Već u veljači ove godine je etiopijska vlada zamolila za pomoć u hrani za tri milijuna ljudi, pored već osam milijuna ljudi u zemlji koji su kronično gladni. U susjednoj Somaliji su u to vrijeme već umirala prva goveda – već odvajkada je to u ovoj stočarskoj regiji siguran znak da prijeti glad.

Ali kao što to uvijek biva, tek su slike izgladnjelih izbjeglica preko televizije natjerale međunarodnu zajednicu da reagira. Donatorske zemlje, poput Njemačke, su postale umorne od doniranja. Obzirom na ciklično ponavljajuće krize gladi i političke zbrke, donatori rezignirano okreću leđa. Ni Talijani, organizatori velike donatorske konferencije za Afrički rog ovoga ponedjeljka, nisu donirali eure za bivšu koloniju Somaliju.

Glad je domaći problem afričkih država

Europljani se trenutačno bave sami sobom i krizom eura, a ne regijom koja s “promašenom državom” Somalijom, korumpiranom Kenijom i paranoidnim državnim aparatom u Etiopiji nema baš sjajan lobi za dobivanje donacija. 

Pored svih klimatskih utjecaja mora se reći da je glad na Afričkom rogu, više još nego u drugim regijama svijeta, domaći problem. Stoga su odgovori na pitanje zašto je došlo do toga, nužno i političke prirode. Kojem poreznom obvezniku na Zapadu uopće može biti jasno kako Etiopija traži pomoć u hrani za 11 milijuna ljudi, a istovremeno brojne humanitarne organizacije protjeruje iz regije Ogaden u kojoj vlada glad, te milijune hektara obradivog zemljišta iznajmljuje Kinezima i Arapima? 

Cinična politika Europljana prema Africi

Ne radi se samo o humanosti i donacijama. Riječ je i o vitalnim sigurnosnim interesima. Bilo bi potrebno uspostaviti pakt solidarnosti između donatora i primatelja donacija u smislu: vi stvarate političke okvire, mi vam pomažemo kad vas zadese posljedice klimatskih promjena. Nažalost, Europljani su zbog svoje neinspirirane i katkad cinične politike prema Africi prokockali svoj kredit partnera u krizi.

(dwworldde)

Leave a Reply

*

captcha *