IslamBosna.ba- Moramo uzeti u obzir činjenicu da je naš intelektualni život baziran na razmjeni mišljenja i ideja koje se razlikuju. On je često odraz drugačijih kulturoloških, socioloških, psiholoških i intelektualnih utjecaja. Raznolikost vodi razlikama u perspektivama i razumijevanju te prirodno i nekim neslaganjima. Razlike u mišljenju su neizbježne tamo gdje ljudi posjeduju intelekt i otvorenost.

Prihvatanje razlika

Kad analiziramo našu historiju, postaje jasno da su napredna i intelektualno otvorena društva imala koristi od neslaganja. Raznolikost podstiče šarolikost te na taj način i mnoštvo mogućnosti. Civilizovane individue poštuju druge ljude te samim tim imaju tendenciju i  da poštuju mišljenja drugih ljudi.

Oni koji su etički siromašni, emocionalno opterećeni i intelektualno jalovi često imaju sklonost da budu toliko dogmatični da koriste razlike u mišljenjima kao barijeru između sebe i ostalih s kojima se razlikuju. Ovo često vodi raspravama koje izazivaju nepoštovanje za druge i od strane drugih.

Samo ogromno neznanje i egoizam mogu biti razlog da neka osoba bogohulno misli kako ne postoji nikakav prostor za raspravu o njenom mišljenju. Žalosno je što je ova nesposobnost za prihvatanje i poštovanje mišljenja drugih ljudi toliko duboko ukorijenjena u našoj socio-političkoj klimi da se često smatra i dijelom religoznosti. Mnogi vjerski lideri, organizacije i institucije se nisu oslobodili te destruktivne baštine zahtijevanja da se radije bude sklon prepirkama nego pomirenjima.

Umjerenost

Ne samo da ravnoteža i umjerenost trebaju biti inherentne osobine pravih vjernika, već su one i osnovna obilježja islama.  Allah, dž.š., kaže: I tako smo vas učinili zajednicom srednjom, da budete svjedoci protiv ljudi i bude Poslanik protiv vas svjedok. (El-Bekara, 143)

Nedostatak umjerenosti se često ogleda u oštrini u odnosu prema ljudima, aroganciji u nastupu, grubosti u ponašanju i neuljudnosti u izrazu. Komunikativna metoda onih koji su neumjereni je često uvredljiva, uvijek kritička, propovjednička i čak često napada druge preko granica onog što se smatra učtivom komunikacijom, te često zapostavlja moralnu dužnost i poštovanje. Njihova komunikacija prelazi preko razumnog pokušaja informiranja ili čak ubjeđivanja – ona postaje tirada. Stiče se dojam da je govornik zaokupljen time da pobije one čije je mišljenje različito i da ih pokori, a ne da jednostavno objasni svoju tačku gledišta, te ih napada svojim stalno ponavljanim mišljenjem, žalbama ili zahtjevima. Ukoliko ne dobije željeni odgovor, govornik jednostavno ponavlja svoje gledište glasnije i napadnije.

Čak i kad se ovim vatrenim tvrdoglavim ljudima kaže da je njihovo gledište saslušano, shvaćeno i uzeto u obzir, napad uglavnom i dalje ne jenjava. Jedini način na koji će takvi ljudi shvatiti da je njihovo gledište saslušano je ako se svi slože s njim. Mogu postati toliki samopravednici da zaista počnu vjerovati kako je neslaganje s njima dokaz nečije zbunjenosti, neznanja, gluposti, nepouzdanosti, licemjerstva ili čak nevjerovanja.

Jedna je stvar naglašavati primat univerzalnih vrlina poput dobrote i pravednosti, a sasvim je druga davati sebi za pravo da se bude predstavnik jedine istine u stvarima u kojima se i učeni ljudi ne slažu.

Razlikujemo se kao muslimani na neislamski način

Moje mišljenje je ispravno, ali je podložno greški. (Imam Šafija) Kur´an sljedbenike poslanika Muhammeda, s.a.v.s., naziva ummet waahid (jednom velikom zajednicom), ihva (bratstvo) i izričito upozorava na interne svađe. (El-Anfal, 46). Ironično je da današnje muslimansko društvo često odražava upravo antitezu ovim opisima i ne pridaje važnost ovom upozorenju.

Velika većina naših internih prepirki su posljedica dogmatizma i usko definiranih vlastitih interesa. Od islama koji je jednostavna i univerzalna osnova dobra smo napravili izvor velikih konflikata i internih prepirki zbog beznačajnih tema. Minorne teme u pravnoj nauci smo pretvorili u ogromne ideološke konflikte. Najtužnije je što se sve ovo čini u ime islama.

Odstupanje od divne tradicije

Mudžtehidi (stručnjaci islamskog prava) su se razlikovali i izražavali međusobno neslaganje, a ipak su imali visoko poštovanje jedni prema drugima. Imam Ebu Hanifa je rekao: Da nisam proveo dvije godine s imamom Džaferom es-Sadikom, propao bih. Ovi uzorni učenjaci nisu bili ni samopravedni niti dogmatični. Kad je abasijski halifa El-Mensur izrazio svoju namjeru da knjigu imama Malika „El-Muvetta“ (zbirka hadisa) stavi u Ka´bu i da naredi svim ljudima da je slijede, sam imam Malik se suprotstavio toj ideji. Smatrao je da su ljudi u različitim dijelovima muslimanskog svijeta možda dobili drugačije informacije. Rekao je halifi da ostavi ljude da praktikuju vjeru u skladu sa znanjem koju su primili i da ne sužava ili ograničava ono što su Allah i Njegov Poslanik ostavili bez granica.

Imam Ahmed ibn Hanbel je rekao: Nemojte slijediti mene ili Malika ili Šafiju ili el-Evzaija ili Sevrija, već radije uzimajte iz izvora (Kur´ana i sunneta) iz kojeg smo mi uzimali.  Prenosi se da je veliki pravnik imam Šafija rekao:  Nikada ni sa kim nisam raspravljao a da nisam želio da on pobijedi, istinu rekne i bude njome nadahnut, da bude pod Allahovim nadzorom i zaštitom i ni s kim nisam raspravljao a da mi nije bilo svejedno da li će Allah iznijeti istinu mojim ili njegovim jezikom. Također je rekao: Moje mišljenje je ispravno, ali je podložno greški. Različita mišljenja velikih učenjaka i onih učenih pomažu da se osvijetle različite dimenzije jednog pitanja te njihove različite interpretacije. Ovim se daje jedan stepen fleksibilnosti koju pravna nauka zahtijeva da bi se susrele potrebe koje zahtijeva nestalnost promjenjivih vremena.

Pravila ponašanja i socijalni interesi

Problemi se obično javljaju zbog četiri osnovna razloga:

– Ljudi prenaglašavaju međusobne razlike;

– Sebi pripisuju nepogrešivost i smatraju da je njihovo mišljenje konačno mišljenje;

– Postojeći interesi zbog kojih ljudi potkopavaju druge (posebno one koji su uspješniji od njih ili da bi skrenuli kritike sa svojih nedostataka);

– Kad određene grupe postaju previše revni pobornici jednog mišljenja u odnosu na drugo.

Kao muslimani trebamo shvatiti da razlikovanje ne implicira nužno i suprotstavljanje. U okviru širokog spektra znanja i razlika u mišljenju, postoji također i kohezivni faktor međusobnog poštovanja kao i širi interesi čitave zajednice.

Autor: Sadullah Kan

Izvor: Islamicity.com

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Leave a Reply

*

captcha *