IslamBosna.ba- Mi smo u zamci. Još jednom, nalazimo se zaglavljeni između čekića terorizma i nakovnja evropske krajnje desnice i republikanskih neokonzervativaca preko Atlantika. Svaki rat ima svoje profitere koji izvuku dobit iz ratne žalosti, ruševina i prolivene krvi. Tako i terorizam. Zajedno sa njegovim žrtvama i počiniocima, on ima svoje trgovce koje izvuku korist iz njegovog užasa, haosa i sijanja straha i napetosti. Njima je svako terorističko bombardovanje i pucanje zlatna prilika da ožive arogantne rasističke ideje u novom islamofobičnom obliku, što im omogućava da dublje prodru u mainstream, steknu novu teritoriju i više glasova. Cilj više nisu Afrikanci, Azijati, crnci, smeđi, već muslimani, Arapi, narod Bliskog istoka, ili Sirijci. Protiv njih, sve granice se mogu pobrisati, neizrecivo se može reći, neprihvatljivo postaje prihvatljivo.

Prije nego što se slegla prašina u Parizu, još jednom je odjeknula stara simfonija ‘mi’ i ‘oni’. ‘Naše’ prosvećene vrijednosti, opet nam je rečeno, su zatvorene u egzistencijalnoj borbi protiv ‘njihove’ varvarske vjere i divljačke kulture. ‘Oni’ se ovdje, naravno, ne odnosi na ekstremne fanatične nasilne grupe povezane sa el-Kaidom ili IDIŠ-om, već na stotine miliona muslimana širom svijeta. Tako da se obični radnici, muškarci i žene, koji žive u Indoneziji ili Maleziji, Bangladešu ili Senegalu, posmatraju kao neprijatelji koji nastoje da unište ‘našu’ zapadnu civilizaciju, ili ‘naše’ uzvišene ideale i način života.

Ono što je zabrinjavajuće je da ova retorika, koja je u Evropi karakteristična za ekstremnu desnicu, ima sve veću podršku od mainstream republikanaca u SAD-u. Ironično je to, da dok je Francois Hollande u svom obraćanju francuskom Senatu i Narodnoj skupštini nakon napada u Parizu kazao ‘mi ne vodimo rat civilizacija, jer ubice ne predstavljaju nijednu’, hiljadama kilometara dalje, s druge strane globusa, američki republikanci furiozno insistiraju na suprotnom.

Tema civilizacijskog sukoba između Zapada i islama je omiljena tema republikanskih debata. Marco Rubio, kubansko- američki senator i predsjednički kandidat republikanaca, je otišao toliko daleko da je povukao analogiju između islama i nacizma dok je ljutito reagovao na izjavu Hilary Clinton da ona ne vjeruje da je SAD u ratu sa islamom. “To bi bilo kao da kažemo da nismo u ratu sa nacistima, jer se bojimo da možda ne uvrijedimo neke Nijemce koji su možda bili članovi nacističke stranke, ali nisu bili nasilni”, kazao je on. “Ovo je sukob civilizacija. Oni nas ne mrze jer imamo vojne baze na Bliskom istoku, oni nas mrze zbog naših vrijednosti”.

Jeb Bush je otišao dalje, tražeći da SAD prihvati samo one aplikante, dokazane, kršćane, nakon temeljne provjere kako bi se osiguralo da su oni zaista kršćani. “Mi trebamo usmjeriti naše napore što se tiče izbjeglica na kršćane koje ubijaju”, izjavio je on. Bush nije usamljen u ovom diskriminatornom pristupu prema sirijskim izbjeglicama. Njegov stav odobravaju visoki republikanski zvaničnici poput Ted Cruza. “Ukoliko ima sirijskih muslimana koji su progonjeni’, prigovorio je, ‘onda ih treba poslati u većinske muslimanske zemlje…. s druge strane, kršćanima koji su predmet genocida, progona, trebamo pružiti utočište”.
Skandalozno je da mainstream političari 21. stoljeća upotrebljavaju ovakav isključiv, netrpeljiv jezik. Na one koji bježe od brutalnosti, smrti i razaranja se više ne gleda kao žrtve koje zaslužuju sklonište i sigurnost, već kao na kršćane i muslimane, dobre žrtve i loše žrtve. Kao da nije dovoljna činjenica da su Sirijci izgubili sve, svu imovinu, domove, voljene, ova bolesna priča im čak također oduzima i status žrtve.
Slušajući kako republikanci kritikuju Obamu i njegovu administraciju zbog strategije prema Bliskom istoku, čovjek stiče utisak da smo i dalje u ranim 1990., posljedicama Hladnog rata. To je kao da SAD nikada nije napao Irak, kao da nikada nije tamo poražen i da nije bio prisiljen da se hitno povuče, iscrpljen i ponižen. Izgleda da su nesvjesni haosa i razaranja njihovih apsurdnih ratova koje su započeli u cijeloj regiji i velikih šteta koje su ratovi prouzrokovali samom SAD-u. Jedna od najvećih ironija moderne historije je da niko nije učinio više da uništi neokonzervativni san američke svjetske nadmoći i potkopa projekat novog američkog stoljeća, od same bivše republikanske neokonformističke administracije.

Ono što čini opasnim republikanski diskurs o islamu i muslimanskom svijetu jeste što je distribuirano kroz rasprostranjenu i moćnu mrežu medija i desničarskih think thankova, i to javnosti koja nema direktnog kontakta ili saznanja iz prve ruke o muslimanskom svijetu. Istina je da se kulture, civilizacije i načini života ne sukobljavaju. Ljudi su ti koji se sukobljavaju sa svojim interesima, ambicijama, iluzijama i fantazijama. Umjesto uvrnute binarne logike ‘mi’ protiv ‘njih’, terorizam bi nas trebao učiniti svjesnijim povezanosti našeg svijeta, naše zajedničke egzistencije i opasnosti koja nam svima prijeti. Teroristi nisu pitali svoje žrtve u Parizu, Bejrutu ili Tunisu za ličnu kartu prije nego što su osakatili njihova tijela. Rješenje ludog haosa u koji smo uvučeni nakon 9. septembra počinje sa aktivnim odbacivanjem ružnog dualizma ‘mi’ i ‘oni’, vjernici protiv nevjernika i Zapadnjaci/Evropljani protiv muslimana/drugih.

Napisala: Sumejja Ganuši

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba