bio je januar, gužva u džamiji i ispred džamije na Mlinima, snijeg i led, prozori okovani injem kroz koje se probija tanko zimsko sunce. Samo sam se brinuo da mi se ne zagube cipele u hrpi i gužvi koja se stvorila. Dedo je pronašao cipele i dao mi bajramluk, prvu novčanicu u životu koja je bila moja, koju sam mogao da držim u džepu, pokazujem drugoj djeci i na kraju potrošim kako hoću.

Kako postići politički konsenzus oko pitanja da je obračun sa kriminalom i korupcijom sastavni dio priče o poboljšanju ekonomske situacije u zemlji? Da je korupcija zavladala, da kriminal ulazi u sve pore društva zorno svjedoči podatak da ovu zemlju Barack Obama obavještava da u njezinom glavnom gradu živi Naser Keljmendi, prijatelj već pominjanog Radončića? Kako natjerati policiju i pravosuđe da rade svoj posao, kada političari i stranke čuvaju svoje kriminalce?

Na tragu moje ponude da poklonim sve što se utvrdi da, eventualno, tajno posjedujem, pozvao bih politilčke lidere da donesu zakon po kom bi svi ljudi na bitnim političkim i državnim funkcijama prijavili svu imovinu, svoju i svojih bližnjih, pojasnili porijeklo imovine, i prihvatili da za sve što nisu prijavili odgovaraju, a da ta imovina bude konfiksovana i  upotrijebljena u humanitarne svrhe. U skladu sa onom narodnom da se «riba čisti od glave».

Vaše veze su turskim liderima su sve čvršće: nedavno je u BiH izjava turskog Erdogana da mu je Alija Izetbegović ostavio Bosnu u amanet izazvala čitav niz reakcija. Prije toga ste Vi izjavili da Erdogan nije samo turski lider, da se milijarda muslimana moli za njegovo ozdravlje. Turska i BiH?

Alija nije Erdoganu ostavio Bosnu u emanet, niti je to mogao učiniti, ali mu jeste ostavio brigu o Bosni u emanet, tražio je od njega da nas ne zaboravi. Vidite, ova zemlja je bila žrtva agresije susjednih zemalja, u nju su nezvane ušle i Srbijanska i Hrvatska vojska. Nakon rata su i Srbija i Hrvatska nastavile da pomažu Srbe i Hrvate, i politički i finansijski. I smatra se za dopustivo da nakon svega srbijanska vlada dođe u Banja luku na zajedničku sjednicu sa Vladom RS, i smatra se za normalno da je po Franji Tuđmanu nazivaju ulice i mostovi po Hercegovini, ali se duhovi uznemire kada Erdogan izjavi da će Turska pomoći Bosni i Hercegovini, ili kada ja izjavim da muslimani diljem svijeta uče dovu za njegovo ozdravljenje. Taip Erdogan je globalni muslimanski lider, on zastupa stavove, on artikulira interese i izgovara riječi koje su na ponos mnogim muslimanima i mnogim Bošnjacima. I to je tako, sviđalo se to nekom ili ne.

 

(Oslobođenje)

Leave a Reply

*

captcha *