S prvim izvještajima o terorističkom napadu u Oslu objektivna stvarnost nije zamijenila konstruisanu. Naprotiv, do večeri tog petka, kad će postati jasno da zločin nema veze s muslimanima, konstruisana stvarnost će doživjeti svoj vrhunac. U Njemačkoj se to moglo vidjeti u stepenu uvjerenja koji je izbijao iz „analiza stručnjaka za terorizam“ koji su bez i jednog dokaza već unaprijed znali da su muslimani krivi za atentat. Cijeli esnaf ovih nehljeba koji, okruženi aurom „nepristrasnosti“, pokušavaju uvjeriti javnost da su muslimani krivi za svaku anomaliju zapadnog društva izblamirao se do srži. Kad znamo da njihova uloga nije da reflektuju objektivnu, nego da održe konstruisanu stvarnost, postavlja se pitanje odakle im informacije o nekakvim Al-Kaidinim terorističkim grupama koje su na internetu preuzele odgovornost? Da li one uopće postoje ili su samo produkt fantazije raznih stručnjaka za terorizam?

(T)errorexperts

Pogled na statistiku EUROPOL-a kaže da su od 249 terorističih napada u 2010. godini tek 3(!)izveli islamisti (a ovo je porast za 300%, jer u 2009. godini „islamisti“ nisu izveli nijedan). Ali ta činjenica bi bila nedopustivo zalaženje objektivnog u njihovu sferu konstruisane stvarnosti i zbog toga je i ne uzimaju u obzir, nego stalnim ponavljanjem – što je najjače oružje propagande – javnost bombarduju svojim “ekspertizama” koje su se nakon Osla pokazale tačnim kao Azirino gledanje u kašike. Iako su imali tek nepunih 5 sati, koliko je prošlo od prve bombe pa do sigurnosti u identitet teroriste – maksimalno su ih iskoristili u to ko će se prije demaskirati i javnosti pokazati svoje pravo lice i sav džehl za koji ubiru ogromne sume novca.

Konkurencija je bila jaka, tu je, npr., šef njemačkog sindikata policajaca Bernhard Witthaut: „Ako se pokaže da je teroristički napad djelo islamističkog terorizma, onda nije isključeno da su i njemački gradovi u opasnosti.“ Ili “briselski stručnjak za terorizam” Claude Moniquet koji za APA kaže da je za napad: „… najvjerovatnije odgovorna islamistička grupa povezana s Al-Kaidom.” Od njega smo mogli čuti i duboka saznanja da “teroristi izvode napad kad su u stanju da to urade” i “ovaj napad se mogao desiti u Briselu ili u Beču. Ovaj napad se mogao desiti svugdje u Evropi.” Na njemačkoj državnoj TV ARD još jedan stručnjak za terorizam, Rainald Becker, je fabulirao o “prilično sigurnoj pretpostavci” da su islamisti počinioci.
New York Times – odnosno Jew York Times, kako ga zovu zli jezici(u međuvremenu s njihove internet stranice uklonjenom komentaru) netom nakon prve eksplozije objavio je komentar “Al-Kaidina zahvala što će Norveška priznati Palestinu”.

Ipak, prvo mjesto u utrci najofirnije “ekspertize” zauzeo je britanski “SUN”, vlasnika Ruperta Murdocha s naslovnicom subotnjeg štampanog izdanja tabloida “SUN” od 23.7., gdje se preko cijele strane moglo pročitati: “Al-Qaeda Massacre. Norway’s 9/11”.

Među prva tri mjesta “ko-se-danas-najviše-isprovaljivao” nalazila se i njemačka stanica NTV s propratnim komentarom slika bombaškog napada: “Ovako izgleda kad Al-Kaida podmeće bombe”. A kako onda izgleda kad to rade IRA, ETA? Na koji način kao stručnjak za terorizam po načinu ruševina nakon eksplozije možete zaključiti ko je počinilac? Da li bi prisutvo roze boje ugrađene u eksplozivne naprave bio znak da su počinioci militantni pederi?

A kad je postalo jasno da terorista nije musliman, nego bijeli, plavokosi i plavooki Norvežanin, onda odjednom niko od tih stručnjaka više nije pričao o terorizmu i “napadu na naš način života” nego je sad priča bila o mentalno poremećenoj osobi. Verzija koja svakog pojedinca u zapadnom društvu oslobađa krivice za to djelo koje je moglo biti izvedeno jer je demonizacija muslimana postala sport širokih masa.

Distanciranje

Nakon masakra u Oslu, austrijski satiričar Viktor Hermann je predložio uvođenje nove olimpijske discipline jer se pokazalo da su određeni krugovi od Osla obarali rekorde na tom polju. Disciplina bi se zvala „distanciranje od Breivika i njegovo relativiziranje“. Nakon što ih je ili poimenice prozvao u svom manifestu ili se pozvao na njihovu ideologiju koju je masakrom u Oslu samo do kraja dosljedno proveo u djelo, čitava plejada desnih populista, ali i pripadnika građanskih stranki požuruju se ograditi od Breivika. Cijela situacija sadrži elemente tragikomedije; isti oni evropski političari koji od svakog zločina koji počini jedan musliman krive sve pripadnike te vjere sada odjednom imaju problem da preuzmu odgovornost za terorizam pojedinca koji je inspirisan njihovim riječima. Ništa im ne pada na pamet osim da kažu da je „degutantno sada pokušavati izvući politički kapital optužujući ‚kritičare islama‘ za sukrivicu“, kaže austrijski populist Strache. Ali kad musliman učini kakav zločin, onda kod reciklaže „izvlačenja političkog kapitala“ iste te osobe koje sada traže „fer i odvagano“ izvještavanje o masakrima u Oslu odjednom ne poznaju granice uprošćavanja i uopštavanja.
Tako se Geert Wilders, hidrogenska bomba iz Holandije, odjednom nalazi u situaciji da javnosti iz defanzive mora objasniti odakle Breivikovo divljenje prema njemu. „Ispunjava me ogavnošću da je zločinac u svom manifestu spomenuo [moju stranku] PVV i mene.“
Možda bi ga ogavnošću još više trebalo ispuniti to što je „zločinac“ ubio preko 70 ljudi i što je pri tome bio inspirisan Wildersovim nastupima.

Izaslanik u evropskom parlamentu, Mario Borghezio, ispred italijanske neofašističke Lege Nord osuđuje Breivikov terorizam, ali „100% njegovih ideja su ispravne, a neke su odlične.“

Londonski gradonačelnik Boris Johnson je nekoliko dana nakon Osla za Daily Telegraph napisao: „Breiviku nije stalo do imigracije, niti Eurabije, niti do hadisa, niti do zavjere eurokrata protiv naroda. Njemu nije stalo ni do kakve ideologije niti vjere. On je egocentrik…“

Najjače oružje u raskrinkavanju ovih lažova jeste google cache funkcija koja im je u nekoliko slučajeva dohakala i u kojoj je pohranjen internet sadržaj čak i ako su ga izbrisali. Tako je u sjećanju dalekih prostranstava interneta ostao zabilježen tekst istog tog Borisa [koji u sebi ima turske krvi, njegov pradjed je bio zadnji ministar unutrašnjih poslova Osmanskog carstva] koji je za britanski magazin Spectator u tekstu pod naslovom „Eurabija“ izjavio: „Moramo raskrstiti s najvećim tabuom i prihvatiti da je islam problem.“ I ovo iz usta istog čovjeka koji sada tvrdi da je Breivik reagirao iz čisto ličnih motiva!

Breivik i Balkan

Breivikov manifest koji je poslao na brojne e-mail adrese isti dan svog krvavog pohoda sadrži pravu opsesiju Balkanom: pojam „Kosovo“ se pojavljuje na 143 mjesta, „Srbi“ na 341, „Bosna“ na 343 i „Albanija“ na 208. Simptomatično za ideologiju koju je zastupao, a to je da su muslimani uvijek zločinci, nikada žrtve, „Srebrenica“ – mjesto najvećeg masakra muslimana u Evropi nakon Drugog svjetskog rata – ne pojavljuje se ni na jednom mjestu u njegovom 1.500 stranica obimnom manifestu.

Motiv „demografske bombe“ koji je veoma čest u evropskim antimuslimanskim rasističkim krugovima i koji je netačan – statistike pokazuju da se broj djece kod muslimana vremenom prilagođava broju djece većinskog evropskog stanovništva – nalazi se i u manifestu. Tako Breivik piše da muslimani u „bosanskoj Srbiji“, ali i Albanci već decenijama vode demografski rat ili „indirektni genocid“ protiv Srba. Ovo je čisto preslikavanje viđenja memoranduma SANU-a iz 1986. godine koji je pripremio genocid u Bosni 1992-1995. Prema Breiviku, Bosna mora nestati s mape Evrope i mora biti podijeljena između Hrvatske i Srbije. U svom manifestu on govori o “srpsko-hrvatskoj teritoriji koja trenutno nosi ime Bosna i Hercegovina.” Ona se mora podijeliti na “srpski dio (60-70%) i hrvatski dio (30%-40%)

U jednom od ranijih tekstova u svojoj hronici sam ukazao na dvoličnost evropske javnosti prema takvim idejama: Link: http://www.islambosna.ba/sejfudinova-hronika/25147-kako-vjetar-pue
Kad su komunisti osudili Šešelja na robiju 1984. godine zbog ideja koje u manifestu zastupa Breivik, tada je četnik bio simpatični disident, jer nikoga nije zanimalo šta impliciraju ideje krojenja novih državnih granica. Gdje su sada isti ti političari i novinari koji su za te ideje govorili da su “vrijedne diskusije”?

Breivik je u kontekstu “konačnog rješenja” muslimanskog pitanja u Evropi opsjednut muslimanima na Balkanu i oduševljen reakcijom Srba: rješenje nije u integraciji, nego u fizičkom istrebljenju muslimana. I ono što su Srbi radili na Balkanu je Breivikova (i ne samo njegova) vizija za Evropu.

“Imao sam privilegiju da upoznam jednog od najvećih junaka Evrope u to vrijeme, srpskog križara i ratnog heroja koji je ubio mnoge muslimane u borbi. Zbog potjernica EU-a za navodne zločine protiv muslimana živio je u Liberiji [zapadna Afrika]. Ja sam ga posjetio u [glavnom gradu] Monroviji…”, kaže Breivik za jednog četničkog koljača.

Prevencija zločina

Nakon Osla vlasti diljem Evrope su se počele pitati “da li je takvo nešto i kod nas moguće?” Ali, njihova indolentnost prema antimuslimanskom rasizmu je ohrabrila autohtone Evropljane u mišljenju da se radi o diskriminaciji koju država toleriše. Vlasti su se toliko fokusirale na “islamizam” da su postale slijepe “na desno oko”. Ali vlasti nisu samo svojoj pasivnošću doprinijele omasovljenju islamofobne atmosfere – u mnogim slučajevima su joj i aktivno doprinosile:

• Sadašnja njemačka ministrica za porodična pitanja, Kristina Schröder, neumorna je na polju borbe protiv džamija i “muslimanskog ekstremizma”. Njenu tvrdnju da postoji porast “nasilja stranaca nad Nijemcima” demantovao je Christian Pfeiffer, vodeći njemački kriminolog, na čije navodne studije se Schröderova pozivala u predizbornoj kampanji za parlament pokrajine Hessen. Prije nego će je Merkelova pozvati u svoj kabinet, na internet stranici Schröderove se nalazio link na vodeći islamofobni njemački blog „Politically incorrect“ (PI) koji je u međuvremenu uklonila.

• Socijaldemokratska stranka Njemačke je zbog straha od antimuslimanskog raspoloženja koje vlada cijelim društvom propustila priliku da iz svojih redova isključi bivšeg berlinskog senatora finansija Thila Sarrazina koji je napisao knjigu u kojoj muslimanima dijagnosticira “genetski poremećaj”. Zbog prešućivanja ovih otvorenih rasističkih teza mnogi antimuslimanski rasisti imaju osjećaj da je njihov rasizam u međuvremenu društveno prihvaćen.

• Početkom 2006. godine njemačka pokrajina Baden-Würtemmberg je za osobe koje apliciraju za njemačko državljanstvo uvela test koji je jasno ciljao na diskriminaciju muslimana. Budući njemački državljanin je morao odgovoriti na pitanja tipa: “Zamislite da vam vaš punoljetni sin kaže da je homoseksualac i da želi živjeti s drugim muškarcem. Kako biste regovali?”
Ovaj test je nastao pod vođstvom izvjesnog Rainera Grella koji je do svog umirovljenja vodio referat za pravo državljanstva u Ministarstvu unutrašnjih poslova te pokrajine. Isti taj Grell je na antiislamskom blogu “Politically incorrect” (PI) ekskluzivno objavio svoje viđenje cijele afere oko uvođenja ovog testa.

Kako je moguće da njemačke vlasti, antimuslimanske rasiste koji se okupljaju oko bloga “Politically incorrect”, uopće ne diraju niti imaju namjeru da u budućnosti bace oko na ovu scenu? Ni mnogo upućenijim u materiju to nije jasno. Dvojica njemačkih parlamentaraca, Sebastian Edathy (socijaldemokrati) i Ruprecht Polenz (kršćanski demokrati), također nemaju odgovora na to pitanje, iako su u prošlosti pokušali od vlade dobiti objašnjenje. Jedna glasnogovornica njemačkog Zavoda za zaštitu ustavnog poretka (Das Bundesamt für Verfassungsschutz BfV), institucije čiji je „najvažniji zadatak posmatranje tendencija protiv demokratskog poretka Savezne Republike Njemačke,” kaže da ne namjeravaju posmatrati antimuslimanske aktivnosti jer je blog “proizraelski” i “proamerički”, što je pancir koji vas čini nepovredivim. Kao dodatni hendikep u krivičnom gonjenju odgovornih koji po internetu postavljaju antimuslimanske pamflete, njemačka vlada navodi činjenicu da se serveri tih web sajtova nalaze u inostranstvu i time su van dometa njemačkih vlasti.
Ali kad je trebalo zatvoriti internet stranicu www.kino.to čiji se hoster nalazi na otoku Tonga u Južnom Pacifiku i na kojoj su se nalazili ilegalni streamovi najnovijih kino filmova, njemačka vlada je pod pritiskom lobija udruženja za zaštitu copyrighta filmske industrije uspjela zatvoriti stranicu.
Uspjeh nije u zatvaranju stranice, nego u signalu korisnicima interneta da je materijal na toj stranici ilegalan. Spominjanje antimuslimanskih blogova u izvještaju BfV-a ili jasno upozorenje (kakvo sada imate kad odete na domenu kino.to) da surfanje po antimuslimanskim blogovima može kulminirati zločinom protiv osoba koje se na dotičnom blogu predstavljaju negativnim sigurno bi kod mnogih izazvalo procese razmišljanja o vlastitom rasizmu koji sada smatraju sasvim normalnim.

Zanimljivo je da je njemački daija Pierre Vogel na radaru istih tih njemačkih organa vlasti, ne iz razloga jer svojim djelovanjem krši zakon, nego jer “njegove riječi mogu djelovati radikalizirajuće na muslimane.” Breivik je iz PI-u sličnih antiislamskih blogova sastavio svoj manifest. Ako je važeći argument da će vas BfV posmatrati i ako ne kršite zakone, ali “vaše riječi djeluju radikalizirajuće” onda je krajnje vrijeme da se probudi svijest o ovom problemu.

Rasizam 2.0

Nakon masakra u Oslu mediji su imali dvije strategije u lociranju problema: Breivik je ili “psihopatični pojedinac” ili član “neonacističke grupe”. Ni jedno ni drugo nema veze sa stvarnošću i radi se samo o zataškavanju uzroka problema koje su stvorili isti ti mediji koji se sada protive njegovoj analizi. Evropska javnost uopće ne posjeduje svijest da je rasizam protiv muslimana nešto negativno – naprotiv – ulaskom desnih populista u brojne parlamente Evrope, koji glasove dobijaju antimuslimanskim parolama, ovaj pokret uživa demokratsku notu.
Za javnost su ksenofobi uvijek drugi: ćelavi nacisti koji razmišljaju u kategorijama rase iz 19. stoljeća. U evropskim društvima nakon Drugog svjetskog rata oni su uvijek bili i ostali marginalni politički pokret. Ono šta će Evropi dohakati jesu osobe kao što su Wilders, Fini, Le Pen kao teoretičari, odnosno Breivik kao praktičar, koji svoj rasizam ne baziraju na biološkim obilježjima rase (klasični rasizam kakav je Hitler zastupao) nego kulturološkim, pri čemu mješavinu “kultura” čine difuzni djelići iz kršćanske vjere, upadljivi proizraelski stavovi, monokulturalizam, antisocijalizam itd.
Nigdje se kao na primjeru stava prema Jevrejima ne da demonstrirati razlika između rasizma rase i antimuslimanskog rasizma baziranog na kulturi: dok je za old-school naciste antisemitizam sastavni dio identiteta, dotle je za nove antimuslimanske rasiste upravo njegova suprotnost – filosemitizam – identifikacioni element.

Pogled naprijed

Možda je masakr u Oslu početak kraja poimanja antimuslimanskog rasizma kao društveno prihvaćene forme diskriminacije. Jer katastrofa koja se tamo odigrala može doprinijeti da društvo vidi kuda vodi ta diskriminacija; izljev mržnje i nasilja tog 22.7. može za Evropu biti ono što je Fukushima bila za Njemačku; katastrofa ogromnih razmjera koja je uzdrmala društvenu svijest o neopasnosti nuklearne energije. Kratko nakon Fukushime u konzervativnoj njemačkoj pokrajini Baden Württemberg kao najjača stranka su izašli zeleni (kao prototip protivnika atomske energije) i jedan iz njihovih redova je sada premijer te pokrajine. Razne društvene organizacije su u Njemačkoj dugo godina lobirale protiv nuklearki i sjeme njihovih aktivnosti je u kolektivnu svijest ušlo sa slikama iz Japana. Prosječni Njemac nije možda bio otvoren za njihove argumente, ali je i zadnjem bilo jasno šta U KRAJNJOJ KONSEKVENCI znači podrška nukelarnoj energiji.
Oslo stoji na suprotnoj strani događaja – to je katasrofa nakon koje mora uslijediti dizanje svijesti ljudima šta antimuslimanski rasizam znači u svojoj čistoj formi. Da li će zapadna društva prihvatiti ovakvo viđenje stvari ostaje da se vidi.
Ali muslimani, kao primarna žrtva, ne smiju propustiti priliku da aktivno učestvuju u tome, ukoliko ne žele da ih zadesi sudbina Jevreja na Starom kontinentu.

Dobrim dijelom je do nas.

Leave a Reply

*

captcha *