IslamBosna.ba- Zvaničnici Gazze su izjavili da se rano u četvrtak ujutro bombaš samoubica raznio na kontrolnom punktu na granici sa Egiptom.
Prema podacimaa Ministarstva unutrašnjih poslova, osumnjičeni, navodno član IDIŠ-a, se ubio i ozbiljno ranio barem još jednu osobu. Zvaničnici su kasnije izjavili da je jena osoba umrla uslijed zadobijenih povreda.
Početni izvještaji navode da je osoba koja je putovala sa osumnjičenim također pretrpila povrede.
“Rano jutros snage bezbjednosti su zaustavile dvije osobe koje su se približavale južnoj granici (sa Egiptom)”, kazao je glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova Gazze.
“Jedna osoba je detornirala eksplozivnu napravu, koja ga je ubila, ranila drugu i nekoliko bezbjedonosnih zvaničnika”.
Očevici navode da je na stotine snage bezbjednosti raspoređeno duž granice nakon eksplozije.
Izvodi bezbjednosti iz Gazze navode da sumnjaju da je napadač vjerski militant.
Hamas upravlja Pojasom Gazze već deceniju i ovo je prvi put da se Palestinac detoniraoo eksplozivnu napravu u samoubilačkom napadu protiv snaga bezbjednosti u Gazzi.
Egipat tvrdi da je Hamas prešutno podržao pobunu pripadnika tzv. Islamske države na Sjevernom Sinaju, da bi pobili tu tvrdnju zvaničnici Hamasa su povećali bezbjednost na kontrolnim punktovima.

IslamBosna.ba

IslamBosna.ba- Kralj Saudijske Arabije je naredio da se granični prijelaz sa Katarom ponovo otvori kako bi stanovnici mogli da učestvuju u ovogodišnjem hadžu, saopćili su državni mediji u Rijadu.
Odluka je donijeta nakon što je Kraljevstvo primilo izaslanika iz Dohe po prvi put od 5. jula kada su Saudijska Arabija, Egipat, Bahrein i Ujedinjeni Arapski Emirati prekinuli diplomatske odnose sa Katarom.
Kralj Selman je naredio da se hadžijama iz Katara dozvoli ‘ulazak u Saudijsku Arabiju preko graničnog prijelaza da bi obavili hadž’, navodi se u izjavi saudijske novinske agencije (SPA).
Kralj je također naredio da će sve hadžije iz Katara pristigle na međunarodne aerodrome Kralj Fehd u Damammu i El-Ahsa biti njegovi gosti u sklopu programa “Gosti Čuvara dvaju harema”.

On je također naredio da se privatni avioni koji pripadaju saudijskoj avio-kompaniji pošalju u Dohu kako bi ‘dovezli hadžije iz Katara o trošku kralja” na aerodrom u Džiddu, te da će i oni biti gosti Čuvara dvaju svetih harema u sklopu programa  “Gosti Čuvara dvaju harema”.
SPA također navodi da će se granični prijelaz Salva otvoriti za građane Katara koji žele da obave hadž bez ikakvih neophodnih elektronskih dozvola.
Rijad i njegovi saveznicu su bojkotovali Katar, optužujući ga za podršku terorizmu, optužbe koje Doha poriče.

Katarska komisija za ljudska prava (NHRC) izvijestila je  da je državljanima Katara rečeno da mogu ući u Saudijsku Arabiju samo kroz dva aerodroma i da moraju putovati preko Dohe da bi im bilo dozvoljeno da uđu u zemlju.

IslamBosna.ba

IslamBosna.ba– Ministar unutrašnjih poslova Iraka otkrio je u nedjelju da je zadužen za posredovanje između Saudijske Arabije i Irana, nakon zahtjeva saudijskog prijestolonasljednika, Muhammeda bin Selmana, u najnovijim naporima za jačanje odnosa između regionalnih neprijatelja.
Kassim el-Aradži je kazao ‘prijestolonasljednik Saudijske Arabije je zvanično od mene zatražio da posredujem sa Iranom kako bi se suzbile tenzije između dvije zemlje’ tokom konferencije za medije sa svojim iranskim kolegom Abdulreza Fazlijem u Teheranu.
On je dodao ‘saudijska strana je obavijestila Iran da prvi korak koji bi mogao dovesti do smanjenja tenzija između njih je da se Rijad pozitivno odnosi prema iranskim hadžijama i da im dozvoli posjetu mezarju Baki”.

Irački ministar je kazao da je ‘saudijska strana obećala da će ovo sprovesti i naglasila da je sada mezarje Baki otvoreno za iranske hadžije’, dodajući da ‘Irak vjeruje u neophodnost prijateljskih odnosa između Teherana i Rijada jer doprinose jačanju sigurnosti u regionu”.
“Poštovanje iranskih hadžija je veoma važno za Teheran, koji uvijek nastoji ojačati svoje odnose sa Saudijskom Arabijom”, dodao je on.
El-Aradži, koji je ujedno i visoki vođa Snaga narodne mobilizacije Iraka, je posjetio Saudijsku Arabiju sredinom jula nakon što je zvanično pozvan da razgovara o nizu istaknutih tema.
Najnoviji razvoj događaja dolazi nakon što se  prošlog mjeseca Muhammed bin Selman susreo sa jednim od najistaknutijih šitskih iračkih svećenika, Muktada es-Sadrom,kada su dvojica lidera razgovarala o ‘poboljšanju trgovinskih odnosa’ preko novog saudijskog konzulata u Nedžafu.

Tokom sastanka, Sadrov ured je potvrdio ‘Čuvar dvaju Harema je dao dodatnih 10 miliona dolara pomoći interno raseljenim osobama preko Vlade Iraka’.

“Sadrova posjeta Saudijskoj Arabiji potvrđuje da se Irak distancira od regionalnog sektaštva koji je nastao usred složenih uslova u regionu”, potvrdio je Kerim Nuri, vođa Snaga nacionalne mobilizacije.
Dopisnik lista El-Arabi el-Džedid u Iraku izvijestio je da je Sadrov ured također dobio i posebnu vizu za ovogodišnji hadž.
Poslije sastanka, Sadr je otputovao privatnim avionom u Abu Dabi nakon što je pozvan da posjeti ovu zaljevsku zemlju kao ‘dio saudijskih napora da se približi iračkim političkim strankama nakon dugog perioda otuđenja’, kazao je neimenovani izvor sa El-Arabi el-Džedid.

IslamBosna.ba

IslamBosna.ba– Dr. Hanan el-Amin se nalazila u improviziranoj operativnoj sali na trgu Rabi’a kada su sigurnosne snage upale u prostoriju i naredile njoj i drugom doktoru da napuste salu. Pacijent na stolu je imao otvoren abdomen sa šest metaka u jetri, slezeni i dijafragmi.
Rekla je oficiru da ne može ostaviti pacijente, pokazujući na još tri osobe ispred nje. Uzeo je pištolj i pucao svakom pacijentu u srce.
“U tom trenutnu sam izgubila sposobnost razmišljanja”, prisjeća se. “Sve što sam mogla misliti bilo je da nema šanse da je ova osoba ljudsko biće, nemoguće je da se nalazimo u Egiptu, nemoguće je da je to moj narod”, govori El-Amin dok počinje plakati.

“Moj život je zaustavljen 14. avgusta 2013. godine”, kaže ona. “Ne mogu preći na 15., moj život je zaustavljen tog dana”.
Prije četiri godine na današnji dan sigurnosne snage su upale na mirne demonstracije koje su se održavale na trgu Rabi’a u Kairu.

Punih 12 sati snajperisti su neselektivno pucali u masu, buldožeri su rušili kampove a sigurnosne snage su pucale na šatore.

Kada su masakrirali demonstrante onda su krenuli na improvizirane bolnice u kojima je volontirao veliki broj doktora, uključujući i El-Amin.
Demonstracije su počele približno jedan ipo mjesec prije masakra. El-Amin je živjela na suprotnom dijelu grada i na početku je odlazila nekoliko sati prije ili nakon posla na Univerzitetu u Zagazigu, gdje je predavala pedijatriju.
Kako su dani prolazili, a demonstracije se nastavljale, odlučila je da radi kao doktor na trgu. El-Amin je osjećala da je to pitanje nacije i budućnosti njene djece.

“Željela sam da budem primjer ljudima da volontiraju, kaže ona,’ za mirne demonstracije i spas zemlje i zahtjeve za bolji život ljudi”.


Kao najbolja u školi, ne samo u razredu, kao mlada El-Amin je bio sigurna da može biti dobra doktorka. Ali, ništa što je naučila u školi ili univerzitetu je nije moglo pripremiti za ono što je tog dana vidjela na trgu.
“Nikada ni jednu sekundu nisam mogla zamisliti tokom cijelog studiranja i tokom doktorske prakse od 30 godina  da ću tretirati toliko teške rane kao što sam ih vidjela na trgu Rabi’a”, kaže ona. “Vidjela sam da je to rađeno Palestincima tokom Nakbe od izraelske okupacije, ali nikada nisam mogla ni pomisliti da ću vidjeti da to Egipćani rade svom narodu”.

“Nikada nisam ni pomislila da ću vidjeti da toliko ljudi koji protestvuju i zahtijevaju svoja prava bude ranjeno od vlastite vojske i policije koja treba da ih brani”, dodaje ona.

U danima prije masakra El-Amin je učestvovala na demonstracijama. Tokom popodneva, kada se većina odmarala, ona je organizovala ženske marševe kako bi motivisala druge. Otišla bi samo na sat vremena, pa bi se vratila i nastavila raditi. “To je bio moj način da se ponovo napunim energijom”, prisjeća se ona.
“Osjećala sam da su demonstracije zaista ono što je sve držalo živim na trgu. U onim danima kada nisam izlazila vidjela bih njih i to bi me motivisalo i željela sam da budem s njima. Vidjeli smo sve marševe i demonstracije na trgu Rabi’a ili bilo gdje drugo kao oblik oživljavanja naših nijjeta i nade”.

Veliki dio doktora u improviziranoj bolnici je bio povezan sa Muslimanskom braćom, ali ne svi, kaže ona. Direktor bolnice, naprimjer, nije bio; bilo je i grupa među demonstrantima koji su jednostavno vjerovali u pravo Egipćana da žive slobodno.
“Svi su vjerovali u ljudska prava da izraze svoje mišljenje i pravo ljudi na samoopredjeljenje”, nastavlja ona. “Vjerovali smo u naše pravo na ostvarivanje demokratije, da egipatski narod koji je sve probudio svojom revolucijom ima pravo da živi svoje živote na način na koji to želi”.
Ali, to nije bilo dovoljno da se tog dana spase ljudi.


Masakr je počeo u 7 sati ujutro i od početka El-Amin i njene kolege su neumorno radile pokušavajući da liječe ranjene. Oko 3 sata popodne jedva da je bilo lijekova, prisjeća se ona, čak ni protiv bolova. “Bila sam bespomoćna, ništa nisam mogla uraditi. U tim trenucima sam mrzila sebe i mrzila sam medicinu. Jednostavno sam sve mrzila”, kaže ona.

Prestrašena djeca su se okupila u džamiji u potrazi za sigurnošću, ali su se ugušila od suzavca. Vozilima hitne pomoći nije dozvoljeno da ulaze na trg. “Bila je to ratna zona”, kaže ona. “Cilj je bio usaditi strah i zastrašiti ljude. Tog dana su počinili nad nama genocid”.
Bolnice oko trga Rabi’a su bile opremljene, ali El-Amin kaže da su dobila izričito naređenje od vlasti ne samo da blokiraju pristup vozilima hitne pomoći, već da im zabrane primanje pacijenata. Čak i okolnim apotekama je naređeno da ne izdaju lijekove.

Dok je El-Amin izlazila iz improvizirane bolnice u pratnji čovjeka koji je ubio njene pacijente, jedan dječak je dozivao da ga ne ostavlja. Nije se usudila da ga pogleda kako i on također ne bi bio ubijen..
Na vani je mogla vidjeti dim kako se diže iznad bolnice, koja je još uvijek bila puna ranjenih pacijenata. Sigurnosne snage su je zapalile ‘zapalili su mrtve i žive’, kaže ona.
El-Amin poznaje doktora kojem je pucano u leđa i sada je paralizovan i nalazi se u invalidskim kolicima. Ali pojedini doktori su tog dana pošteđeni. Možda je Allah odredio da pojedini prežive kako bi svjedočili o masakru, kaže El-Amin. Ili su možda zločinci bili previše zauzeti ubijajući opoziciju.


Demonstranti su se toliko plašili reperkusija vlasti da su krijumčarili tijela svoje djece sa trga umotana u odjeću i krijući ih u korpe, a onda ih sahranjivali. Mnogi nisu ni čekali zvanične potvrde smrti jer su se plašili da će njihovi najbliži i voljeni biti kažnjeni.

Nakon masakra jedan od oficira je priznao da su pokupili oko 700 tijela u korpu buldožera i prebacili ih u Džebel el-Ahmar u blizini Heliopolisa i sahranili ih, neke mrtvi, a neke još žive. Zato El-Amin vjeruje da je broj žrtava daleko veći od 1.000.

Sigurnosne snage su 14. avgusta 2013. godine imale tri jasna cilja, navodi ona. Prvo, željeli su da eliminišu sve koji su bili tamo; drugo, željeli su da pošalju jasnu poruku straha i prijetnje svima koji su se protivili režimu. Na kraju, željeli su da to predstave kao vojnu pobjedu.


Ono što su uspjeli da urade, kaže El-Amin, je podijelio društvo na dva dijela. “Jedna polovina je ubijena, a druga je bila sretna što nije ubijena”, kaže ona. “Nastaloj podjeli će trebati godine, ako ne i decenije, da zacijeli”.
Što se tiče međunarodne zajednice ‘oni su mirno gledali od 7 sati ujutro do 6 sati popodne, kako se ne muslimani, već ljudi pale i ubijaju i kasape pred očima i ušima svijeta. Taj dan je dan sramote i bruke cijelog čovječanstva”, ponavlja ona.
“Kao pedijatar nikada nisam nisam voljela i mrzila svoju profesiju kao tog dana na trgu Rabi’a. Osjetila sam pravu vrijednost medicine. Voljela sam svoju profesiju, jer sam osjećala njenu vrijednost, ali sam je toliko i mrzila jer nikada se nisam osjećala toliko bespomoćnom. Nikada nisam mislila da ću biti bespomoćni doktor. Nikada nisam mislila da ću vidjeti ispred sebe pacijenta a da neću moći da ga liječim”.
Efekti trga Rabi’a će se osjećati u godinama koje dolaze, kaže ona. Pojedinci su se toliko plašili Vlade da njihova djeca nisu liječena nakon masakra i da danas trpe psihološke posljedice. Pojedina su siročad, veliki broj očeva je u zatvoru.
“Sigurna sam da su djeca koja su bila na trgu Rabi’a naše strateško blago”, kaže El-Amin, ‘jer nakon što su svjedočili Rabi’i oni odbijaju da žive kao robovi’.

IslamBosna.ba

IslamBosna.ba – Dana 14. avgusta 2013. godine, na trgovima Rabi’a i en-Nahda u egipatskoj prijestolnici Kairu izvršen je zločin nesagledivih posljedica. Egipatska vojska i policija, uz pomoć plaćenih kriminalnih krugova, razbila je mirne demonstracije koje su punih četrdeset dana pružale podršku svrgnutom demokratski izabranom predsjedniku dr. Muhammedu Mursiju.

Ovo je pokolj gdje je vojska obasula vatrom desetine hiljada pristalica predsjednika Muhammeda Mursija, među kojima je bilo žena i djece, staraca i starica. Ubijala je, komadala tijela, spaljivala žive ljude, tako da su se tijela mrtvih pomiješala sa živima. Nije se znalo ko je mrtav a ko živ. Na trgu su ležala ugljenisana i spaljena tijela nevinih ljudi, otkinuti udovi tijela, razbacani svuda unaokolo. Bolnice, okolne džamije i mrtvačnice su bile pune šehida sa ova dva trga… Poginule skoro da niko više nije ni brojao…

Human Rights Watch je ovaj zločin opisao kao jedan od najvećih zločina nad mirnim i nenaoružanim demonstrantima u savremenoj historiji čovječanstva.

Nakon demonstracija 30. jula i vojnog udara koji je uslijedio par dana kasnije, stvari su se počele ubrzanim tempom odvijati. Demonstracije pobornika državnog udara su brzo jenjavale i ubrzo, od navodnih 30 miliona ljudi koji su, prema riječima opozicije u vrijeme predsjednika Mursija, izašli na ulice, što se pokazalo kao laž i medijska propaganda, ostalo je vrlo malo njih na ulicama i trgovima. S druge strane, Egipćani koji su se suprotstavili vojnom udaru, bili su ustrajni u svom otporu. Velike grupe demonstranata, mirnih i nenaoružanih, okupili su se na trgovima Rabi’a el-Adevija i en-Nahda. Sa govornica ovih trgova, pogotovo sa Rabi’e, Egiptu, ali i cijelom svijetu obraćali su se najveći autoriteti egipatskog naroda koji još nisu bili uhapšeni; vođe islamskih pokreta, političkih stranaka koje nisu podržale vojni udar, ulema, ali i obični ljudi.

egypt0814_coverimage

Medijska pažnja svih svjetskih medija bila je usmjerena na ova dva trga, izvještaji o stotinama hiljada Egipćana koji se protive vojnom udaru obilazili su cijeli svijet. Cijeli svijet je mogao osvjedočiti hrabrost jedne generacije, miroljubivost i spremnost da brane svim legalnim sredstvima svoj stav i svoj identitet, baš onako kako ih je i predsjednik dr. Muhammed Mursi, u svom posljednjem televizijskom obraćanju opisao: “Neka znaju naši potomci da su njihovi očevi i djedovi bili muškarčine, nisu nikada odstupali pred napadima zla.” Takvo stanje postojanosti i čvrstine nije nikako odgovaralo pučističkim vlastima Egipta, koje su željele svoj prevrat predstaviti kao volju naroda, istog onog koji se sada u stotinama hiljada okuplja na kairskim trgovima, ali i pokrajinama i gradovima širom Egipta. Diktator je postavio sebi cilj – okončati ova okupljanja po cijenu bilo čega.

Od početka demonstracija pa do njihovog razbijanja 14. avgusta, prošlo je nešto oko 40 dana. U tih četrdeset dana svi mi koji smo pratili dešavanja na ovim trgovima mogli smo vidjeti ogromnu snagu i spremnost ljudi na žrtvu. Trgovi Rabi’a i en-Nahda postali su simboli Egipta. Na ovim trgovima sklopljeni su novi brakovi, na ovim trgovima rođeno je na desetine djece, nažalost, na ovim trgovima umrlo je na hiljade ljudi. Trideset ramazanskih iftara na Rabi’i, trideset noći ispunjenih noćnim namazima, zemlja Rabi’e natopljena suzama klanjača i krvlju šehida…

A sve je počelo toga jutra, 14. avgusta, nakon sabah-namaza. Jake vojno-policijske snage su opkolile trg i zatvorile sve izlaze iz njega. Na okolnim zgradama postavljeni su snajperisti, a trg su nadlijetali vojni i policijski helikopteri. Početak sihronizovanog napada krenuo je iz ulice Tajba-mol, da bi oklopna vozila ubrzo ispunila skoro čitav trg. Nakon što su aktivirali dimne bombe i suzavce, vojska i policija je počela otvarati vatru po nenaoružanim civilima, ženama i djeci. Pucali su iz oklopnih vozila, helikoptera i snajperskih gnijezda s krovova zgrada. Niko nije bio pošteđen, ni djeca ni starci, ni žene ni muškarci.

Demonstranti jednostavno nisu imali gdje skloniti se. Neki su bježali prema poljskoj bolnici postavljenoj na Rabi’i, neki prema džamiji, neki su pokušali pronaći izlaz sa trga, ali smrt je dolazila sa svih strana. Zločinačke ruke nisu pošteđeni ni džamija, ni poljska bolnica, ni medicinsko osoblje.

untitled-post-1407788362

U takvom stanju, prenose neki od očevidaca, da su vojnici i policajci preturali po šatorima demonstranata tragajući za bilo čim vrijednim što bi mogli ukrasti i prisvojiti kao svoj ratni plijen.

Jedan od očevidaca je za Al-Jazeeru ispričao: “Na Rabi’i se samo čuo glas vojnih vozila i buldožera, osjećao se miris smrti, miris spaljenih tijela, paljevine, krvi. U poljskoj bolnici tijela su ležala na zemlji, prekrivena samo komadom bijelog platna. Uglavnom su bila neidentifikovana, teško ih je bilo prepoznati, ali ono što je bilo zanimljivo kod svakog je bio džepni Mushaf. Strašan miris se širio; miris spaljenih tijela, miris suzavca, miris spaljenih šatora.”

Svjetske humanitarne organizacije su ovaj zločin opisale kao “plansko nastojanje, planirano u najvećim krugovima države, da se izvrši odmazda nad nenaoružanim i nevinim civilima, političkim protivnicima.”

Taj dan je rodio jedan novi simbol, simbol Rabi’e, podignuta četiri prsta, kao znak suprotstavljanja tiraninu. Ovaj znak i dan-danas, dvije godine nakon toga, je u Egiptu strogo zabranjen, a nerijetko se izriču i višegodišnje zatvorske kazne svakom onome ko ga javno pokaže. Tako je prije par dana izrečena dvogodišnja kazna čovjeku koji je pokazao znak Rabi’e.

Do danas nije poznat tačan broj ubijenih na Rabi’i i en-Nahdi, jer mnoge porodice nisu željele prijaviti smrt svojih članova. Mnogi su tajno ukopani iz mrtvačnica, ali zasigurno je da broj premašuje nekoliko hiljada mrtvih. Neki vođe Muslimanske braće, poput Muhammeda Baltadžija, koji je izgubio kćerku Esmu, i Assama Arjana, kažu da je broj ubijenih oko 3 hiljade, drugi vođe Pokreta smatraju da je ubijeno oko 5 hiljada ljudi.

Zvanični podaci egipatskog Ministarstva zdravlja navode da je ubijeno 670 osoba, a ranjeno nešto preko 4 hiljade. Prema Zavodu za sudsku medicinu, ubijeno je 377 osoba, što, u najmanju ruku izgleda smiješno.

Četiri godine nakon masakra, ime Rabi’a i dalje izaziva strah kod pučističkih egipatskih vlasti. Za današnji dan su najavljene stroge sigurnosne mjere koje bi onemogućile bilo kakva okupljanja, a ime trga je promijenjeno u ime  ubijenog državnog tužioca Hišama Berekata.

Sve u svemu, Rabi’a živi u srcima miliona muslimana. Ona je lekcija o moralu, snazi, odlučnosti i spremnosti na žrtvu jedne generacije muslimana, Egipćana, ljudi, koji nisu htjeli odustati od svojih ideala; da žive u slobodnom društvu, da ispovijedaju svoju vjeru, žive po njoj, za nju se bore i za nju svoj život daju.

IslamBosna.ba

IslamBosna.ba– Esma el- Baltadži, sedamnaestogodišnja Egipćanka, se 14. avgusta 2013. godina nalazila među demonstratima koji su iskazivali svoju podršku bivšem predsjedniku Muhammedu Mursiju kada je snajperski hitac okončao njen život.
Tog dana, egipatske sigurnosne snage su izvršile najveći pokolj u historiji 21. vijeka. Egipatska vojska i policija, uz pomoć plaćenih kriminalnih krugova, razbila je mirne demonstracije koje su punih četrdeset dana pružale podršku svrgnutom demokratski izabranom predsjedniku dr. Muhammedu Mursiju.
Ubijeno je gotovo 2.600 demonstranata, prema brojkama Muslimanske braće. Egipatske vlasti, međutim, kažu da su samo 623 osobe ubijene.

Nakon državnog udara, egipatske sigurnosne sange pokrenule su oštre kampanje slamanja pristalica dr. Mursija i Muslimanske braće, ubijajući na stotine i pritvarajući na hiljade osoba.
Stotine Egipćana je pobjeglo od represija i potražilo utočište u inostranstvu, uključujući i Esminu majku, Ummu Sena’ Abdu-l-Džebbar, koja boravi u Istanbulu u Turskoj.
Opisana kao Dijete sa Rabi’a trga, njeno ubistvo izazvalo je ljutnju širom svijeta. Nakon njenog ubistva, ožalošćeni otac je napisao pismo voljenoj kćerki. Turski predsjednik Redžep Tajjip Erdoan je plakao dok su mu čitali pismo u televizijskoj emisiji koja je emitovana uživo.
Umm Sena je kazala za Agenciju Anadolija:”Nije bila lahka odluka da napustim svoju zemlju u kojoj je moja kćerka žrtvovala svoj život zbog njene pobjede, dostojanstva i prosperiteta”.
Kazala je da je morala da napusti Egipat ‘jer su vlasti željele da se svima nama osvete’.
Muž Ummu Sena’, vođa Muslimanske braće, Muhammed el-Baltadži se već više od tri godine nalazi u zatvoru zbog višestrukih optužbi, uključujući nasilje i poticanje na nasilje. Njihova dvojica sinova, Enes i Halid se također nalaze u zatvoru u Egiptu.
“Nijednog člana naše porodice nisu ostavili na miru”, kazala je ožalošćena majka, dodajući: “Čak i Hussama, dječaka od 13 godina, nisu ostavljali na miru. Proganjali su ga kako bi ga poslali u zatvor. Zbog svega toga bila sam prisiljena da napustim svoju zemlju”.

IslamBosna.ba

IslamBosna.ba- Katar je pozvao Saudijsku Arabiju da okonča nepravedna ograničenja nametnuta državljanima Katara koji žele da obave hadž narednog mjeseca.
“Saudijska Arabija mora otvoriti direktne linije za avione Katara kako bi dozvolila hadžijama koji putuju zračnim putem da obave hadž i otvoriti granične prelaze za hadžije iz Katara koji žive u Kataru”, kazao je Ali bin Samih el-Marri, predsjedavajući Nacionalnog odbora za ljudska prava (NHRC) u Dohi, tokom konferencije za novinare.
“Pozvali smo međunarodna tijela da nam pomgnu da se okončaju ova kršenja prava”, kazao je Marri, negirajući optužbe Rijada da Doha pokušava ‘internacionalizirati’ hadž.
Marri je kazao da je NHRC primio brojne izvještaje hadžija iz Katara da su izbacivani iz hotela u Mekki tokom mjeseca Ramazana, koji se završio krajem juna.
On je kazao da su nedavni ‘govori mržnje’ u saudijskim medijima ugrozili živote državljana Katara koji žele obaviti hadž i umru.
Medijske kuće u Kraljevini Saudijskoj Arabiji optužuju Dohu da stoji iza nnavodnih pokušaja bombardovanja Mekke u saradnji s Iranom i jemenskim Husi pobunjenicima.

Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat i Bahrein prekinuli su veze sa Katarom 5. juna, optuživši ga da podržava “terorizam”, što Doha odlučno negira.

Rijad je kazao da će državljanima Katara koji ove godine žele obaviti hadž biti dozvoljen ulazak u Kraljevinu, ali samo ukoliko koriste avio-kompanije u dogovoru sa saudijskim vlastima.
Također oni bi trebali dobiti vize po dolasku u Džiddu ili Medinu, jedine tačke ulaska u Kraljevinu.

Državljanima Katara rečeno da mogu ući u Saudijsku Arabiju samo kroz dva aerodroma i da moraju putovati preko Dohe da bi im bilo dozvoljeno da uđu u zemlju. To bi bila otežavajuća okolnost za državljane Katara koji ne žive u Dohi, kao naprimjer za one koji studiraju vani.
Ministarstvo vakufa Katara je saopćilo da je saudijska strana ‘odbila da komunicira u pogledu osiguravanja bezbjednosti hadžija i olakšavanja njihovog obavljanja hadža’. Kao argument za to naveli su da pomenuto spada u nadležnosti viših organa vlasti u Kraljevini, odbijajući dati bilo kakve garancije vezane za sigurnost katarskih hadžija.
Prošlog mjeseca, Katar je podnio žalbu Ujedinjenim nacijama zbog nametnutnih ograničenja hadžijama.

U subotu švicarska Ogranizacija za zaštitu ljudskih prava je kritikovala saudijska ograničenja: “Saudijska Arabija preduzimanjem ovakvih proizvoljnih mjera, koje nisu zasnovane na bilo kakvoj moralnoj ili pravnoj osnovi, sprječava nevine ljude koji nemaju nikakve veze sa političkim razilaženjima da obave vjerske obrede kršeći međunarodna prava’.

IslamBosna.ba

 

IslamBosna.ba- Saudijska Arabija je jučer objavila da je na njenu teritoriju do sada stiglo oko 529 hiljada hadžija.
Prema zvaničnoj Saudijskoj novinskoj agenciji (SPA), Generalna direkcija za pasoše je saopćila da je do četvrtka u Saudijsku Arabiju stiglo 528.846 hadžija.
Direkcija je istakla da je 524.234 hadžija stiglo avionom, dok je kopnenim putem stiglo 4.612 hadžija.

Kraljevina Saudijska Arabija je 24. jula počela sa dočekom muslimana koji dolaze da obave hadž.

IslamBosna.ba

IslamBosna.ba– Turski ministar ekonomije Nihat Zejbekči objavio je u pisanom saopćenju da je ‘Uredba o osnivanju i dužnostima turske promotivne grupe” danas objavljena u Službenom listu te da počinje njena primjena.
Promotivne aktivnosti izvoza, koje su već dugi niz godina obavljane nezavisnim strategijama, budžetima i prioritetima sa 15 različitih promotivnih grupa, će se sada provoditi u saradnji, racionalno i strateški pod jednim imenom: Turska promotivna grupa (TTG), kazao je Zejbekči.
“Globalizacija je koncept koji vodi maksimiziranju konkurencije, kao i konvergentnosti svjetske ekonomije. Suprotno vjerovanju, globalna konkurencija nije samo među kompanijama. Danas, kompanije i ekonomije koje ne mogu podržati imidž svoje zemlje ne uspijevaju. Dakle, globalna konkurencija je također važan u pogledu promocije. TTG, koju smo u tu svrhu uspostavili, će biti aktivni element koji će dovesti zajedno sve izvozne i proizvodne komponente, gdje će promotivne aktivnosti biti planirane racionalno”.

Zejbekči je istakao da je cilj kreiranje nove aktivne Turske koja će određivati potrošačke navike, modu i trendove u svim fazama proizvodnje. On je kazao da će se utjecaj Turske u narednom periodu proširiti širom svijeta.

“Podržani redovnom i kontinuiranom proizvodnjom, kao i imidžom zasnovanim na strategiji, naš izvod i strane investicije, za koje se očekuje da će se povećati, će imati pionirsku ulogu u ekonomiji zemlje i doprinijeti će realizaciji stvarnog potencijala Turske. Naš cilj je da potrošači iz svih krajeva svijeta koji kupuju proizvode vide natpis ‘Made in Turkey”, kazao je Zejbekči.

IslamBosna.ba

Sažetak

Kružne raskrsnice imaju dvije velike blagodati, od kojih se koristi samo jedna!
Druga, puno veća blagodat, je skoro uvijek neiskorištena.

Uvod

U zadnjih desetak godina se u Balkanu sve više sreću raskrsnice sa kružnim tokom saobraćaja. To je jedan od najboljih napredaka u saobraćaju, samo što od učesnika traži korištenje 4-5% mozga naprema standardnih 2-3%.
Svi se slažu da su kružne raskrsnice odlične, prvenstveno jer “ukidaju” prisiljene zastoje koje prave semafori. Drugim riječima, čim ste “fizički” došli na red pri ulasku u raskrsnicu, možete da vozite dalje. To je njihova prva i očigledna prednost.
Međutim postoji još jedna, još bitnija prednost kružnih raskrsnica, koje je rijetko ko svjestan.

Druga prednost

Ta prednost je što iz kružne raskrsnice NE morate odmah izaći, tj. ne morate pri prvom pokušaju!
Ništa ne fali da se u raskrsnici vozikate ukrug koliko god krugova je potrebno, sve dok ne ustanovite na kojem tačno izlazu trebate izaći, ili dok vam se ne ukaže uredna prilika za prestrojavanje ili isključenje iz raskrsnice.

Posljedice nekorištenja prednosti

Upravo NE-korištenje ove prednosti dovodi do “napetosti” i “nagurivanja” u toku vožnje unutar same kružne raskrnice, jer vozači postanu “napregnuti” da pošto-poto izađu iz raskrsnice odmah pri prvom nailasku na željeni (ili pretpostavljeni) izlaz.
Lično sam vidio vozača koji se u kružnoj raskrsnici zaustavio, te vozio 20-tak metara unazad, a da bi izašao na izlazu kojeg je upravo “profurao”.
Ovaj fenomen je najizraženiji kod kružnih raskrsnica koje imaju dvije ili više traka, gdje većina vozača koristi strogo samo vanjsku traku jer im je to “sigurica da će moć’ izać'”. Jer ako ne izađu tad u prvom “naletu”, sve je izgubljeno, propalo, gotovo, protraćeno. Ode im ostatak života u pogrešnom pravcu.

Korištenje druge prednosti

Dakle, kada uđete u raskrsnicu sa kružnim tokom saobraćaja, umjesto da vam to bude “frkatrkapanika” momenat (npr. kao pretrčavanje trga pred snajperom ili još gore – kao iskoračavanje s pokretnih stepenica), to vam treba biti jedan od opuštenijih događaja u saobraćaju.
Prvo, ako niste sigurni gdje trebate izaći, samo se lagano vozajte ukrug i razgledajte izlaze. Vozati ukrug više puta nije sramota, zato je takva raskrsnica upravo i osmišljena! Sramota je raditi bilo šta drugo u takvoj raskrsnici.
Kada riješite tu nedoumicu oko izlaza, uredno izađite kako ste zamislili.
Drugo, ako kružna raskrsnica ima dvije trake (ili više), uđite u unutrašnju traku, jer bespotrebno korištenje vanjske trake ometa ulaz drugih vozila u raskrsnicu, tj. rasipa njen propusni potencijal.
Nakon toga tražite komotnu priliku da se prestrojite u vanjsku traku radi izlaska iz raskrsnice. Ako se zbog gužve (ili papka u vanjskoj traci koji nije pročitao ovaj tekst) ne uspijete prestrojiti i “profurate” vaš izlaz, samo vozite dalje ukrug do sljedeće prilike.
Inače, u dvotračnoj kružnoj raskrnici je moguće izaći i iz unutrašnje saobr. trake ako izlazna cesta ima dvije saobr. trake u istom smjeru. Tada se iz unutrašnje trake raskrsnice isključujete u lijevu traku te ceste. Ako u tom trenutku postoji vozilo u vanjskoj traci kružne raskrnice, ono vas je dužno propustiti (i šta će u vanjskoj traci raskrsnice ako se neće isključiti na istom izlazu !?)