Možda je u konačnici zaključak malo pretenciozan, no Roberts uviđa bitnu ulogu američkog stanovništva i eksploatacije u dugim i iscrpljujućim ratovima koji su obilježili mandate dva zadnja predsjednika.

Pomalo depresivan ton proizlazi iz spoznaje monolitnosti institucije za koju mnogi smatraju da je do danas već toliko nabujala da ni u samom SAD-u više ne postoje snage koje bi istoj mogle stati na kraj – naravno, riječ je o američkom vojno-sigurnosnom kompleksu. Aktualna kolumna Paul Craig Robertsa objavljena je na counterpunch.org.

Raspad carstva

Velika carstva, kao što je bilo rimsko i britansko, bila su uspješna toliko dugo jer su crpila više bogatstva iz osvojenih zemalja no što su potrošila na osvajanja i upravljanje. Razlog zbog kojih se Rimsko carstvo nije proširilo istočno na Njemačku nije bilo zbog ratobornih germanskih plemena već prije svega zbog činjenica da je Rim izračunao da im se takav poduhvat ne bi isplatio, jer bi morali uložiti više no što bi od tamo mogli crpiti, prenosi Advance.hr.

U konačnici Rimsko carstvo se raspalo jer su Rimljani potrošili ljudstvo i resurse u građanskim ratovima za vrijeme međusobnih borbi za prevlast. Britansko carstvo raspalo se jer se Britanija istrošila za vrijeme dva svjetska rata protiv Njemačke.

U svojoj knjizi “Vladavina carstava” (2010), autor Timothy H. Parsons zamijenio je mit o sve civiliziranijim carstvima s istinom o carstvu koje crpi resurse. Opisao je uspjeh Rimljana, Umayyad Kalifata, Španaca u Peruu, Napoleona u Italiji i Britanaca u Indiji i Keniji – u svim slučajevima se radilo o crpljenju resursa.

Paul Craig Roberts

Parsons se nije osvrnuo na Američko carstvo, no u svom uvodu u knjigu postavlja si pitanje – da li je Amerika zaista carstvo? Jer stanovnici SAD-a dobivaju jako malo od tih resursa iz drugih zemalja. Nakon 8 godina rata i okupacije Iraka, sve što je Washington dobio su bilijarde dolara dodatnog duga i ništa od iračke nafte. Nakon 10 godina i milijardi dolara utrošenih u borbu protiv Talibana u Afganistanu, Washington se nema čime pohvaliti osim eventualno jednim segmentom u trgovini narkotika iz čega se financiraju tajne CIA operacije.

Američki ratovi su jako skupi. Bush i Obama poduplali su državni dug, no stanovnici od toga nemaju nikakvih beneficija. Nema ni bogatstva ni hljeba ni igara za američke stanovnike od ovih ratova – dakle, o čemu se ovdje zapravo radi?

Odgovor je da Američko carstvo najviše resursa crpi iz vlastitog naroda i u konačnici pogoduje samo sićušnoj moćnoj eliti koja upravlja zemljom. Vojno-sigurnosni kompleks, Wall Street, velike korporacije, izraelski lobi – svi oni koriste državne vlasti kako bi crpili resursa iz samih stanovnika SAD-a, samo za svoj profit i moć. Državni Ustav izvrnut je kako bi služio samo njihovim interesima, a sav prihod Amerikanaca preusmjeren je u džepove bogate elite. Na taj način funkcionira Američko carstvo.

Američka vojska nije uspjela pokoriti Irak i sada mora otići na zahtjev vlasti koju je upravo Washington postavio. Nikakva pobjeda nije ostvarena ni u Afganistanu, nakon desetljeća rata američka vojska ne kontrolira zemlju. U ovom novom carstvu vojni uspjesi višu nisu bitni – eksploatacija se vrši samim činom što se nalazimo u ratu. Ogromne sume američkih poreznih obveznika otišle su u ruke američke vojne industrije, Američko carstvo funkcionira na način da Amerikancima oduzima njihov novac i njihove slobode.

To je razlog zbog kojega ratovi nikada ne smiju prestati, a ukoliko jedan prestane drugi mora odmah početi. Sjećate li se što je Obama rekao vezano uz cilj rata u Afganistanu kada je postao predsjednik? Otvoreno je rekao da ne zna koji je cilj i da cilj tek treba definirati.

Šutnja Obame

Obama nikada nije definirao ni misiju ni cilj. Obnovio je rat u Afganistanu bez da nam je uopće naveo svrhu. Naravno, jer ne može američkom narodu reći da je cilj rata gomilati moć i profit za vojno-industrijski kompleks na teret vlastitih stanovnika.

Istina ne znači da objekti nad kojima se vrši američka vojna agresija ne trpe veliku cijenu. Velik broj Muslimana je ubijen i bombardiran, njihove ekonomije i infrastrukture leže u ruševinama, ali cilj crpljenja resursa nije bio toliko bitan. U ovom novom carstvu uzima se novac vlastitih stanovnika kako bi se uzeo život drugih stanovnika. Ubijeni Muslimani s jedne strane, opljačkani Amerikanci s druge strane – svi su oni žrtve Američkog carstva.

(dnevniavazba)

Leave a Reply

*

captcha *