Tokom zimskog semestra odlučio je da stvar zadrži za sebe. Tada su se susreli njegova mama i stari školski prijatelj na predavanju, pa ju je upitao da li je tu samo kao gostujuća slušateljica. Parastou Shiraz, 47 godina, nije „samo“ gostujuća slušateljica. Iračanka porijeklom je nakon tri desetljeća htjela konačno postati ljekarka. Istovremeno sa sinom.

Školski prijatelj s tom informacijom nije znao šta započeti: “Nije te mogao prestat persirati“, govori Khoi smijući se. Ovakve situacije je u budućnosti htio izbjeći, te mu je majka obećala da kolegama neće govoriti u kojem su srodstvu. Tek sada, otkako se Parastou Shiraz bliži diplomi, a zajedničko vrijeme studiranje kraju, Khoiu ne pada teško kada drugi saznaju da mu je to majka.

Velikim dijelom je i funkcioniralo da se ne sazna u kojem su srodstvu, jer Parastou Shiraz izgleda 10 godina mlađa nego li jeste, a ni imena im ne zvuče slično.  Parastou je 1980-ih došla u Hamburg, gdje je upoznala jednog Vijetnameza, udala se za njega  i sa 20 godina rodila Khoia. Da će joj ta beba jednog dana pomagati kroz studij, nije mogla naslutiti. Iako se nekada ne zna ko je dijete: Khoi nosi skroz decentnu košilju, moderne naočale i gelom uređenu ozbiljnu firzuru, dok Parastou ima smeđe kovrđe, ispod kojih prodiru svjetlucave minđuše: „Kada me Khoi ruži, pravo se uplašim.“

Pravi raspored učenja za mamu

Khoi bi tokom posljednjih mjeseci često i do ponoći znao mamu ispitivati farmakologiju, mikrobiologiju ili hirurgiju. Također joj je pomagao da organizira vrijeme za učenje, ili pisao sažetke gradiva, nosio užinu do biblioteke i podsticao je da uči. „Nisam mogao vidjeti da mi se majka pati kroz studij“, objašnjava Khoi.

1982 je Parastou položila prijemni ispit na Medicinskom fakultetu u Iranu, ali su u tom periodu visoko-obrazovne, liberalno orijentirane institucije patile od progona tadašnje vlade. Stoga ju je otac nakon tri semestra poslao u Njemačku kako bi bez smetnje završila studij.

Međutim, Parastou je zatrudnila i nakon što se Khoi rodio, pala je tri puta zaredom na velikom ispitu. „Prvi put su mi nedostajala samo dva boda, drugi put više, a za treći put uopće nisam ni učila“, priča Parastou. Njen sin, koji je često bio bolestan, jednostavno je bio preči od svega ostalog.

12 godina kasnije i s troje djece, Parastou je odlučila ponovo pokušati. Dok je ona vrijedno učila, Univerzitet je provjeravao njenu dokumentaciju. “Godina rođenja im je bila sumnjiva”, priča nam Parastou. Sedmicu dana pred tzv. Physikum, došlo je pismo s Univerziteta: četvrti izlazak na ispit nije bio moguć, jer Parastou nije ni trebala dobiti dozvolu za studij. “U tom trenutku sam izgubila tlo pod nogama.”

2005. godine odlučila je upisati stomatologiju. Godinu dana kasnije Khoi je započeo studij medicine u Marburgu, zatim u Dresdenu, a od 2011. godine u Hamburgu. „Uvijek putujemo zajedno na fakultet, a ja sam taj koji traži mjesto za parkiranje za svoju mamu.“ Njegov indonežanski kolega, Charles WIjaya, dugo nije znao da Khoi zapravo mami pomaže pri učenju: „Uvijek je morao toj djevojci pomagati da se pripremi za ispite, i nije imao vremena za mene“, priča Charles kroz osmijeh. S vremena na vrijeme je Parastou ipak odala njihovu tajnu, kao npr. prije nekoliko sedmica u menzi. Tokom ručka je Khoi razgovarao s kolegicom o roditeljima, te spomenuo svoju iransku majku. U tom trenutku se Parastou ispravila i svojim visokim glasom rekla: “To sam ja!“ Kolegica se ukočila, kao da je vidjela mrtvaca, priča Khoi, koji od tog trenutka više ne priča s njom.

“On je naj-cool student – a mnoge sam vidjela”

Kada je Parastou sredinom jula položila svoj završni ispit usmeno, njeno troje djece ju je napolju čekalo pred ulazom univerziteta. To joj je bila posljednja prilika, koju je i iskoristila. “Bez svog sina sigurno ne bih ovako dobro prošla”, priča ponosna majka. “On je naj-cool student kojeg sam ikada vidjela, a vidjela sam ih mnogo.” Obzirom da su ispiti i zajedničko učenje prošli, smiju svi znati da je Khoi njen sin. Parastou se nakon završenog studija želi zaposliti kao stomatolog, a i njeno dvoje druge djece žele upisati medicinu. “Kada i oni diplomiraju, u četvero ćemo otvoriti klinku”, razmišlja Parastou naglas. “Vidjet ćemo”, odgovara Khoi. On je sretan što se s majkom ne mora više prepirati da umjesto na trčanje ide učiti u biblioteku. I da se opet na miru može posvetiti svojim medicinskim knjigama.

STUDIRAJeu

(studirajeu)

Leave a Reply

*

captcha *