IslamBosna.ba- Već neko vrijeme je očito da rat protiv Islamske države (ID) i njenog prethodnika el-Kaide nipošto nije jedina predstava koja se odigrava na Bliskom istoku. U stvari, većinu vremena, rat protiv terorizma je bio sporedna stvar.
Pokušaj da se Katar natjera da kleči zatvaranjem njegovih granica i efikasnom opsadom je bacio svijetlo na prave snage koje se natječu za dominaciju u regionu u post-zapadnom svijetu u kojem danas živimo.
Tri regionalna bloka se bore za kontrolu.

Prvi predvori Iran- tu su igrači poput Iraka, Sirije kao i, onih koji ne predstavljaju države, poput šiitske milicije u Iraku, Hizbullaha i Husa.

Drugi su drevni režimi apsolutnih zaljevskih monarhija- Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Bahreina i on uključuje i Jordan i Egipat.

Treći blok predvodi Turska, Katar, Muslimanska braća i snage koje su bile ključne u Arapskom proljeću.

U ovoj trostrukoj borbi, američki saveznici su jednako destabilizirajući za regionalni poredak kao i američki neprijatelji, a kampanja koja je pokrenuta protiv Katara je najbolji primjer za to.
Saudijska Arabija je napravila sasvim pogrešan proračun pokušavajući da nametne svoju volju malom Kataru. Radeći to ona je uznemirila regionalni poredak na koji se oslanjala u suočavanju s iranskom dominacijom u zemljama oko Kraljevstva.
Drugim riječima, ako je građanski rat u Siriji, kojeg podupire Iran, približio Saudiju i Tursku, katarski konflikt je učinio suprotno. U stvari, to bi moglo dovesti do formiranja zajedničkog cilja između Irana, Turske i snaga sunitskog političkog islama, bizarno koliko to može biti.

Dvije sile naravno neće prirodno pasti jedna drugoj u zagrljaj, ali će se zbližiti zbog nepromišljene i kratkovidne politike Saudijske Arabije. Iranski ministar vanjskih poslova Dževad Zarif u srijedu je bio u Ankari.

Pentagon proturječi Trumpovim objavama na Twitteru

Dvije ključne promjene u saudijskoj kampanji protiv Katara predstavlja odluka turskog parlamenta koji je po hitnom postupku usvojio nacrt zakona koji dozvoljava raspoređivanje trupa te zemlje u turskoj vojnoj bazi u Kataru i izjava iranske Revolucionarne garde koje optužuju Saudijsku Arabiju da je odgovorna za napad na iranski parlament i Mauzolej Ajatollaha Homeinija u kojem je ubijeno 12 osoba.

Ovo ostavlja Saudijsku Arabiju izolovanom. Ona može maltretirati manji narod, ali ne može braniti vlastitu zemlju bez značajne količine strane vojne podrške.

Bez obzira šta njihov zapovjednik objavljuje na Twitteru, američka vojska u Zaljevu teško da uspijeva da to pruži. To je možda jedan od razloga zašto su Bijela kuća i Pentagon ove sedmice izjavili različite stvari o Kataru.
Ubrzo nakon što je u zoru  5. juna kopnena granica Katara sa Saudijskom Arabijom zatvorena, Pentagon je pohvalio ‘trajnu posvećenost Katara regionalnoj sigurnosti’.
Njihovo saopćenje se direktno odnosilo na zračnu bazu Udejd, koja je isturena baza američkih zračnih snaga Centralne komande, da se ‘svi letovi odvijaju po planu’. Oko 10.000 američkih vojnika se nalazi u ovoj bazi.

Onda su se pojavile Trumpove objave na Twitteru, u kojima on u suštini tvrdi da je pokretač vanrednih koraka protiv Katara, rekavši da su oni plodovi obraćanja koje je imao u Rijadu pred 50 arapskih i muslimanskih vođa. I onda dolazi na red drugo saopćenje Pentagona, u kojem obnavlja pohvale Katara kao domaćina američkih snaga.
Pentagonu se pridružila Evropa, ili barem ministar vanjskih poslova jedne od njenih najvažnijih zemalja, Njemačke. Sigmar Gabriel je kazao: “Očigledno, Katar će biti više ili manje potpuno izolovan i pogođen egzistencijalno. Takva trampizacija je naročito opasna u regiji koja je već pogođena krizom”.
Ubrzo nakon turske odluke, Trump je telefonirao emiru Katara nudeći mu posredovanje, 24 sata nakon objava na Twitteru, što se čini da je do njega došla poruka od njegove vojske.

Pogrešni proračuni
Saudijska Arabija i Emirati su zagrizli malo više nego što mogu progutati.
Njihov prvi pogrešni proračun je bio što su nasjeli na Trumpovu priču. Kada kupujete proizvod od Trumpa, kupujete puno više od proizvoda. Postoje nuspojave, među najmanjima su čista ogorčenost, neprijateljstvo i otpor koji je Trump stvorio kod kuće
Ovo nije neznatno kada pogledate ko je sve ljut na Trumpa- CIA, Pentagon, ministarstvo vanjskih poslova, senatori svih boja, a i sudije. Ne radi se samo o američkoj grupi ljudi, koji se nalaze na čelu obavještajnih agencija, a koji su često najmoćniji ljudi u državi, a i da su samo oni sasvim je dovoljno.
Previše pojavljivani u vijestima ambasador Emirata u Washingtonu, Jusuf el-Utejbe, napravio je klasičnu grešku misleći da samo zato što mu bivši ministar odbrane Robret Gates jede iz ruke, da će ostatak ministarstva odbrane učiniti isto.
Ruski ambasador Sergej Kislyak, sada nezvanično najopasniji diplomata Washingtona, je pao na sličnu foru zbog oholosti. Svi ovi ambasadori miješaju svoj uspjeh kao lobista sa vanjskom politikom. Ovo dvoje je različito.
Njihov drugi pogrešan proračun je pretpostavka da Kataru kao malom, nijedan veći narod neće priteći u odbranu. A Saudija i UAE imaju velika ulaganja u Tursku, a jedno od njih je Abu Dabi preduzeo nakon što je pokušao da državnim udarom svrgne Redžepa Tajjipa Erdoana. Obje zemlje su mislile da su time kupile Tursku.

Dogodilo se suprotno. Erdoan je shvatio da ukoliko slome Katar, onda će ostati jedini čovjek u tom taboru.
Njihov treći pogrešan proračun je bilo otkrivanje pravog razloga raskola s Katarom. To nema nikakve veze s finanisiranjem terorizma ili prijateljevanja s Iranom. Zapravo Emirati uveliko trguju s Iranom, a dio su koalicije koja optužuje Katar da je stala na stranu Teherana.

Njihove stvarne potrebe, koje su prenijeli emiru Kuvajta, koji djeluje kao posrednik, su zatvaranje El-Džezire, definansiranje El-Arabi el-Džedid, El-Kuds el-Arabija, i arapskog izdanja Huffington Posta i protjerivanje palestinskog intelektualca Azmi Bišara.
Ovi mediji otkrivaju, na arapskom jeziku, priče koje ovi arapski diktatori najviše žele da njihovi građani ne čitaju. Nezadovoljni ušutkivanjem vlastitih medija, oni žele da zatvore medije koji otkrivaju nezgodne istine o njihovim despotskim, potkupljivim, korumpiranim režimima, gdje god da su u svijetu.

Izrael se pridružio nesretnoj družini

Hamas i Muslimanska braća se nalaze samo na sedmom mjestu ove liste želja. Uključivanje Hamasa na ovu listu je još jedan pogrešan proračun, jer bez obzira šta SAD misli o palestinskom pokretu, on je popularan u Zaljevu.
Ovdje se Izrael pridružio nesretnoj družini. Kao što to otkrivaju hakirani emailovi Utejbe, Emirati i vlada Benjamina Netanyahua su bliski ko štap i bubanj.
Izraelski premijer ima pravo da misli da ima podršku glavnih arapskih država u suzbijanju svih napredovanja ka potpuno nezavisnoj palestinskoj državi. To je posljednja stvar koju Egipat, Jordan, UAE ili Saudijska Arabija žele. Kraljevinama je toliko stalo da normaliziraju odnose sa Izraelom da je saudijski komentator po prvi put dao intervju za izraelski Kanal 2.

Egipatsko-palestinski pjesnik Tamim el-Bargusi je pružio prikladan komentar na ovo. On je napisao na svome Facebooku: “Na 50. godišnjicu izraelske okupacije Jerusalema, egipatsko-saudijsko-emiratsko-bahreinsko-izraelski savez formira i postavlja kopnenu i zračnu opsadu arapske zemlje bez ikakvog drugog razloga osim zbog podrške u protekle dvije decenije palestinskom i libanskom otporu i arapskim revolucijama, naročito egipatskoj revoluciji koja je srušila savezništvo sa Izraelom i zaprijetila vojnoj vlasti Camp Davida u Kairu. Oni ne kažnjavaju Dohu zbog Sirije, Libije, Jemena i američke baze.

Kažnjavaju je zbog svjedočenja el-Džezire iz ratova u Iraku, Libanu i Gazi i podrške palestinskom otporu 2009., 2012. i 2014. i libanskom otporu u 2000. i 2006. godine. Oni kažnjavaju Katar zbog pada Mubaraka 2011. godine.

Bankrotirani i prestrašeni vojni oficir koji pati od Macbeth sindroma i koji novom krvlju pere ruke od stare i adolescent koji žurno nastoji da postane kralj i ima ambicije da po svaku cijenu nadmaši svog rođaka na tronu, izabrali su posebno 5. juni  kako bi objavili da su se njihove zemlje upravo pridružile izraelskoj strateškoj dubini”.

Konačna pogrešna procjena? Katar nije Gazza. On ima prijatelje sa moćnim vojskama, zemlja sa stanovništvom manjim od Houstona ima suvereni fond vrijedan 335 milijardi dolara. On je najveći proizvođač prirodnog gasa na Bliskom istoku. On ima vezu sa Exxonom. Saudijci i Emiraćani nisu jedini igrači u igri lobiranja. I čak je Gazza preživjela opsadu.

Autor: David Hearst,

glavni i odgovorni urednik MiddleEastEye

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba