Preduzeće Mos iz Sarajeva dalo je 2008. najpovoljniju ponudu i pobjedilo na natječaju za nabavu uredskog namještaja za opremanje zgrade zajedničkih institucija BiH u Sarajevu, vrijednom 2,5 miliona maraka. No, to nije bilo dovoljno da se s tom kompanijom zaključi ugovor o izvršenju posla.

 „Moj klijent je rekao da su od njega tražili da plati nekoliko stotina hiljada maraka. Kako on tu cifru nije želio platiti, onda je, naravno, izgubio tender“, kaže pravni zastupnik preduzeća Mos, banjalučki advokat Nebojša Milanović.

 
Potpis iz taktičkih razloga, a onda pobuna

Umjesto preduzeća Mos posao je dodijeljen dvama preduzećima, čija je ponuda bila za 200 hiljada maraka veća. Oni su, što je potvrdio i Sud BiH, kaže Milanović pobjedili na ponovljenom natječaju koji je rađen prema njihovoj specifikaciji, ali, usprkos tomu Mos nije dobio obeštećenje u iznosu od 10 posto vrijednosti posla koje mu po zakonu pripada.

Mos je samo jedna od 756 žrtava namještenih tendera u BiH u prošloj godini, koje nisu obeštećene, kaže predsjednik „Tendera“ Rajko Kecman, udruženja koje je ovih dana zatražilo od kandidata na izborima da potpišu izjavu kako će se, ukoliko dođu na vlast, boriti protiv korupcije u sektoru javnih nabavki.

„Mi se nadamo da će potpisati čisto iz taktičkih razloga, jer smo im do 3. septembra ove godine dali rok, a nakon toga ćemo informirati birače, o njihovom odnosu prema tom problemu“, kaže Kuzmanac. Dodaje kako je samo u prošloj godini korupciji u sektoru javnih nabavki „pojela“ 400 milijona KM javnog novca. S tim iznosom moglo bi se izgraditi 40 kilometara autoputa, sanirati sve srednje škole i osigurati besplatno osnovno, srednje i visoko obrazovanje, izračunali su u banjalučkom Udruženju „Tender“.

Nemoguće da se kontrolira svaki tender

Glasnogovornica Transparency Internacionala BiH Ivana Korajlić, objašnjava, kako se tenderi namještaju i nakon zakonski provedenih procedura.

„Ono što se događa je obično da se u stvari određeni uvjeti ugovora mijenjaju, da se mijenjaju uvjeti nabavki i tako dalje, što opet s druge strane ukazuje na određene nepravilnosti na favoriziranje određenih ponuđača“, kaže Korajlić.

Naši sugovornici podsjećaju kako su političari u BiH prošle godine pokušali izmijeniti zakon o javnim nabavkama, ali ne da bi spriječili, već da bi legalizirali korupciju i tako povećali dobit za sebe. Kecman kaže kako nadležne institucije blagonaklono gledaju, čak i podstiču korupciju u sektoru javnih nabavki. Prema podacima Agencije za javne nabavke u BiH, međutim, 80 posto tendera provedeno je po zakonu, a direktorica Agencije Dženita Fočo odbacuje Kuzmančeve optužbe.

„Gospodin Kecman traži od nas nemoguće da mi kontroliramo svaki tender. U Agenciji ima 20 uposlenih, a u BiH postoji 2000 ugovornih organa. Ti ugovorni organi su, prvenstveno, po zakonu odgovorni za nenamjensko trošenje javnih sredstava“, prosljeđuje Fočo optužbe na adrese ugovaratelja.

Svi poslovni ljudi u BiH s kojima smo razgovarali tvrde: "Svi tenderi u zemlji su namješteni – sve je po zakonu, a sve je namješteno."

DW

Leave a Reply

*

captcha *