Nakon što uspješn već godinama provode zabranu nošenja marame u školama, na red su došle muslimanke koje studiraju.

Naravno, Francuska navodno želi sekularizam, a ne želi da bude islamofobna, tako da je debata počela žalbom Savjeta za integraciju da religija općenito ima sve više uticaja na univerzitetima. Navodno studenti pokušavaju “prevesti” druge studente, odbijaju da učestvuju u nastavi na kojoj spolovi nisu odvojeni i sve više studenata traže dozvole za prekid nastave zbog svojih vjerskih dužnosti. I navodno ovdje nije riječ samo o muslimanima nego o pripadnicima svih religija.

No dobro, uvod im je dobar. Međutim, samo jedan dan nakon “uvoda”, čitava debata o “uticaju religije na univerzitete” se svela na nošenje marame. Muslimanske.

Islamska zajednica Francuske protestvuje. I mada neki drugi sekularisti, poput Jean-Louisa Bianca, predsjedavajućeg “Observatoire de la laïcité”, pokušavaju da smire situaciju i uvjeravaju muslimane da do toga neće doći, tako to uvijek počne.

Neko to spomene. Zatim jedno vrijeme se na tome ništa ne radi, ali se o tome priča. Kad muslimani dovoljno čuju o tome, onda oni lagano već počnu da iščekuju kada će to da se desi. I kad već iščekuju, Francuzi im to i dadnu. Oprobani recept.

I Francuzima je apsolutno svejedno što širom zemlje izbijaju neredi (posljednji put prije par sedmica kada je jedan policajac pokušao da naplati kaznu jednoj ženi s nikabom), otvorena mržnja prema islamu, a posebno prema muslimankama, kojima svakim danom sve više skučuju životni prostor, a život čine nesnošljivima, čini se njihov permanentna odrednica koju svaka vlada preuzima od one prethodne i nastavlja dalje.

Nešto kao principi Srpske akademije nauke i umjetnosti. Ekonomija se može promijeniti, obrazovanje se može primijeniti, sve se može promijeniti, ali islamofobija ostaje trajna karakteristika njihove politike.