IslamBosna.ba- Jedna od najozbiljnijih diplomatskih kriza, koja u značajnoj mjeri i izlazi iz domena kurtoazne diplomatije do te mjere da se graniči sa objavim rata, jer je prati zabrana stanovnicima jedne zemlje da putuju, borave i ulaze u druge zemlje, zatvara se zračni prostor pred civilnim zrakoplovstvom i slično, je kriza koja pogađa Zaljev ovih dana.

Pogledamo li ključne zemlje koje su uzele učešće u blokadi Katara; Saudijsku Arabiju, Emirate i Egipat, da se primijetiti da svaka od njih ima svoje razloge za pokretanje ovakve kampanje protiv jedne od najmanjih, ali i jedne od najbogatijih svjetskih država.

Saudijski zamjenik prijestolonasljednika, politički nezreli i prepotentni princ Muhamed bin Selman, koji je svojim nezrelim političkim i vojnim angažmanom uvukao zemlju u veliki broj kriznih situacija, očigledno se ne zadovoljava svojim položajem zamjenika prijestolonasljednika. Još su izvještaji od prošle godine, prilikom neuspjelog puča u Turskoj ukazivali u njegovu umiješanost u finansiranje pokušaja svrgavanja turskih legitimnih vlasti. Muhamed bin Selman se uključio u ovu neizvjesnu avanturu na nagovor prijestolonasljednika Emirata Bin Zaida, a za uzvrat je dobio uvjeravanja da će podržati njegovu borbu unutar saudijske vladajuće porodice. Svojim nezajažljivim političkim ambicijama, mladi princ dovodi u pitanje i opstanak cijele Kraljevine u današnjem obliku. S obzirom na to da je kralj Selman posljednji saudijski kralj iz druge generacije, generacije sinova osnivača kraljevina Abdulaziza i da nakon njegove smrti vlast prelazi na treću generaciju, unuke osnivača Kraljevine s pravom se postavlja pitanje koliko će ta tranzicija biti mirna, uzimajući u obzir sve animozitete i vladalačke ambicije velikog broja saudijskih prinčeva. Ukoliko tome dodamo i, već neskrivene, ambicije mladog princa da “preko reda” dođe do prijestolja, onda se ti strahovi još više podgrijavaju. Uzimajući sve moguće otpore unutar vladajuće porodice u Kraljevini, mladi princ je krenuo u sakupljanje regionalne podrške i nametanja svog autoriteta kako bi zasijenio moguće konkurente, naročito prijestolonasljednika Muhameda bin Naifa i istakao se kao regionalni autoritet, a na tom putu našla se jedna mala zemlja, koja nastoji voditi svoju i unutarnju i vanjsku politiku nezavisno od želja Rijada. Često su, ovih dana, katarski zvaničnici isticali da je pitanje ispunjenja zahtjeva Rijada zapravo pitanje suvereniteta zemlje.

S druge strane, Emirati imaju sasvim druge ambicije u Kataru. Oni Katar posmatraju kao posljednje uporište tzv. političkog islama i medijski i finansijski bastion Arapskog proljeća. Slomiti Katar je samo jedna u nizu epizoda kontrarevolucije, nakon što su revolucionarne snage u Egiptu poražene vojnim pučem, a također i u Libiji preko generala Halife Haftera, emiratskog vazala u ovoj zemlji. Iako se vanjska politika Emirata u mnogo čemu ne podudara sa saudijskim interesima, posebno u Jemenu gdje Emirati otvoreno zagovaraju podjelu Jemena, u slučaju Katara je pronađen zajednički činilac koji je ujedinio Muhameda b. Selmana i Bin Zaida.

Egipat u obračunu dvije najznačajnije arapske zemlje sa Katarom, pak, vidi svoju priliku da se osveti Kataru zbog bezrezervne podrške legitimnim vlastima, koje je vojna hunta svrgla u vojnom puču 2013. godine. Egipat je u više navrata tražio od Katara izručenje opozicionih aktivista, novinara i islamskih učenjaka i daija povezanih sa pokretom Muslimanske braće. Pod pritiskom zemalja Zaljeva i Egipta 2014. Katar je pristao ugasiti el-Džeziru Egipat, ali očigledno da egipatski zahtjevi idu u nedogled. U svojoj patološkoj mržnji prema Kataru, egipatska vojna hunta zanemaruje činjenicu da trenutno u Kataru radi oko 300 hiljada egipatskih radnika. U takvom ambijentu ministrica u egipatskoj vladi, zadužena za resor koji brine o Egipćanima izvan Egipta ističe da je Egipat osigurao posao za sve njih. Takva priča, u najmanju ruku, izaziva podsmijeh, ako se zna da mjesečna primanja jednog egipatskog univerzitetskog profesora iznose oko 300 eura, dok je plata istog tog profesora u Kataru više do deset puta veća. Vanjska politika Egipta je u mnogim pitanjima različita od saudijske, a te razlike se najviše očituju u pitanjima Sirije i Jemena. Iako se Saudijska Arabija zalaže za svrgavanje sirijskog diktatora Asada, Egipat i dalje održava bliske odnose sa režimom u Damasku, a egipatske vojne snage nisu uzele učešće u saudijskim operacijama u Jemenu, čak su u više navrata u Kairu, doduše nezvanično, ugostili i predstavnike šiijskog pokreta Husa.

Sve u svemu, razlozi ovakvog odnosa prema Kataru su, zavisno od zemlje, različiti, a arapske lidere, samo prividno, objedinjuju navodni uzroci koje su nabrojali, a to je saradnja sa Iranom i finansiranje terorizma.

IslamBosna.ba