Emir Imamović objavio je na jednom sarajevskom portalu tekst pod naslovom “Društvo, kultura, podilaženje religiji”, u kojem nakaradno, nesretno i u stilu najobičnije varalice pokušava podvaliti priprostom puku. Skroz do pod bubrege! Ljut, jalan, nezadovoljan, željan krvi!, “a ja takve znam jer sam bio”, godinama, zbog takvih u blatu, pokušava omalovažiti i u bescjenje dovesti jedino pravednu, jedino normalnu, i da naglasim JEDINO MOGUĆU, odluku ministra Suljagića  o uvođenju u nastavni proces vjeronauci alternativnog, izbornog predmeta “Društvo, kultura, religija”.

Duboko revoltiran zbog neuspjeha isključivanja iz općeg uspjeha ocjene iz vjeronauka, Emir Imamović pokušava omalovažiti i devalvirati jedino realno rješenje, a to je uvođenje alternativnog predmeta.

Pa da vidimo šta to hoće Emir Imamović! (Inače, branim stanovište da svakoga treba pustiti da kaže što želi. Apsolutno svakoga!)

1. “Nakon što je SDP kapitulirao pred Mustafom Cerićem i njegovim najavama vjerskog rata i rušenja ustavnog poretka, te prisilio Emira Suljagića na poništavanje odluke o neuračunavanju ocjena iz izbornog predmeta vjeronauka u prosjek učeničkog uspjeha, ministru nauke i obrazovanja u Vladi Kantona Sarajevo je ostala nemoguća misija spašavanja vlastitog i stranačkog kredibiliteta, te očuvanja iluzije o spremnosti nove vlasti na – kada već neće biti korjenitih – bilo kakve kvalitetne promjene u duboko i na silu teiziranom društvu”, citat je iz Imamovićevog teksta.

Pitam se, zašto li Emir Imamović nije upotrijebio izraz  “džihad” kao ono na što je pozivao Reisu-l-ulema dr. Cerić? Džihad u kombinaciji sa “rušenjem ustavnog poretka”,  zvuči fantastično i mnogo brže bi provrela krv svim mlađahnim (a i onim starijim) nesretnicima kojima je vjeronauk trn u oku. Naravno, sada će neki kazati: “Nama vjeronauk nije trn u oku, nije nama trn u oku ni ocjenjivanje iz vjeronauka, nego samo ulazak u opći prosjek te ocjene!” Agresivni ateisti se uvijek hvastaju i “vade” na kvazi opravdanje kako Odluka ministra Suljagića ne znači, po zakonu automatizma, ukidanje vjeronauke. Naravno, ali i mi i oni znamo da je isključivanje ocjene iz vjeronauke iz općeg prosjeka samo PRVI KORAK ka potpunom ukidanju vjeronauka iz nastavnog plana i programa. Za Emira Imamovića uvođenje alternativnog predmeta “Društvo, kultura, religija” je  “bilo kakva kvalitetna promjena”, dok je ukidanje ocjene iz vjeronauka iz općeg prosjeka “korjenita kvalitetna promjena”!

2.”Uvođenje obaveznog izbornog predmeta društvo/kultura/religija, upravo je prilagođavanje onima što su do neki dan prevrtali srebreničke kosti trinaestoro Suljagića braneći petice – jer drugih ocjena nema – iz vjeronauke i bolji prosjek kao nagradu za pravovjernost”, dalje piše Imamović.

Iznošenje “na pijacu”, manipuliranje, trgovina, pokazivanje, hvastanje “kostima trinaestoro Suljagića” je nečasno, bezosjećajno i sramno. Bez obzira ko posegne za tom vrstom “argumenta”. A to je, žestokim tempom, radio ministar Suljagić. Parafraziram: “Ja sam preživio genocid, i svaka moja Odluka je opravdana, mudra, jasna i jedino prihvatljiva?!?!?! ” Ili: “Mojih,” ili “njegovih” ovisno od koga dolazi ta izjava,  “trinaestoro nisu poginuli za Islam!” I, gle čuda, ja im vjerujem! Opća kultura mi nalaže da vjerujem onome što mi čovjek kaže. Ali ja tvrdim da, ako niko u Srebrenici nije poginuo ZA Islam, sigurno su svi ubijeni ZBOG Islama! Pitajte Ratka Mladića, pa će vam on objasniti ZAŠTO i ZBOG ČEGA je pobio onoliki  narod. Narod u Srebrenici nije pobijen ni zbog čega drugog doli zbog Islama kojem su u većoj ili manjoj mjeri pripadali. Čak i oni, koji su od Islama imali samo islamsko ime ili prezime, bili su SAMO ZBOG TOGA ubijeni. 

Ovu, budalastu izjavu, da nema drugih ocjena iz vjeronauka osim petice, neću ni komentirati. 

3. “Iako, dakle, Emir Suljagić nije ni pokušao ukinuti vjeronauku, već samo izuzeti ocjene dobijene pohađanjem izbornog predmeta iz prosjeka, izazvao je bijes vjerskih službenika i njihovih kerbera, nesposobnih da razumiju kako je ocjenjivanje vjeronauka ili devalvacija i predmeta i učeničkog zalaganja – što u praksi jeste bilo, obzirom da nije zabilježeno kako je neko nekada dobio trojku – ili vrednovanje nečije religioznosti ne na osnovu iskrenog vjerovanja, već na osnovu poznavanja lekcije o prelasku Muhameda a. s. iz Mekke u Medinu.”

Što se tiče “isključivanja ocjene ili ukidanja vjeronauka”, već sam kazao da je isključivanje ocjene iz općeg prosjeka prvi korak ka ukidanju vjeronauke iz nastavnog plana i programa. Zato što vrlo mali procenat učenika pohađa neobavezni izborni predmet čija ocjena ne ulazi u opći prosjek. Gospodin Horozović, autor najboljeg teksta o ovoj problematici, “Ukidanje Vjeronauke kao signal nečije moći”, naveo je krasan primjer u Srednjoj medicinskoj školi: “U medicinskoj školi, u trećem i četvrtom razredu Biologija, Hemija i Fizika su izborni predmeti. Učenik MORA uzeti dva predmeta od tri, a MOŽE i sva tri. (Ako izabere sva tri IZBORNA predmeta, sve tri ocjene ULAZE u opći prosjek. (op. J.B.)) Znači li to da su svi učenici koji ne idu na sva tri predmeta diskriminirani i da onima koji idu na sva tri predmeta treba ukinuti mogućnost da im ocjena iz trećeg izbornog predmeta ulazi u zbir ocjena??” 

Dalje, “vrednovanje nečije religioznosti se vrši na osnovu znanja a ne na osnovu iskrenog vjerovanja” je kukavičje jaje koje pokušava da poturi neukom i priprostom puku. Emir Imamović ovdje ne pravi razliku između vjerovanja i “znanja” o vjeri. Naime, na satovima vjeronauka se ne ocjenjuje nečije vjerovanje niti religioznost, nego se ocjenjuje znanje. Kao i iz svakog drugo predmeta. Kad nastavnik na satu biologije ocjenjuje lekciju o, npr. Darvinovoj teoriji evolucije, on ocjenjuje ZNANJE jednog učenika o tome, a ne ocjenjuje to da li taj učenik VJERUJE u tu teoriju kao istinitu ili ne.

4. “Uvođenje alternativnog obaveznog izbornog predmeta društvo/kultura/religija ne samo da nije izjednačilo prava polaznika vjeronauka i onih koji na bogoštovlje nisu željeli ići, već predstavlja uvođenje poreza potonjima. Nisu, naime, u vrijeme časova vjeronauke neka djeca bila na hodnicima zato što su im roditelji ateisti ili pripadnici malobrojnijih vjerskih zajednica od islamske, već i zato što isti ti roditelji nisu htjeli dodatno opterećivati djecu, među kojima je bilo i redovnih polaznika mekteba.”

U svibnju mjesecu kada se pokrenula rasprava “oko vjeronauka”, učenici koji NE POHAĐAJU vjeronauk, bili su “diskriminirani zbog toga što imaju manje ocjena koje im se ubrajaju u opći prosjek, za razliku od one djece koja pohađaju vjeronauk, koji imaju ocjenu (po Imamoviću UVIJEK i NEUPITNO peticu) više koja se računa u opći prosjek.!” Sad kad im je ministar omogućio alternativni predmet, i kad je omogućio jednak broj ocjena koje ulaze u prosjek, to nije izjednačavanje prava, nego je to “porez” i opterećenje više! Ovo je još jedan pokazatelj da se nije željelo postići pravo na jednak tretman djece koja ne pohađaju vjeronauk, nego da se uskrati pravo na pravedno vrednovanje znanja djece koja pohađaju vjeronauk. Emiru Imamoviću bi bilo potpuno svejedno da sva djeca imaju petice iz vjeronauka, bez obzira da li to djeca svojim znanjem i zasluživala, ako ta petica ne bi bila uključena u opći prosjek. To znamo i mi i Emir Imamović, samo što on nema petlju da kaže: “Šta mene briga, dajte im i petice i desetke i zlatne ljiljane im dajte, ne moraju veze imati ni o čemu pri tome, samo nemojte to računati u opći prosjek.” 

U KS je 90 % učenika pohađalo vjeronauk, 10 % je u to vrijeme bilo “po hodnicima”. Ovih 10 %, među kojima je i “pohađača mekteba”, a čiji roditelji ne žele da im se djeca dodatno opterećuju, imali su potpuno PRAVO na to. Kao što sam i ja, kao roditelj “pohađača vjeronauka”, imao OBAVEZU da kupim jedan udžbenik više, bilježnicu više, da platim cipele i odjeću koju moje dijete duže “dere” pohađajući sat više! Ko će skrbiti o mojim pravima?

5.  “A ona kaže kako sa obaveznim predmetima ravnopravan ne može biti izborni, iz prostog razloga što se na njega može, ali i ne mora ići.”

Ova rečenica je najbolji pokazatelj koliko Emir Imamović poznaje temu o kojoj piše. Ponovo navodim primjer Medicinske škole gdje učenici u trećem i četvrtom razredu imaju tri izborna predmeta (fizika, biologija, hemija), od kojih MORAJU izabrati dva (to se zove OBAVEZNA IZBORNA NASTAVA), a MOGU, ako žele, izabrati i sva tri. Naravno, ima učenika koji izaberu samo dva (ZATO ŠTO MORAJU), a ima i onih koji izaberu sva tri (ZATO ŠTO ŽELE). Ovi koji izaberu sva tri, imaju ocjenu više koja se računa u opći prosjek, u odnosu na ove koji izaberu dva predmeta. Naravno, takva “diskriminacija” ne smeta nikome, zato što vjeronauk nije ni jedan od tih predmeta.

6. “Predmet društvo/kultura/religija, dakle, može imati smisla samo ako postane obavezno za sve, kao što vjeronauka može i mora ostati stvar učeničkog izbora, te kao takva biti nevezana za opći uspjeh.”

Na kraju, Emir Imamović poentira! ONO sad želi, ONO sad jako želi da ovaj alternativni predmet postane OBAVEZAN ZA SVE, a da vjeronauka ostane STVAR UČENIČKOG IZBORA?!?!?! Ma nemoj! I još da ne bude vezana za opći uspjeh, prida!

Razlika između ateista, protiv kojih ja nemam ništa, i agresivnih ateista, protiv kojih imam (Oh, i te kako imam!), je razlika kao između, npr., muslimana i ateista. Znači ogromna! Dok ateista “samo” ne vjeruje, dotle agresivni ateista ne želi da iko drugi vjeruje! Agresivni ateista će upotrijebiti svako sredstvo, i dozvoljeno i nedozvoljeno, da bi došao do svog cilja, a cilj mu je da niko ne vjeruje! Za takve “psihološke formate”, za takve “delegate” i varalice ima jedna poruka – molba: Mole se sitne duše, mediokriteti svih profila, posilne sluge, plaćenici i kompleksaši da se bave osobnim životom i „sjašu” sa mog!

PS 7. “Zalud je, međutim, u carstvu Mustafe Cerića objašnjavati da je zemlja okrugla, da sunce izlazi na istoku…”

Znaš, Emire Imamoviću, ja vjerujem da će, jednog dana, sunce izaći i sa zapada, a ti u to ne vjeruješ. U tome je razlika između nas dvojice. Ja i ti, tog Dana, jamačno nećemo biti na istoj strani, kao što ni danas nismo na istoj strani.

 Jasminko Beširović

(rijasetba)

Leave a Reply

*

captcha *