IslamBosna.ba-Ubistvo je zločin zbog kojeg su se i meleki pobojali kada su saznali za vijest o stvaranju Adema: Zar ćeš na njoj stvoriti onoga koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? (El-Bekara, 30) U Objavi nije spomenuto niti jedno upozorenje tako strogo i žestoko nakon širka, kao upozorenje na bespravno ubijanje, a dovoljno je spomenuti samo kur’anski ajet: Ko ubije nedužnu osobu koja nikog nije ubila i nered na zemlji širila, kao da je sve ljude poubijao. A ko sačuva jedan život, kao da je sve ljude sačuvao. (El-Maida, 32)

Poslanikovo pitanje koje je uputio Usami b. Zejdu neprestano odjekuje u ljudskim ušima, bez odgovora: „A šta ćeš činiti kada ti njegovog šehade dođe na Sudnjem danu?“  (Muslim) Pogledajte, samo šehade, a šta je s postom, šta je s namazom, s hadžom, sa dobrim djelima koja će te tužiti pred Allahom?

„Čovjek će imati širine u vjeri sve dok ne prolije krv koja mu je zabranjena.“ (Buhari)

Tekfir-progašavanje drugih nevjernicima je opasnije od ubijanja, jer ta pojava dozvoljava i nipodaštava krv drugih ljudi: „Ko kaže svome bratu ‘Nevjerniče’ te riječi će se odnositi na jednog od njih dvojice, ili na onoga kome su kazane, a ako ih on ne zaslužuje onda onome ko ih je rekao.“ (Mutteffekun alejhi)

Nije mi poznata niti jedna situacija iz cjelokupnog Poslanikovog, s.a.v.s., životopisa u kojoj se navodi da je nekog muslimana proglasio nevjernikom, čak i kada su munafici bili u pitanju, prema njima je postupao shodno njihovom ponašanju, a njihove postupke i tajne ostavio Uzvišenom Allahu! Time je uspostavio pravilo za svoj ummet nakon svoje smrti.

Niko od nas nema pravo druge dovoditi pred izborom vjerovanja i imana kako bi na taj način potvrđivali je li i dalje vjernik ili nije, niti iko ima pravo preuzeti ulogu sudije i muslimane dijeliti na vjernike i nevjernike. Naša obaveza jeste priznati vjerovanje naše braće u vjeri i princip kome treba težiti jeste da su vjernici dok god ima bilo kakvog osnova za to.

Također, trebamo priznati i pravo onih koji sa nama učestvuju u podjeli teritorije na kojoj živimo i omogućiti im da postignu prava kojima i mi sami težimo, a to je prije svega pravo na život, lišeno prijetnji smrću, kao i častan i dostojanstven život koji priliči Allahovom halifi na zemlji: Ja ću na Zemlji halifu postaviti. (El-Bekare, 30)

Ova zemlja nije tijesno parče zemlje rezervisano samo za jednu grupu ljudi, niti je to ideja koju mogu prihvatiti samo neki umovi, to je zajedničko vlasništvo sviju nas gdje dijelimo prava i obaveze, snove i čežnje, ali i iskušenja i boli.

Sijanje mržnje u ime vjere ili domovine rađa samo patološku mržnju i prezir. To je priprema za dugotrajne sukobe, smutnje, ratove i gubljenje međusobnog povjerenja među ljudima.

Jezik osvete ruši dom, raspirivanje vatre je u interesu samo jedne grupe ljudi a na uštrb je cjelokupne zajednice.

Jedini recept koji nas može spasiti od cijepanja i dezintegracije, a što prijeti skoro svim arapskim zemljama, jeste praštanje i tolerancija kada su u pitanju naši lični interesi. Jeste da pružimo ruku jedni drugima i oprostimo ono što se ranije dešavalo. Trebamo gledati u budućnost i prevazići lične sujete i probleme zarad interesa zajednice. Trebamo sjesti svi za jedan sto, svi slojevi društva, i muškarci i žene, i ističnjaci i zapadnjaci, i umjereni i ekstremni, i siromašni i bogati, i mladi i stari, kako u krvi koja se prilijeva ne bi bio udiio svakog od nas, poput Jusufove košulje.

Potrebno je osuditi svaki vid neprijateljstva i agresije na ljudski život i njegova prava. Nužno je ukazati na zločince, bez obzira koja imena nosili, šta tvrdili i u kojoj zemlji zločine počinili. Ubistvo je ubistvo bez obzira izvršila ga vlada, neka grupacija ili pojedinac. Čovjek je čovjek i princip se ne razlikuje.

Želim upozoriti na novu prijetnju koja se nadvila nad našim zemljama, na crni oblak koji ne donosi ništa dobro niti korisno ljudima niti vjeri, već ga vjetrovi raznose na sve strane, to je opasnost tekfira i proglašavanja ljudi izdajnicima.

Upozoravam,posebno, omladinu da se ne povode za tim, jer je to fatamorgana koja privlači žednoga. Kada do nje dođe vidi, da zapravo, tu nema ništa. Budi strpljiv i iščekuj Allahovu pomoć i nemoj dozvoliti da te drugi uvuku u krug ubistava, anarhije i rušenja. Ukoliko te neko napadne, budu kao bolji Ademov sin: Ako ti pružiš svoju ruku prema meni da me ubiješ, ja neću pružiti svoju prema tebi da te ubijem, jer se ja bojim Allaha, Gospodara svijetova. (El-Maida, 28)

Želim upozoriti sve, bez obzira na stavove i razilaženja sa mnom, da je ubistvo crvena linija koja se ne smije preći! Čak i prijetnja ubistvom je zločin za koji će čovjek biti odgovoran.

A Allah upravlja svime, i hvala Allahu na početku i na kraju.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Selman el-Auda

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba