Arkanovi zločinci

Izvršitelji zločina iz Beograda, pod komandom Željka Ražnatovića Arkana, u Bijeljini su tog dana napadali vjernike dok su u džamijama klanjali Bajram-namaz.

Istog dana oružani napadi su počeli i u Sarajevu. Kulminirali su 5. i 6. aprila, kada su agresorske snage svim sredstvima povele operaciju zauzimanja glavnog grada novopriznate države.

Agresija je, potom, prenijeta na cijelo Podrinje, Janju, Zvornik, Foču, Višegrad, Goražde, Čajniče, Rogaticu, Modriču, Brčko, Doboj, Gradačac, Odžak, Prijedor, Prnjavor…

Bivši ministar unutrašnjih poslova Republike BiH Jusuf Pušina tvrdi da su agresori branioce testirali već u februaru i martu 1992. godine kroz poznate sarajevske barikade.

– Onda je krenuo napad na Bijeljinu, Bosanski Brod i na policijsku školu Vraca u Sarajevu. Paravojne formacije i JNA uspjeli su zarobiti 200 do 300 učenika, kursista i profesora. Pale su i neke od prvih žrtava. To je bio signal da će se BiH pokušati osvojiti da bi se stavila pod jaram svojih susjeda. Ustvari, bio je to uvod u krvavu agresiju. Napad na Bajram kao vjerski praznik Bošnjaka bio je dokaz krajnjeg cilja da se Bosna pokori i da se jedan narod uništi – priča Pušina za “Avaz”.

Dok smo se mi, kaže on, pripremali za ZOI u Sarajevu 1984. godine, zločinci su planirali krvavi rat i osvajanje BiH. Sve što, veli, agresori nisu uspjeli u Sloveniji i Hrvatskoj, trebalo je krvavo naplatiti u BiH.

– Rat oružanim sredstvima prestao je zahvaljujući međunarodnoj zajednici. Ali rat drugim sredstvima za BiH nije završen i on je u svom kapacitetu prisutan i danas. Podjela BiH i dalje je san mnogih. U ime svih koji su branili BiH poručujem im da će to ostati nedosanjani san – tvrdi Pušina.

Predsjednik “Zelenih beretki” Muhamed Švrakić sjeća se da su već 3. aprila bili izvršeni prvi napadi na Stari Grad iz pravca Kozije ćuprije i s Trebevića, a 4. aprila agresori su pokušali zauzeti policijske stanice i pojedine državne institucije.

– “Zelene beretke” prvih desetak noći nisu ni spavale. Naše jedinice su išle u akciju spašavanja Specijalne jedinice u bazi u Krteljima. Tamo smo uzeli velike količine naoružanja. Nakon toga smo ušli u državne institucije i to je bio čin odbrane državnosti BiH. Tada smo oslobodili zgrade Predsjedništva, Vlade, televizije, bolnice Koševo… Da taj korak nismo napravili i pokazali spremnost da odbranimo zemlju, historija bi bila sasvim drugačija – kazao je Švrakić.

Fuad Abadžić, penzionisani pukovnik Armije RBiH i jedan od organizatora otpora agresiji na BiH, smatra da je mladost Sarajeva tih dana pružila najveći otpor zločincima.

– Mladost Sarajeva nije dozvolila da se ovom gradu desi krvavi Bajram, kao što se desio u drugim dijelovima BiH. Pogledajte šehidska mezarja, to je najbolji pokazatelj ko je stvarno branio Sarajevo. Znali smo šta nam se sprema, ali da će se to desiti za Bajram i tako brutalno, nismo mogli ni pretpostaviti. Ipak, spremno smo odgovorili i linije odbrane koje su tada postavljene dočekale su kraj rata – rekao je Abadžić.

Beogradski plan

Sead Alić, ratni komandant jedinice Koševsko Brdo i organizator otpora, prisjeća se da su 5. i 6. april 1992. godine bili izuzetno dramatični datumi u Sarajevu. Pukovnik Mirko Vukašinović, poznat kao artiljerac kojem je zločinac Ratko Mladić izdao naredbu da tuče Velešiće, pokušao je sa 20 transportera da zauzme Koševsko Brdo i Ciglane.

– Oni su došli iz pravca Rajlovca. Pod izgovorom da žele vidjeti svoje porodice, htjeli su transporterima ući u grad i presjeći ga. U tim transporterima su bili niški specijalci koji su kasnije trebali izvršiti napade. Mi smo transportere zaustavili na barikadama i spriječili da prođu dalje – sjeća se Alić.

Prema planu skrojenom u Beogradu, nastavlja Alić, Sarajevo je trebalo biti presječeno linijom od Koševa i Pionirske doline prema Skenderiji. Konačan cilj je bilo spajanje s Grbavicom, čime bi Sarajevo bilo porobljeno. Istu večer, u noći s 5. na 6. april, napominje Alić, srpske paravojne snage izvršile su i napade na Zetru iz više pravaca.

Bošnjaci su zaboravili

Švrakić smatra da je plan Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i danas živ i da se on provodi na terenu. To smatra historijskim nonsensom, slično kao da su svjetske sile poslije Drugog svjetskog rata dopustile da preživi Hitlerov nacional-socijalizam.

– Ti isti ljudi traže i bore se za otcjepljene dijela BiH. To se može vidjeti na mnogim potezima. Agresori i danas testiraju u raznim prilikama. Bošnjaci su, nažalost, zaboravni ljudi. Toliko je genocida izvršeno nad nama, a sve smo zaboravili – tvrdi Švrakić.

Ostavili uključene frižidere

Bosna je, ističe Abadžić, trebala pasti za 15 dana, što su mislili i oni Srbi koji su otišli iz Sarajeva ostavljajući uključene i frižidere.

– Mi smo pokazali zube i srušili planove srpsko-crnogorskog agresora. Svi koji su tih dana stali u odbranu Sarajeva, pokazali su veliki patriotizam – ističe Abadžić.

 

Avaz

 

Leave a Reply

*

captcha *