Zapadnjački sijač mržnje
Piše: Daniel Bax

Antikur’anski film Geerta Wildersa nije bio bogohulan. Ne na način kako je ubijeni režiser Theo van Gogh u svom kratkometražnom filmu „Submission“ scene zlostavljanih žena titlovao kur’anskim citatima da bi dokazao navodnu spregu. Holandski političar je u ‘Fitni’ montirao slike islamističkih terorističkih napada s citatima iz Kur’ana. Ali od ranije smo znali da se islamistički atentatori u svom ludilu pozivaju na Kur’an. Wilders dodatno tome želi sugerirati: između ovih fanatika i normalnih muslimana ne postoji nikakva razlika. Ali to ni za koga nije bila provokacija, isuviše često smo čuli ovu predrasudu.

Geert Wilders predstavlja fenomen novog desničarskog populizma koji u prvom redu antiislamskim ispadima lovi glasove svojih birača. Stara desnica ima mržnju prema svim manjinama podjednako, radilo se o homoseksualcima, Jevrejima ili muslimanima. Nova desnica, čije konture se danas ocrtavaju u skoro svim zemljama Evrope, svoju mržnju usmjerava ekskluzivno samo prema muslimanima. Pišu o netrpeljivosti muslimana prema homoseksualcima i Jevreja samo da bi sebe predstavili u što boljem svjetlu. I ona sebe vidi kao ‘proameričku’ i ‘proizraelsku’, jer u ovim dvjema zemljama vide odlučujuću silu u borbi protiv ‘islama’. Na kraju, ove dvije zemlje agitiraju vojno, dok stara Evropa nudi samo mlaku diplomatiju.

Geert Wilders je prototip ove nove desnice: jedan ekstremni poklonik Izraela i neumorni borac protiv ‚islama’. U svom zanosu i sujetnom nastupu Wilders izgleda kao karikatura samog sebe. Ali on se ipak mora uzeti za ozbiljno – ne zbog njegovog beznačajnog internet filma, nego zbog političkih uvjerenja koje dijeli sa svojih osam parlamentaraca. Tako Wilders ne traži samo zabranu Kur’ana, koji vidi kao „fašističku knjigu“. Wildersova stranka se zalaže za zabranu imigracije za Turke i Marokance. Traže i zabranu džamija i islamskih škola, kao i ‚povratak’ muslimana u njihove zemlje. Veoma originalno poimanje slobode za koju se zalaže njegova „Stranka za slobodu“. Uglavnom, te slobode ne bi važile za muslimane.

Zbog toga ne iznenađuje da sa svojim zahtjevima Wilders nailazi na otvorena vrata kod starih nacista, iako se zvanično distancira od njih. I nije slučajno da baš nacisti Češke žele objaviti njegov film. Mržnja prema islamu danas ujedinjuje klasične desničarske stranke kao što su francuski Front National ili belgijski Vlaams Belang s modernim desnopopulističarima kao što su italijanska Lega Nord, švicarska Narodna stranka (SVP) austrijska FPÖ ili danska Folkeparti. One sebi daju građansko-liberalnu notu i zbog toga nisu prezreni kao klasični nacisti.

Svoje ideje pozajmljuju od autora bestselera, kao što su preminula Oriana Fallaci ili Ayaan Hirsi Ali, koja zbog svoje muslimanske pozadine slovi kao posebno povjerljiva „kritičarka islama“. Tako je političarka austrijskog FPÖ-a Susanne Winter nedavno izazvala burne reakcije kad je Poslanika Muhammeda nazvala „pedofilom“, po istim riječima je Ayaan Hirsi Ali postala poznata u Holandiji. Danas ona govori da se Zapad nalazi u „ratu protiv islama“. Geert Wilders, s kojim je nekad bila u istoj partiji pri holandskom parlamentu, dijeli njezino mišljenje.
Scenariji straha svih zastrašivača islamom doslovno su isti. Tako je njemački “islamalarmista” Henryk Broder nedavno napisao da Evropljani uopće ne primjećuju “kakav cunami im se približava”. O “muslimanskom cunamiju” je nedavno govorio i Geert Wilders. A nedugo nakon toga je političarka austrijskog FPÖ-a Susanne Winter upozorila na “islamski emigrantski cunami”.

Stranke koje mrze islam ne razlikuju se puno u svojim zahtjevima. Složni su protiv pristupa Turske EU, ali sad se i kod kuće bore protiv ‘prijeteće islamizacije’. Tako je švicarska stranka SVP u maju 2007. godine pokrenula inicijativu za referendum da se izglasa opća “zabrana gradnje minareta” koja bi bila sastavni dio Ustava te zemlje. U Austriji su dvije desnopopulističke stranke, FPÖ i Hajderova BZÖ, preuzele ovu inicijativu i u pokrajini Koruškoj već napravile zakon od toga.

I u Njemačkoj postoje rezerve protiv muslimana. Ali za razliku od mnogih susjednih zemalja, ovdje nedostaje stranka koja bi znala iskoristiti “štimung” protiv muslimana. Za stranku širokih masa kao što je demokršćanska CDU ne isplati se udarati po manjinama, kako je pokazao slučaj hesenskog Rolanda Kocha, koji je zbog toga izgubio izbore. Stranka FDP je isuviše liberalna u svojim pogledima da bi poklekla pred desnopopulističkim iskušenjima, a nacistička NPD je isuviše ekstremna da bi bila atraktivna za većinu birača. Prostor za njemačkog Geerta Wildersa je još uvijek prazan.

“Da Wilders iste stvari govori protiv Jevreja kao što govori protiv muslimana, davno bi bio optužen za antisemitizam”, napisao je jevrejski TV producent Harry de Winter u holandskim novinama Volkskrant. Wilders se ne smije potcijeniti. Na kraju krajeva, mržnja protiv muslimana je već mnogo puta vodila ka otvorenom nasilju. Oriana Fallaci je napisala da su „svi muslimani teroristi, mrze školovanje i primitivni su. Kote se kao pacovi.“ Ovakvim ili sličnim argumentima su radikalni Hindusi u Indiji, ekstremni jevrejski doseljenici u Izraelu ili nacionalistički Srbi i Rusi često opravdavali nasilje protiv muslimana. Bilo to u Bosni, Čečeniji ili negdje drugdje.

Geert Wilders rado navodi da „nema ništa protiv muslimana“, nego samo „protiv islama“, koji je „fašistička ideologija“. Njegovi politički zahtjevi pokazuju da laže, jer iz njih govori ideologija o nejednakim ljudima. Dovoljno je dosljedan da sa svojom strankom traži ukidanje zakona iz Ustava o jednakosti svih stanovnika Holandije.

Iako u Njemačkoj ne postoji stranka koja bi tražila slične apsurdne stvari, nema razloga za prekid alarma. Agresivni internet-novinari i drugi zagovarači mržnje „slobodnog zapada“ su i ovdje isuviše dobro pripremili humus za jednog takvog populistu.

Štampano u dnevnim novinama TAZ (Berlin) 3.4.2008.

Leave a Reply

*

captcha *