IslamBosna.ba-Otkako je moja kćerka bila jako mala, ona i ja smo otvoreno razgovarale o Džennetu. Ona gaji velike nade da će imati polje svojih paunova i konja s krilima na kojem će letjeti okolo (ali, insistira da sjedim iza nje kako ne bi pala). Ona ima toliko pitanja o tome kada će tamo otići, koga će vidjeti, i koliko će biti stara. Odgovaram joj, obično strpljivo, jer želim da shvati da je Ahiret neizbježna stvarnost.

Međutim, kao odrasla osoba, ne razmišljam duboko o fizičkim radostima koje će Džennet donijeti. Iako moja mašta nije divlja ili avanturistička kao kod mog djeteta, razmišljam o emocionalnim nagradama Dženneta.

Allah, s.v.t., nam je bliži od vlastitog srca. On zna česta previranja i bol koji prolazimo kao pojedinci, porodice i zajednice. Pa, zar ne bi bilo logično da nam je Sveznajući Stvoritelj obećao lijek koja otklanja sve te bolove i poteškoće? Pa, i jeste, mnogo puta.

  1. Bez trolova

Da li ste ikada čitali novinski članak i pomjerili se do dijela za komentare (iako ste znali da ne bi trebalo?). Ako jeste, onda znate šta je trol, i koliko riječi ljudi znaju biti štetne i bolne. I to je samo na internetu, mi i dalje čujemo ubitačne, osuđujuće i zapaljive komentare od ljudi oko nas, čak i od najbližih.

Ova zloupotreba je oduvijek bila stvarnost za vjernike tokom historije.

Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim,

i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca.

I ako budete izdržali i Allaha se bojali pa tako trebaju postupiti oni koji su jakom voljom obdareni.

(Ali Imran, 186)

Kao muslimani (naročito vidljive muslimanke) često hodamo kroz život znajući da su lažni i okrutni komentari i uvrede na nas usmjereni. I može biti iscrpljujuće nositi taj teret dok pokušavamo da budemo aktivna, produktivna ljudska bića.

Allah, s.v.t., nam obećava da ništa od toga neće biti u Džennetu- samo “Mir, mir!”. Nema više paranoje da neko govori nešto iza naših leđa. Bez mogućnosti da budemo povrijeđeni od onih koji žele da nam nanesu štetu. Nema više zabrinutosti da li će ljudi iskoristiti naše nesigurnosti i manipulirati nama:

U njima neće slušati prazne besjede ni govor grješni,

nego samo riječi: “Mir, mir!”

(el-Vakia, 25-26)

“Mir neka je vama, zato što ste trpjeli,

 a divno li je najljepše prebivalište!”

(er-Ra’d,  24)

Velikodušna nagrada Najvelikodušnijeg kako bi nam pomogao da izdržimo bol koji nam nanose na ovom svijetu.

  1. Bez zlobe među ljudima

Allah, s.v.t., kaže da će ukloniti svako nezadovoljstvo i loša osjećanja iz naših srca onda kada uđemo u Džennet. Svaka zloba, bol koji smo imali, svaki ožiljak koje je naše srce moralo podnijeti će nestati.

Oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili, oni će u džennetskim baščama pored izvōrā biti.

“Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!”

I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti,

tu ih umor neće doticati, oni odatle nikada neće izvedeni biti.

(el-Hidžr, 45-48)

Sama činjenica da je ovo spomenuto u Kur’anu znači da Allah, s.v.t., zna da gajimo u sebi ozlojeđenost. Pokušavamo suprotno. Smijemo se u lica ljudima koja nas neprestano povrijeđuju, i govorimo sebi da nastavimo dalje. Ali nešto se zadrži u zaboravljenim šupljinama srca, u udaljenim uglovima sjećanja, u čežnjivim momentima pregledanja starih foto albuma.

Bol ostaje. Ponkead prikrivena kao druge stvari, zakopane ispod ruševina vremena i cjepidlačenja- ali je tu. Svako od nas je to iskusio.

Allah, s.v.t., zna da u nesavršenosti našeg ljudskog uma i tijela, postoji prostor za bolesna osjećanja između ljudi- čak i vjernika. Zato nam On, s.v.t., kaže da ulazak u Džennet će izbrisati ova osjećanja.

Tu duboku sposobnost da promjeni srca može samo Allah. Nema mjesta ljutnji i zlobi među stanovnicima Dženneta. To je istinska sloboda data vjernicima od Gospodara koji nas poznaje bolje nego što smo ikada i pokušali sebe da upoznamo.

  1. Bez tuge zbog prošlosti, niti straha zbog budućnosti

Tuga zbog prošlosti i strah šta budućnost može donijeti su dva prirodna osjećanja koja se nužno ne moraju proturječiti vjeri. Ona su ugrađena u nas, i trebaju biti sačuvani znajući da Allah, s.v.t., ne opterećuje dušu više nego što može podnijeti, i pouzdajući se da Allah, s.v.t., ima precizan i savršen plan za nas.

Ali, osjećanja i dalje postoje. Stalno putujemo prema stranicama sreće, čak i kada stignemo na ove stanice, uvijek postoje uspomene na tugu i strahove od budućih problema koje nas tiho izgaraju iznutra. Naši životi na ovom svijetu nikada neće biti oslobođeni straha i tuge.

Allah, s.v.t., opisuje Džennet kao mjesto gdje vjernici neće strahovati niti tugovati. Od samog početka ljudskog postojanja, prisutne su ove ’emocionalne’ džennetske nagrade. Kada su Adem i Hava protjerani iz Dženneta, Allah, s.v.t., je rekao:

Mi rekosmo: “Silazite iz njega svi!

Od Mene će vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu slijedili –

ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.

(el-Bekara, 38)

Allah, s.v.t., spominje nagradu vjernicima ‘bez bola i straha’ preko 50 puta u Kur’anu… oni koji vjeruju u Kur’an, koji se u potpunosti predaju Allahu, koji su ustrajni na putu, koji slijede upute poslanika koje je On poslao, koji obavljaju  namaz i čine dobra djela, koji javno i tajno troše svoju imovinu…

ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.

(el-Bekara, 277)

Ovo je Veličanstvenost Allaha, s.v.t., u svim tim Njegovim nagradama, koje su izvan naših maštanja, koje se poklapaju sa svakom našom mogućom potrebom i željom. Mnogi od nas žele, više nego bilo šta drugo, da ih više ne boli, da ne moraju više strahovati.

I kada vjernici uđu u Džennet (da Allah, s.v.t., učini da budemo od njih), reći će:

“Hvaljen neka je Allah” – govoriće – “koji je od nas tugu odstranio –

Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je –

koji nam je, od dobrote Svoje, vječno boravište darovao,

gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost neće snalaziti.”

(Fatir, 34-35)

  1. Društvo onih koje volimo

Prenosi Enes, r.a., da je jedan čovjek pitao Poslanika, s.a.v.s.,: Kada će nastupiti Sudnji dan, Allahov Poslaniče?” Poslanik, s.a.v.s., ga upita: „Šta si za njega pripremio?” Čovjek reče: „Nisam pripremio niti mnogo namaza, niti posta, niti sadake, ali ja volim Allaha i Poslanika.” Poslanik, s.a.v.s., mu tad reče: „Ti ćeš biti sa onima koje voliš.”  (Buhari)

Ova jednostavna izjava: Ti ćeš biti sa onima koje voliš, donijela je veliku sreću ashabima. Bili su presretni jer su znali da iako njihova djela nikada neće biti velika, obilna i iskrena kao Poslanikova, s.a.v.s., oni će i dalje biti u njegovom društvu u Džennetu. Sve zbog njihove ljubavi prema njemu. (Njihova ljubav, naravno, je proizašla iz njegovog sunneta).

Da nam Allah, s.v.t., podari društvo našeg Poslanika, s.a.v.s.

Ljubav koju ljudi imaju jedni prema drugima na ovom svijetu neće prestati ona kada umru. To nije struna koja se prekine kada duša bude uzeta iz tijela. Ponekad počiva neko vrijeme, možda je čak i zaboravljena. Ali ne i kod Allaha, s.v.t. Ta ljubav između vjernika i dalje postoji nevidljivo, neprekidno, sve dok Allah, s.v.t., ne odredi da bi ponovo trebala oživjeti.

Naša srca se naravno prirodno vezuju za ljude koje je Allah, s.v.t., uveo u naše živote. I tako On, s.v.t., obećava vjernicima da će ih ponovo spojiti sa njihovim voljenim.

edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov –

oni koji su bili čestiti – i meleki će im ulaziti na svaka vrata:

Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!

(er-Rad, 23-24)

  1. Allahovo, s.v.t., zadovoljstvo

Mi smo u stalnoj borbi sa samim sobom kako bismo uradili ono što je ispravno i izbjegli pogrešno. Toliko puta ne uspijevamo da održimo naše vrijednosti ili slijedimo ono za šta znamo da je tačno. Padamo, iznova, stvarajući ožiljke na srcima i povređujući vezu koju imamo sa svojom vjerom. Ustajemo, brišemo prašinu sa sebe, tražeći oprost i nadajući se da će nam ga podariti.

Čak i da smo najjači vjernici i potrošimo cijele svoje živote i bogatstvo i izbore na stjecanje što više dobrih djela, mi često dovodimo u pitanje svoje nijjete. Da li to zaista radimo kako bismo se približili Allahu, s.v.t.? Ili to radimo kako bismo hranili sopstveni ego/ hvalili se drugima svojom pobožnosti?

Istina je da istovremeno naseljavamo svijet nade i straha- nadamo se da će On, s.v.t., primiti naša djela, ali se također plašimo da jednostavno nismo učinili dovoljno.

Ova unutrašnja borba će se završiti kada stignemo do naše konačne destinacije u Džennetu. Tada ćemo znati, iznad svake sumnje, da je Allah, s.v.t., zadovoljan nama, ponosan na nas i da nam daje vječnu blagodat.

 Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje će rijeke teći,

u kojima će vječno boraviti,

i divne dvorove u vrtovima edenskim.

A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga;

to će, doista, uspjeh veliki biti! (et-Tevbe, 72)

Ovo je zadovoljstvo Onoga koji nas je stvorio i koji je uvijek bio uz nas- kroz svaku fazu našeg života, kroz naše trenutke radosti i bolesti, kroz trenutke najjačeg imana i najvećih borbi. Ovo Njegovo zadovoljstvo je bolje od bilo koje druge džennetske nagrade koju možemo zamisliti. Na kraju, naša srca će konačno biti u stanju da znaju da smo završili naš zadatak kao vjernici.

Sve ovo i još više biće darovano vjernicima 

 kao nagrada za ono što su činili.(el-Vaki’a, 24)

I molim Allaha, s.v.t., istom prelijepom dovom kojom mu je Asija uputila: Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Esma Hussejn

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba