Vojni sekularisti su njegove sentimente, upisane u registar Ataturkovog mauzoleja, ocijenili kao veliku izdaju čovjeka koji je služio zatvorsku kaznu 1998. zbog agitacije islama. (Optužnica je podignuta kada je odrecitovao stihove turskog pjesnika Zija Gjekapa „Domaća ognjišta“ na mitingu u decembru 1997. provinciji Siirit, zbog čega je smijenjen sa mjesta gradonačelnika).

Osam godina od stupanja na vlast , čovjek koji je približio muslimansku demokratiju Evropi, što nije pošlo za rukom nijednom njegovom svjetovnom prethodniku, suočen je sa novim testom budući da se 12. septembra održava referendum o reformi Ustava zemlje. Sekularna opozicija, koja nema jakog lidera i koja još nije uspjela da skine ljagu sa sebe zadobijenu devedesetih godina prošlog vijeka zbog korupcije i lošeg rukovodstva, zabrinuta je zbog promjena koje Erdogan predlaže.

Činjenica je da je Erdogan ostavio traga na Tursku kao nijedan njegov prethodnik“, rekao je Henri Barki, turski stručnjak u Zadužbini Karnegi za međunarodni mir,„Uveo je značajne promjene tako što je ujedinio pobožnost i državu i voljan je da donese važne odluke da bi ostvario neke ciljeve“.

Turci će tačno na dan tridesetogodišnjice od vojnog puča 1980. glasati o o reformi Ustava. Referendum također predstavlja test povjerenja prema Erdoganu, koji je na vlast došao 2002. i postoji velika vjerovatnoća da će 2011. zatražiti novi mandat. Okosnicu reformi čini reorganizacija visokih sudova. Erdogan kaže da će reformama biti ispunjeni zahtjevi za članstvo u EU, dok ih protivnici ocjenjuju kao pokušaj zadobijanja kontrole nad sudstvom.

Koniya, grad u centralnom dijelu Turske, u kojem je zastupljena mješavina ekonomskog prosperiteta i socijalnog konzervatizma, predstavlja savršen primjer uspona muslimanske srednje klase, smatraju poznavaoci tamošnjih prilika. U industrijskoj zoni na periferiji grada, firme koje su pretvorile Koniyu u poslovnu zonu tako što su se probile na bliskoistočna tržišta, postavile su natpise „Iz Turske u svijet“. Erdogan je sprovodio snažnu spoljnu politiku prema EU, ali je učvrstio Tursku u muslimanskom svijetu kao sve jaču silu, tako što je produbio njene veze sa Iranom, Sirijom i Irakom i kritikovao Izrael.

Generali i politički rivali su marginalizovani, dok su religiozni Turci, koji su dugo bili potcijenjeni u društvu, stupili na pozicije u vladi. Supruga Erdogana i supruga predsjednika Abdullaha Gula nose marame na glavi, čime se ponovo pobuđuje debata u vezi s tim koliki prostor islam treba da zauzme u svjetovnoj Turskoj. Partija AKP sebe smatra muslimanskom verzijom evropskih hrišćanskih demokrata i odbacuje islamsko obilježje.

Učestale kritike na račun premijerove vladajuće partije podstakle su zabrinutosti u vezi sa demokratskim kredibilitetima Erdogana. Čengiz Aktar, profesor iz redova liberala na univerzitetu u Istanbulu, odbacuje priču o „putinizaciji“ Erdogana. „On nije uopće demokrata. On ima autokratske tendencije. Ako se opredijeli za autokratski predsjednički sistem, bit će to njegov kraj. Tursko civilno društvo je nestabilno te ga niko neće podržati“, smatra Aktar.

Danas

Leave a Reply

*

captcha *