IslamBosna.ba- Ashabi, Allah bio njima zadovoljan, znali su vrijednost i odlike Aiše, r.a. Ona je bila supruga njihovog Vjerovjesnika i njemu najdraža žena.[1]

Aiša, r.a., je bila hafiz Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa i jedan od vrsnih učenjaka u ovoj oblasti. Ebu Musa el-Eš’ari, r.a., je kazao: Kada god bismo imali neko nerješivo pitanje i problem, obratili bismo se Aiši i ona je posjedovala znanje o tome.[2]

Uzvišeni Allah je stvorio da bude miljenica Poslanikove, s.a.v.s., kuće, da stiče i uči znanje. Među onima je koji su najviše naučili i prenijeli hadisa od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Svojim znanjem je sustigla velike ashabe i često ih ispravljala u pogreškama kao što je Ebu Hurejre, Abdullah b. Omer, Ibn Abbas, r.a., i drugi. Čak su i neki autori posali knjige o Aišinom, r.a., znanju kojim je pretekla brojne ashabe. Postojanje ove mlade djevojke, mudre, pronicljive i ustrajne i uporne u sticanju znanja ukazuje nam da iza ovoga stoji velika Allahova mudrost.

Poslanik, s.a.v.s., nije tragao za lijepim ženama i djevojkama, iako je Aiša bila među najljepšim. Također, nije tragao za mladim djevojkama. Da je to htio, Kurejšije bi mu odabrale najmlađu među djevojkama, već je prvo odabrao Hatidžu, r.a. Nakon što je ona preselila, oženio se Aišom. Aiša, r.a., je jedina bila djevojka od svih Poslanikovih, s.a.v.s., žena, a njihov brak je posljedica neraskidivog odnosa i mjesta koje je njen otac, Ebu Bekr es-Siddik, r.a., imao kod Poslanika, s.a.v.s. Allahova mudrost je bila ta što je Aiša bila ‘vjerovjesnička škola’ koja je muslimanima sačuvala poslaničku uputu, naročito u stvarima koje se vežu za intimu. Ko bi nam, naprimjer, drugi mogao prenijeti kako se Poslanik, s.a.v.s., ponašao u bračnoj postelji?

Da, ovo su tajne i privatni život, ali Poslanik, s.a.v.s., je morao druge podučiti propisima intimnog života, propisima halala i harama u intimi, podučiti ljude šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno. Aiša, r.a., je ta koja nam je sve to prenijela. Čak je prenijela da kada bi bila u menstruacji, Poslanik, s.a.v.s., bi joj naredio da se prekrije donjim dijelom svoje odjeće, pa bi je onda milovao i kod nje spavao, a da ne bi upao u zabranjeno.[3] Kao što je Uzvišeni Allah naredio: I ne općite sa ženama u vrijeme mjesečnog pranja. (el-Bekara, 222 )

Ko nas je podučio kako se Poslanik, s.a.v.s., kupao u kući? Aiša, r.a., koja nas je obavijestila da se zajedno s Poslanikom, s.a.v.s., kupala, pa je on uzimao vode i polivao njeno tijelo. Poslanik, s.a.v.s., bi posipao vodu po sebi, a ona je govorila: Allahov Poslaniče, ostavi i meni. A Poslanik bi govorio: Aiša, ostavi i meni.[4]

Ovako jednostavan i spontan život je imao Poslanik, s.a.v.s., u svojoj kući, sa svojim suprugama. Nažalost, danas su mnogi domovi izgubli tu jednostavnost. Pogledajte, samo, kako je Poslanik, s.a.v.s., živio jednostavno, bez usiljenosti, bez pretjerivanja i izvještačenosti, bez nejasnihi stvari koje razaraju i uništavaju tkivo porodice i iskrenost.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je došao u Aišinu kuću. Njen dom nije bio raskošni dvorac niti ogromna građevina. Nikako! Poslanikove, s.a.v.s., supruge su stanovale u malim sobicama. Kada bi čovjek ustao, skoro da bi glavom dodirnu plafon, a kada bi ležao, nogama bi skoro dodirivao zid. Kada bi Poslanik, s.a.v.s., klanjao namaz noću u Aišinoj sobi, pa želio otići na sedždu, bocnuo bi Aišu u noge, ona bi ih pokupila, a kada bi se Poslanik digao sa sedžde opet bi ih opružila i nastavila spavati.[5]

Kuće Poslanikovih, s.a.v.s., supruga su bile jednostavne, i u gradnji i u namještaju. Ali u isto vrijeme veličanstvene jer su ispunjene slavom, znanjem i civilizacijom. U njima se očitovao vrhunac duha i sreće. Kada će se ljudi osvijestiti i shvatiti da sreća nije u draguljima, nakitu i odjeći, u luksuznim automobilima, u nekretninama i računima. Ukoliko je sve ovo stečeno na halal-način onda je dozvoljeno, ali svi trebamo znati da sreća proističe iz dubine srca, srca oplemenjenog zikrom i pokornošću Uzvišenom Allahu.

Jedne noći, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je došao u Aišinu, r.a., sobu. Legao je u postelju i zaspao s njom. Nakon što je Aiša, r.a., zaspala, Poslanik, a.s., je ustao, obukao svoju odjeću i obuo svoje papuče. Zatim je polahko izašao i tiho zatvorio vrata. Aiša, r.a., se ipak probudila jer nije još bila u potpunosti utonula u san. Tada je u njoj provrla ljubomora. Mislila je da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., otišao kod neke druge žene. Obukla je odjeću i u tami noći izašla vani slijedeći Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s., je stigao do Bekije, medinskog groblja, poselamio ashabe koji su već preselili, činio dove za njih i molio za oprost njihovih grijeha.

Poslanik, s.a.v.s., se vratio u sobu, izuo obuću, skinuo odjeću i pogledao Aišu koja je zatvorila oči, kao da je spavala. Onda je upitao: Aiša, šta se dogodilo?

Aiša, r.a., je otvorila oči kao da se tek probudila, pa reče: Ništa, Allahov Poslaniče. Poslanik reče: Ili ćeš me obavijestiti ti ili će me obavijestiti Onaj koji je o svemu obaviješten.

Ona je kazala: Allahov Poslaniče, vidjela sam te kad si izašao pa sam izašla za tobom. Pobojala sam se da nećeš otići kod neke druge žene.

On reče: Zar si mislila da bi ti Allah i Njegov Poslanik učinili nepravdu? Ti si, znači, sjena koju sam vidio ispred sebe.

Aiša je odgovorila: Da.

Poslanik, s.a.v.s., je pritisno rukom njena prsa, ali to nije bio grub i snažan udarac, kako čine neki muževi danas, već je to bio blag i nježan postupak, pa joj reče: To što si učinila je bila greška. Nisi trebala tako misliti niti tako postupiti.

Zatim joj je Poslanik, s.a.v.s., pojasnio svoj postupak: Došao mi je Džibril i kazao da mi je Allah naredio da izađem i zatražim oprosta za umrle na Bekiji, pa sam otišao i zamolio za oprost njihovih grjeha.[6]

Ova priča nam daje veličanstven primjer iz Poslanikove, s.a.v.s., kuće.

Aiša, r.a., koja je bila iskrena i istinoljubiva, učena u vjeri pomislila je ovakve stvari o Poslaniku, s.a.v.s., čak ga je i pratila. Prizor se završava blagim Poslanikovim, s.a.v.s., dodirom čiji cilj je bio odgojiti Aišu, r.a., i pojašnjenjem cjelokupne situacije.

Razilaženja koja se dogode među supružnicima skoro da mogu uništiti bračni život i to je ono što najviše i ruši brak i vodi razdvajanju među supružnicima, bilo na emotivnom planu ili, pak, do razvoda. To vodi uništenju porodice utemeljene na imanu i bogobojaunosti, kao i na svetom ugovoru kojeg propagira šerijat. Ovakva razilaženja uglavnom nisu krupna, velika i komplicirana. Često su posljedica malih problema koji su se nagomilali i nisu riješeni na adekvatan način.

Dakle, mi trebamo učiti kako se ophoditi sa drugima i kako biti pravedni i samilosni.

Muškarac bi u ovakvim situacijama trebao staviti sebe u položaj supruge. Žena je često zatvorena u četiri zida, sa brojnim problemima, djecom, kuhanjem, često suočena s muževljevim odsustvom. Nemoj se čuditi zašto te nekada prekori zbog kašnjenja. Nekada se desi da ti do kasno ostaješ s nekim prijateljom, odmarajući i sijeleći, pa se nemoj čuditi što je ona srdita zbog problema s djecom. Da li bi mogao podnijeti da ti jedan dan kuhaš? Šta bi se desilo da te neko obaveže da vodiš brigu o djeci, da ih hraniš, oblačiš, čistiš, trpiš njihov plač, galamu i svađu? Da li bi to mogao podnijeti? Uzvišeni Allah je ženi dao snagu da to podnosi koju nije dao muškarcu. Žena tokom trudnoće, a kasnije poroda podnosi ono što ni najsnažniji muškarci ne bi mogli podnijeti. Onda održavanje muževljevog doma. Ona je vladar velike kraljevine i zaslužuje poštovanje, uvažavanje, počasti, ljubav i strpljivost na nekim njenim postupcima.

S druge strane, žena bi trebalo shvatiti pravo i mjesto svoga supruga i znati da je u konačnici on vladar kuće, kao što Uzvišeni u Kur’anu kaže: I srete svoga gospodina na vratima. (Jusuf, 25) Odnosno, muž je taj koji donosi konačnu odluku. Kada supružnici shvate vrijednost i značaj drugog supružnika, onda možemo govoriti o sretnom i spokojnom domu, kojeg obasjava iman i bogobojaznost.

Ovakva porodica je najbolji garant očuvanja muslimanskog društva, islamskog ummeta i suprostavljanju faktorima razgradnje i uništenja muslimanske zajednice.

Još jedna poruka koju izvlačimo iz ovog slučaja, jeste da bi čovjek stalno trebao podsjećati sebe na iman, na Ahiret i pripremati se za smrt učenjem Kur’ana, posjećivanjem grobova i sjećanjem svega onoga što učvršćuje vjerovanje.

Dođoh do mezara te pozva mrtve

Gdje je onaj što su ga veličali a gdje ona što je ponižen

Gdje je onaj što ga je vlast njegova obmanula

A gdje je onaj snažni što ga je snaga prevarila.

Svi šute, niko od njih odgovora nema

Svi su pomrli i opomena živima postali.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Selman el-Auda,

iz knjige  Sa Allahovim miljenikom

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Povezan tekst: U Hatidžinom domu

[1] Pogledaj: Musannef, Ibn Ebi Šejbe (32276, 32281, 32866), Musned, imama Ahmeda (12619, 13811, 19541, 19683), Buhari (3411, 3434, 3770, 5419), Muslim (2431, 2441, 2446), Ibn Madže (3280, 3281).

[2]  Tirmizi (3883).

[3]  Buhari (302), Muslim (1106), Ebu Davud (368, 2167), Nesai (286).

[4]  Ahmed (24767, 24910, 25426), Muslim (321), Nesai (239), pogledaj: Miškatu el-mesabih (440).

[5]  Abdurrezzak (2376), Ahmed (24215, 24319, 24759, 25191), Buhari (382, 513, 1209), Muslim (512), Ebu Davud (712).

[6]  Abdurrezzak (6712), Ahmed (25897), Muslim (974), Nesai (2037, 3963).