STAZAMA HADŽI JUSUFA LIVNJAKA

Hadži Jusuf Livnjak nije  najstariji bosansko-hercegovački hadžija ( hadž je obavio 58 godina nakon spomenutog Sarač Mehmeda) ali je prvi koji je iza sebe ostavio pisani trag. Njegova životna želja je bila da posjeti sveta mjesta i mezarja islamskih velikana. U svom čuvenom putopisu je u opširnim detaljima opisao sve moguće lokalitete kroz koje je proputovao, od Bosne, Sarajeva i Skopja, preko Istanbula, sve do Aleksandrije i Kaira, i dalje do svetih mjesta u Arabiji, i nazad. Put je trajao godinu i deset dana, a cijelim putem Hadži Jusuf Livnjak je obilazio znamenita mjesta i opširno zapisivao svaki detalj svoga puta, uključujući manje i veće gradove i mjesta, sela i zaseoke, čak i konake u kojima je odsjedao i koja je vidio.
Kada je stigao u Carigrad napisao je da nema ni riječi ni pera koji može opisati ovaj prelijepi grad, a pri dolasku u Mekku i Medinu od ushićenja je propjevao, pa opisao Harem-i Šerif, Mekam-i Ibrahim i Kabu u prelijepim stihovima. U svome dnevniku, kojeg je pisao na turskome jeziku, a kojeg je na bosanski jezik preveo Mehmed Mujezinović, ostavio je trajan dokument iz kojega smo prikupili podatke pomoću kojih smo načinili kartu sa svim stazama kojima se je kretao. Pretpostavlja se da se rodio zadnjih desetljeća 16. vijeka, no konkretna godina rođenja nije poznata. Postoji podatak da je sredinom 17 vijeka još uvjek bio živ, iz čega se može pretpostaviti da je hadž obavio najvjerojatnije u trećoj ili četvrtoj deceniji svoga života. O njegovoj najranijoj biografiji ostalo je veoma malo podataka, tek činjenice da mu se otac zvao Muhamed, a dva brata Hasan i Omer-efendija. Pridjevak Livnjak kod Jusufa izgleda kao prezime, no zapravo je odrednica Jusufovog livanjskog porijekla.
OSNOVNI PODACI O PUTOVANJU HADŽI JUSUFA:
 
DATUM POLASKA:       20.06.1615.
 
DATUM POVRATKA:    01.07.1616.
 
VRIJEME NA PUTU:     375 dana
 
DUŽINA RUTE:             8574,8 km,
stazaHadziJusufa 
 
Prijevozna sredstva:
 
Konj (Duvno – Sarajevo – Istanbul)
 
Ladža (Istanbul – Rodos – Aleksandrija),
 
Konj ili kamila (Aleksandrija -Rešid)
 
Ladža (feluka) (Rešid – Kairo)
 
Konj ili kamila (Kairo – Suec),
 
Ladža (Suec – Janbu),
 
Konj ili kamila (Janbu – Medina – EL Džuhva),
 
Ladža (El Džuhva – Džida),
 
Konj ili Kamila (Džida – Meka – Medina -Kairo, Aleksandrija),
 
Ladža (Aleksandija – Rodos – Solun),
 
Konj (Solun – Skopje – Sarajevo – Duvno)
 
Za vrijeme putovanja hadži Jusuf je prenoćio u 119 različitih konaka.
 
Ovu rutu sa sitnim izmjenama su bosanske hadžije koristile svo vrijeme Turske uprave u Bosni i Hercegovini.
 
Pred sam kraj Turske uprave u Bosni, i par godina prije izbijanja tursko – ruskog rata, autorov predak hadži Mehmed Koldžo je obavio hadž koristeći rutu Sarajevo – Skoplje – Solun – Aleksandrija – Kairo – Džida – Meka. Istu rutu je koristio i u povratku. Hadž je obavio skupa sa svojom hanumom Razijom. Nije mi poznato da li je neka žena iz Bosne prije hadži Razije obavila hadž jer o tome nema pisanih podataka. Hadži Mehmed i hadži Razija su na put krenuli 13.11.1874. a vratili su se u kasnu jesen 1875. godine.
Zanimljivo je i to da je hadži Mehmed u povratku sa hadža iz Bugarske sa sobom doveo i dvojicu vrsnih baštovana Bugara koji su godinama poslije obrađivali njegovo imanje.
Slijede godine nestabilnosti posebno izbijanjem tursko – ruskog rata, kojeg je turska izgubila i berlinskog kongresa kojim je odlučeno da Austrougarska anektira Bosnu i Hercegovinu. Odluka berlinskog kongresa je u Bosni primljena sa nevjericom. Došlo je do velikih protesta, ali i do pripreme za oružani otpor. Jedan od glavnih organizatora bošnjačkog otpora prema Austro-Ugarskoj bio je hadžija Salih Vilajetović u narodu poznatiji kao hadži Lojo. Hadži Lojo je bio specifična osoba. Bio je hodža, hafiz i hadžija, divovskog rasta. O njemu su kružile nevjerojatne priče. Kada se vratio sa hadža, kažu da je  na ulazu u Sarajevo nosio na leđima ogroman teret, kako bi se dodatnim žrtvovanjem još više približio Bogu. Drugi su opet govorili, da se na Romaniji hrvao sa medvjedom. Bio je izuzetno eksplozivna osoba, ali narod ga je volio, jer je uvijek branio islam. Kada je došla vijest o dolasku Austrijanaca, odmah se uključio u pripreme za rat. Bošnjaci pod hadži Lojinim zapovjedništvom su uspjeli potpuno razbiti Austrougarsku vojsku i nanijeti joj ogromne gubitke, nakon čega su se Austrijanci pregrupirali i udvostručili broj svojih vojnika. Hadži Lojo je ranjen, ali je i takav učestvovao u odbrani Sarajeva, i kada je ugušen svaki otpor i Austrijanci ovladali gradom, manji broj branitelja a sa njima i Hadži Lojo su se povukli ka istočnoj Bosni. Austrijanci su u Sarajevu streljali ili objesili 15-ak najistaknutijih boraca protiv Austrijske agresije I to: sedam braće Mulića, Avdu Jabučicu, Sulju Kahvića, Mehmedagu Dalagiju, Ibrahimagu Hrgu, Mehu Odobašu i trojicu hadžija: h. Muhammeda Hadžijamakovića, h. Avdagu Halačevića i h. Mehagu Gaćanicu. Prije nego što je obješen, Hadžijamaković je uspio raniti dvojicu austrijskih vojnika otevši im pušku. Hadži Lojo je sa svojom ranjenom nogom ležao u jednom selu kod Goražda. Noga se bila zagnojila, tako da nije mogao hodati. Jedne prilike su lokalni Srbi (na proglas austrijske nagrade za njegovo hapšenje) saznali, gdje se nalazi pa su htjeli da ga ubiju. Domaćin je zatvorio vrata, tako da je jedan od Srba htio ubiti Hadži Loju kroz dimnjak, ali kad je vidio njegov pogled, on se prepao i pobjegao. Hadži Lojo je na misteriozan način uspio pobjeći, ali ga je uskoro prijavio i izdao izvjesni Srbin po imenu Mićo Kojić. Kada su ga napokon dovezli u Sarajevo, smjestiše ga u bolnicu gdje su mu amputirali nogu. Unatoč tome, on je nakon nekoliko dana pobjegao i skoro godinu dana se sakrivao u jednom selu kod Sarajeva dok ga nije izdala jedna žena. Osuđen je na pet godina zatvora u Češkoj. Nakon zatvora mu je rečeno da se ne smije vratiti u Bosnu, pa je hadži Lojo za svoje boravište izabrao Meku. Tamo su ga dočekali kao velikog junaka. Hadži Lojo je preselio na Ahiret u Meki, gdje je i ukopan.
Neka mu je vječni rahmet
STAZAMA BOSANSKIH HADŽIJA U VRIJEME AUSTRO-UGARSKE UPRAVE
Na berlinskome kongresu 1878. godine odlučeno je da Austrougarska monarhija izvrši aneksiju Bosne i Hercegovine. Par godina poslije aneksije u Bosni dolazi do stagnacije odlazaka na hadž, da bi  već 1881. godine Bošnjaci ponovo  krenuli put Meke i Medine. “Sarajevski list“ koji je izlazio u to vrijeme bilježi, a Mirsad Mahmutović u svojoj knjizi “Od Bosne do Arabije“ (izdanje El kalem 2001. god.) prenosi da je: 1881. godine iz BiH otputovalo 25 hadžija.
Kako su te godine hadžije većinom bili Visočaci, polazna tačka im je i bila Visoko. Nakon dvije godine pauze, kada nije zabilježen niti jedan odlazak na hadž, 1884. na hadž odlaze 54 osobe. U to vrijeme hadžije su na hadž odlazile preko Metkovića, odakle bi se sa ladžom prebacili do Trsta. U Trstu bi se ukrcavali na brod kojim bi se prebacili do Aleksandrije i dalje do Džide u Saudijskoj Arabiji. Važno je napomenuti da je Sueski kanal otvoren 1869. pa su brodovi mogli direktno ići za Saudijsku Arabiju. “Sarajevski list“ bilježi i da je 1893. godine veća grupa hadžija do Trsta putovala zasebnim vozom Bosanske željeznice, te da je iste godine jedna grupa hadžija otputovala kopnenim putem preko Bugarske i Turske, a i to da je 1903. 11 hadžija otputovalo na hadž preko Bosanskog Broda, Beograda i Istanbula.Iz godine u godinu sve do 1908. godine Bošnjaci odlaze put Meke, a onda dolazi do zastoja u odlascima na hadž.Tih godina svijetom se širila epidemija kolere, i cijeli svijet je izgledao kao bure baruta koje je svakoga trenutka trebalo da eksplodira u svjetski rat, a koji će označti i propast Austrougarske monarhije, i naznačiti dolazak nove, za Bošnjake još gore uprave: Kraljevine Jugoslavije.
U slijedećem dijagramu je prikazan broj hadžija iz Bosne koji su odlazili na hadž u vrijeme Austro – Ugarske uprave (prema podacima iz “Sarajevskog lista“ a koje prenosi Mirsad Mahmutović).
brojhadzijaAustro-Ugarske
OSNOVNI PODACI O PUTOVANJU HADŽIJA IZ BIH ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE UPRAVE:
 
DATUM POLASKA:       obično 2. ili 3. Shevvala (2. ili 3. dan
 Ramazanskoga Bajrama)
DATUM POVRATKA:    30 – 60 dana poslije obavljenog hadžda
VRIJEME NA PUTU:     100 do 160 dana
DUŽINA RUTE:             7608,4 km,
stazahadzijaAustro-Ugarske 
Prijevozna sredstva:
Konj ili voz (Sarajevo – Metković)
Brod (Metković – Trst),
Brod (Trst – Aleksandrija)
Konj ili kamila (Kairo – Suec),
Brod (Suec – Džida)
Konj ili Kamila (Džida – Mekka – Medina – Mekka),
Brod (Džida – Suec)
Konj ili kamila (Suec – Aleksandrija)
Brod (Aleksandrija – Trst)Brod  – (Trst – Metković),
Konj ili voz (Metković – Sarajevo )
Nastaviće se…
Piše: Đevad Koldžo
Preuzeto sa: Zulhulejfa.ba

Leave a Reply

*

captcha *