Ibn Mesud tražio bi od svojih prijatelja da mu uče suru En‐Nisa te bi silno plakao tokomnjenog učenja.Poslanik, s.a.v.s., prošao je jednom kraj Ebu Musaa el‐Eš’arija, koji je učio Kur’an, te je stao kako bi ga slušao. Sutradan mu je Poslanik, s.a.v.s., kazao: “Jesi li me vidio kako slušam tvoje učenje?” “Da sam znao da me ti slušaš, Božiji Poslaniče, ja bih ga učio najljepše što znam”, odgovori Ebu Musa.

Ebu Hatim prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., naišao kraj jedne starice koja je učila Kur’an te je stao i mirno slušao šta ona uči. Ona je učila suru El‐Gašija, pa je Poslanik, s.a.v.s., kazao: “Divan li je ovo prizor!” Slušanje Kur’ana jeste ibadet i uživanje.

Jedan veliki islamski pisac putovao je u Evropu brodom. S njim je bila jedna žena s Balkana koja je bježala od komunističkih progona. Bio je petak i nekoliko se muslimana okupilo da klanja džuma‐namaz. On je bio imam i hatib, pa je održao hutbu i klanjao namaz učeći na njima suru El‐Gašija i El‐E’la. Spomenuta je žena sve mirno i u tišini promatrala. Nakon namaza upitala je kakve su to čudesne riječi, jer nije znala arapski jezik. Pisac joj je objasnio da su to riječi Allaha, Gospodara svih svijetova, te je ona ostala zadivljena i začuđena. 

“Reci: ‘Kad bi se svi ljudi i džinovi udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, kao što je on, na bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.’ I u ovom Kur’anu objašnjavamo ljudima svakojake primjere, ali večina ljudi nikako neće da vjeruje.” (El‐Isra, 88, 89)

 Kur’an ima moć nad srcima, osvaja duh i silno utječe na dušu. “Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili.” (El‐Hašr, 21)

 Alija ibn Fudajl ibn Ijad umro je kada je čuo kako njegov otac uči ajete: “I zaustavite ih, oni će biti pitani:’Šta vam je, zašto jedni drugima ne pomognete?'” (Es‐ Saffat, 24, 25)

Omer, r.a., zastajao bi često nad nekim ajetom koji bi na njega silno utjecao. Razbolio bi se zbog poruke tog ajeta i bolovao bi po mjesec dana kao teški bolesnik. To navodi Ibn Kesir. “Kad bi se kakvim Kur’anom brda pokrenula ili zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali; Allahu pripada sve! A zar ne znaju vjernici da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude na Pravi put uputio. A nevjernike će nesreća neprestano pogađati ili će se u blizini mjesta njihova događati, zbog onoga što rade ‐ sve dok se Allahova prijetnja ne ispuni. Allah će, sigurno, održati obećanje.” (Er‐Ra’d, 21)

Abdullah ibn Vehb prošao je kraj nekog dječaka koji je učio jedan ajet iz Kur’ana koji govori o džehennemskim patnjama te se onesvijestio. Odnijeli su ga kući gdje je bolovao tri dana i nakon toga umro. Ovaj događaj prenosi Zehebi. Ako pogledate u prve generacije muslimana, vidjet ćete koliko su oni bili predani Kur’anu i njegovim načelima, koliko su ga mnogo slušali, pamtili, tumačili i radili po uputama iz njega.

Usto, valja napomenuti da su Kur’an doživljavali kao veliku blagodat, ali i obavezu. “Kada jedva čekamo da i nas Gospodar naš uvede s dobrim ljudima.’ i Allah će im, zbog onoga što govore, kao nagradu džennetske bašče dati, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti; a to će biti nagrada za sve one koji dobra djela čine.” (El‐Maida, 83‐85)

S druge strane, oni koji slušaju muziku na putu su neznanja, opsjena i zabluda. “Ima ljudi koji kupuju priče za razonodu, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna.”(Lukman, 6)

 

Autor: Aid el‐Karni

Leave a Reply

*

captcha *