Tadašnji predsjednik Republike Srpske optužen je za genocid nad više od 7.000 muslimana iz Srebrenice, u danima pošto je VRS 11. jula 1995. zauzela taj grad. Prema optužnici, ti muslimanski muškarci odvedeni su iz Potočara na više lokacija u okolini Zvornika i sistematski strijeljani.

Ruten, koji je tada bio poručnik u holandskom bataljonu UNPROFOR-a, izjavio je i da je 13 jula 1995. u blizini baze tog bataljona video tijela devet muškaraca ubijenih neposredno prije toga. Kraj tijela bile su i lične karte, kazao je svjedok, ali su srpski vojnici holandske “plave šljemove” oružjem primorali da ih ostave.

Ta tijela je fotografisao, a film je, po povratku u Holandiju, predao vojno-obavještajnim organima. Kasnije je, kako je kazao, obaviješten da su snimci uništeni zbog greške prilikom razvijanja. Lične karte ubijenih svjedok je morao da ostavi.

Svjedok je precizirao da je “između 4.000 i 5.000 izbjeglica” iz Srebrenice potražilo zaštitu u bazi holandskog bataljona 11. jula, a da ih je “mnogo više” ostalo van nje.

Sutradan je, po Rutenovim riječima, stigao komandant VRS Ratko Mladić.

Pred televizijskim kamerama, vojnici iz njegove pratnje počeli su da djeci i ženama dijele hljeb i bombone, ali su to prestali da čine čim su kamere prestale da snimaju.

Zastupnici optužbe su prikazali u sudnici taj snimak, a Ruten je, rekavši da je to “čista propaganda”, prokomentarisao da je ponašanje srpskih vojnika prema izbjeglicama bilo “potpuno drugačije” kada su se kamere isključile.

Holandski oficir je izjavio da su pripadnici VRS muslimanske muškarce, pošto bi ih odvojili od porodica, zatvarali u obližnju “bijelu kuću”. Kazao je da je ispred te kuće video velike gomile torbi i dokumenata, oduzetih od tih muškaraca, koje su zapaljene i “gorjele dva dana”. Rekao je i da je, nakratko, uspio da uđe u kuću, prije nego što su ga srpski vojnici izbacili, i da vidi da je ona prepuna muslimanskih muškaraca.

Muškarci iz kuće zatim su autobusima odvođeni iz enklave, posvjedočio je Ruten. Holandske vojnike UN koji su 13. jula 1995. pokušali da prate autobuse sa muslimanskim zarobljenicima, pripadnici VRS su “oteli”.

On je napomenuo i da je u jednom trenutku tog dana došao u sukob s holandskim kolegom zbog toga što mu se učinilo da vojnici UNRPOFOR-a “pomažu pri deportaciji”.

Ruten je kazao i da su tokom tih dana vojnici VRS od holandskih “plavih šljemova” oteli uniforme i opremu, uključujući i oklopni transporter, te da je on bio “zarobljen na nekoliko sati” kada je zbog toga protestovao.

Dok je boravio u okolini Srebrenice, holandski oficir je, kako je rekao, razgovarao i sa srpskim policajcima koji su mu rekli da su pripadnici “specijalne jedinice iz Beograda”.

“Oni nisu imali nikakve veze sa VRS. Rekli su mi da su imali poseban zadatak na terenu oko Srebrenice, ali nisu željeli da otkriju detalje, očigledno shvativši da previše pitam”, izjavio je Ruten.

U unakrsnom ispitivanju, optuženi Karadžić koji se brani sam, pitao je holandskog oficira da li je znao da je 28. divizija Armije BiH iz Srebrenice pod komandom Nasera Orića – čije je brojno stanje “sa 12.000 poslije demilitarizacije spalo na 6.000 u julu 1995” – napadala okolna srpska sela. Tvrdio je da je bilo “paljeno desetine sela i ubijeno 4.000 Srba, od kojih su malo njih bili vojnici”.

Potvrđujući da je u Srebrenici bilo muslimanskih boraca, ali da ne može da kaže koliko, svjedok je odgovorio da je “postojala vojna struktura” i da su oni bili slabo naoružani i “vrlo nedisciplinovani”. Iako su UNPROFOR obavještavali predstavnici VRS o napadima iz Srebrenice, “plavi šljemovi” nisu mogli da provjere te tvrdnje jer su bili malobrojni i jer im je kretanje bilo ograničeno, izjavio je Ruten.

Prije iskaza Rutena, Karadžić je završio unakrsno ispitivanja prvog svjedoka optužbe o Srebrenici, koji je izjavio da je preživio masovno strijeljanje Muslimana u selu Orahovac kod Zvornika, 14. jula 1995. i da je na mjestu zločina vidio generala Mladića.

Tokom ispitivanja, Karadžić je svjedoku KDŽ-039 predočio da je Mladić “cijelog tog dana” bio u Dobanovcima, kod Beograda, na sastanku sa tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem i međunarodnim izaslanicima Karlom Biltom i Jasušijem Akašijem.

Svjedok je ostao pri iskazu da je Mladić “posmatrao strijeljanje”, dodavši da je on “možda uveče” otišao na sastanak.

Tužilac Džulijan Nikols je potom u sudnici predočio svjedoku Mladićevu bilježnicu u kojoj je komandant VRS zapisao da je sastanak u Dobanovcima započeo “14. jula 1995. u 21.15”.

Više Mladićevih bilježnica zaplijenile su i Tribunalu dostavlile vlasti Srbije prilikom pretresa njegovog stana u Beogradu.

Suđenje Karadžiću nastavlja se sutra ujutro.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

(nezavisnecom)

Leave a Reply

*

captcha *