Piše: Almir ŠEĆKANOVIĆ / Al Jazeera

“Dok ovo javljamo u gradu se čuje pucnjava, naročito oko centra i industrijskog naselja, Karakaj, Vratolomos, Cemlja. Uglavnom napadaju Arkanovci. Četvorica su sinoć uhvaćena nadomak grada u Vidakovoj njivi: Miroslav (Milovana) Bogdanović, stomatolog, 1959. god. iz Beograda; Vojin (Milana) Vučković, 1962, god. Priboj na Limu, elektrotehničar; Duško (Milana) Vučković, 1963. god. Priboj na Limu, mašinbravar i Milorad (Milana) Ulemek 1968. god. Beograd, automehaničar…“

Ovako počinje zadnji izvještaj Kjašifa Smajlovića, dugogodišnjeg dopisnika sarajevskog Oslobođenja iz zvorničke regije. Objavljen je 8. aprila 1992. godine. Dan kasnije, Kjašif je ubijen na svom radnom mjestu – u trenutku kada je diktirao svoj novi izvještaj sekretarici regionalnog dopisništva u Tuzli, Selveti Ahmedinović.

Njen rukopis, i danas čuvan, završava ovako:

Nije htio iz Zvornika

„Bojim se Sele (nadimak sekretarice Ahmedinović op.a.) da dolaze i po mene. Čujem njihove korake. Bojim se da je ovo moj zadnji izvještaj…“

Tišina.

Kjašif Smajlović je prva novinarska žrtva rata u BiH.

„Kakav je bio Kjašif?“, upitao sam Selvetu, prije skoro četiri godine.

„Hrabar“, odgovorila je, a potom zaplakala.

„Da li je mogao ranije izaći iz opkoljenog Zvornika?“, insistirao sam.

„Naravno! Čak smo mu i nudili“, odgovorila je Sele, listajući u isto vrijeme rukopis posljednjeg izvještaja:

„Evo, pitala sam ga zašto ne ode iz Zvornika? Odgovorio je: ‘Zato što sam novinar’. Bio je veoma hrabar. Pravi novinar“, kazala je moja kolegica.

Svjedoci tvrde da je Smajlović ubijen na okrutan način.

Zločin su počinili isti oni koje je spomenuo u svom zadnjem izvještaju (pušteni nekoliko sati nakon hapšenja!).

Za njegovim posmrtnim ostacima traga brat, također novinar, Sakib Smajlović – dopisnik nekoliko bosanskohercegovačkih medija sa područja Srebrenice, jedan od prvih povratnika u ovaj grad, te dugogodišnji prijatelj autora ovih redova.

Nije jedina žrtva

„Zajedno sa djecom mog rahmetli brata obišao sam sve masovne grobnice u Podrinju, ali Kjašifa nismo našli ni u jednoj. Sada imam informacije da su ga Arkanovci, zajedno sa još nekoliko ljudi, odveli u Mali Zvornik, ubili i bacili u lokalnu krečanu. Provjeravam te informacije, ali to vam je kao da tražite iglu u plastu sijena. Ostali su, izgleda, zaboravili“, ogorčeno ističe Sakib Smajlović, a onda zaključuje:

„No, nije moj brat jedina novinarska žrtva.“

Sakibov zaključak natjerao me da pokušam naći imena kolega ubijenih u ratu. Pronalazim tek ime fotoreportera Salke Honde, ubijenog u julu 1992. godine. Ostalih nema. Jedinstvene baze podataka, dostupne svima, nažalost, nema.

(bportalba)

Leave a Reply

*

captcha *