PETA

Treća. Četvrta. PETA* Al-Kaida

Češljajući sjećanja na način izvještavanja o ratu u Bosni, naletjeh na članak iz New York Timesa od 4.11.1992. godine. Novinar napominje da u Sarajevu nisu samo insani patili od opsade i svakodnevnih granata i četničkih snajpera, nego su kolateralna šteta „osvete Turcima“ srpskih terorista bile i životinje iz sarajevskog zoološkog vrta. Zadnji hajvan na četiri noge koji je bio žrtva hajvana na dvije bio je medo koji je umro nakon više od 200 dana opsade grada. Iako članak usmjerava pažnju čitaoca na činjenicu sveobuhvatne i totalne patnje svega živoga što se od 1992. do 1995 zateklo u Sarajevu, jedan aspekt ipak djeluje iritirajuće – a to je pokušaj aktivista za prava životinja da u opkoljenom gradu, u kojem svakodnevno bivaju ubijani ljudi, svoje napore ne usmjeravaju ka pomaganju ljudima, nego radije spašavaju ugrožene životinje.

Ovih prioriteta u raspodjeli merhametluka sjetih se ovih dana kad se digla prašina oko zakona o dozvoli eutanazije pasa lutalica u Rumuniji. Kolateralne žrtve razjarenih protivnika ove odluke rumunske vlade bili su i novinari koji su se usudili objektivno izvještavati o tome kako je došlo do usvajanja zakona.

„Na ovakve agresivne komentare do sada smo navikli samo od neonacista ili džihadista”. Ovim riječima njemački magazin Spiegel TV počinje izvještaj o reakcijama njemačkih gledatelja na njihov prilog o incidentu koji je početkom septembra potresao Rumuniju. Psi lutalice su u rumunskom glavnom gradu Bukureštu rastrgali malog dječaka Ionuta Anghela. Iako je teško zamisliti, ali ima sredina s većom koncentracijom pasa lutalica od bosanskih gradova. U samom Bukureštu ih ima danas oko 60.000 (prije dvije godine ih je bilo 40.000) i ugrizi pasa se iz godine u godinu povećavaju. Rumunski zavod za zdravstvo je 2007. godine registrovao 10.500 ujeda pasa, 2010. godine ih je bilo 13.000, dvije godine kasnije već 16.000. Najveći broj ugriza otpada na glavni grad gdje je u prvih osam mjeseci 2013. godine u samo jednoj bukureštanskoj bolnici za 9.760 osoba koji su bili žrtve pasa lutalica pružena liječnička pomoć, kako navodi glasnogovornik bolnice Matei Bals.

Rumunima je sa smrću malog Ionuta puk’o film; nakon masovnih demonstracija u kojima su građani od vlade zahtijevali da konačno poduzmu mjere zaštite ljudi od pasa lutalica, vlada je donijela zakon kojim dopušta eutanaziju pasa lutalica.

To, s druge strane, nije moglo proći bez burnih reakcija mizantropa iz različitih društava za borbu za zaštitu prava životinja, koji su, potpuno ignorirajući stvarnost i iskazujući jedno cinično vrednovanje ljudskoga života, diljem Evrope pokrenuli svoju lobi mašineriju s ciljem ulaganja pritiska na rumunsku vladu da povuče zakon i da konačno od “države za čovjeka” napravi “državu za psa lutalicu”.

Na njihovoj meti su se našli i novinari koji su se drznuli sumnjati u “istinu” koju su ovi ekstremisti u međuvremenu stvorili; shodno ideologiji da pas nikad neće prvi napasti (uprkos brojnim suprotnim svjedočenjima) kolportirali su verziju da je malog Ionuta prvo seksualno zlostavljao pedofil i da je onda mrtav bačen psima. U tom svijetu nema mjesta za izvještaj mrtvozornika u kojem stoji da su uzrok smrti “višestruki ujedi pasa”. I jedini izvor verzije da je dijete bilo žrtva pedofila jeste ultranacionalistički rumunski političar Corneliu Vadim Tudor – s kojim hajvanski lobi nema problema sarađivati sve dok imaju zajednički cilj. Duo infernale – Tudor (koji i sam posjeduje čitavo krdo pasa) koji želi baciti ljagu na pedofile i na drugoj strani hajvanski lobi koji želi spasiti svoj “svjetonazor” u kojem su agresivni psi u domenu naučne fantastike.

Zadnji gaf je bila prijetnja da će rumunsku vladu tužiti evropskom sudu za LJUDSKA prava u Strazburu zbog ugrožavanja života pasa lutalica. Ovakav bezobrazluk se ne da opisati; prije bi njih trebalo tužiti, jer ovakvim zalaganjem da psi lutalice nesmetano haraju Rumunijom upravo oni ugrožavaju LJUDSKO pravo na život.

“You can judge a man’s true character by the way he treats his fellow animals.” (Čovjekovu pravu narav možete vidjeti po načinu kako se ophodi sa životinjama.)

Zanimljiva je ova izjava Paula McCartneyja, koja manje-više predstavlja neupitnu istinu u tim krugovima. Znajući da je i Hitler bio izraziti ljubitelj životinja da je u isto vrijeme na ahiret poslao milione insana, malo sam zbunjen kako da je shvatim? Kao absoluciju Hitleru? Da ubistvo ljudi nema utjecaja na “čovjekovu pravu narav”, sve dok je OK s psićima? Kao latentni antisemitizam?

Nemam ništa protiv ljudi koji se bore za zaštitu životinja; čak i sa islamske strane nalazi se dovoljno dokaza da je samilosno ophođenje prema životinjama dio ibadeta i da Muhammed, a.s., prijeti kaznom u džehennemu onima koji muče životinje.

“Jedna žena je kažnjena zbog mačke koju je zatvorila, jer je mačka umrla. Žena je dospjela u vatru, jer je mački, pošto ju je zatvorila, uskratila hranu i vodu, sve dok nije uginula; nije je pustila da se hrani sa zemlje.” (Buhari, Muslim).

„Ne dozvoli svome sinu da veže ptice da bi ih ubijao, jer sam čuo kako je Poslanik, a.s., to zabranio i prokleo je one koji to rade.“ (Buhari, Muslim)

Čak treba izbjegavati oštrenje noža pred očima životinje, jer je Poslanik naredio da se noževi naoštre i sakriju od životinja. (Ahmed)

Problem nastaje kod agresivnih i ideoloških zasljepljenika koji život životinja stavljaju iznad života ljudi, opravdavajući ovu mizantropiju nekakvim višim ciljevima. Ako stojiš pred odlukom da li ćeš u istoj opasnoj situaciji radije spasiti čovjeka ili životinju i odlučiš se za smrt insana, onda s tobom nije nešto uredu. I upravo je ovo problem s djelom tih hajvanskih lobija.

*PETA

Linkovi:

At Sarajevo Zoo, the Last Survivor Dies

Straßenhunde in Rumänien: Zur Empörung der Tierfreunde