Voziš auto kroz republiku zasnovanu na genocidu. Ne voziš prebrzo, sve po ps-u.  Ali policajac sakriven iza bijelog golfa parkiranog pored puta izlazi na cestu i daje ti znak da zaustaviš auto. Što ti uradiš.

“Hmmmm, Meho, gdje si to požurio?”

“Nisam nigdje, gospodine policajče. Uopšte ne vozim brzo”

“Hmmmm, odnekle si mi poznat…”

“Može biti…..”

“Jesu ti lijepi ti prednji zubi..”

“To nisu pravi, gospodine policajče, to su vještački zubi…”

“Sad znam, ja sam ti ih izbio, sječaš se kad si bio u Manjači?! To sam bio ja.”

“Vi…ali….”

“Znam, znam, pitaš se otkud da čuvar u Manjači sad regularno može da bude policajac? E pa eto može”, smješka se zločinac,”ne pratiš vijesti Meho. Sad zločinci koji nisu osuđivani mogu da budu policajci u našoj srpskoj republici…ko ti je kriv Meho kad si izgubio na sudu. Nego, Meho, svjetla ti nisu upaljena, de nam nešto na kafu, da ne pišem prijavu bezze.”