Optimizam znači pozitivnost. Optimizam znači «idi radi», optimizam znači «ima koristi» od tebe. Mi jednostavno, da bi uspjeli u životu, moramo zasaditi optimizam u naše duše, jer naše duše, ako ih ne budemo ispravno usmjeravali, nema promjena. «Allah neće promjeniti stanje jednog naroda dok taj narod sam sebe ne promjeni.» Realan optimizam nam daje nadu u Allaha, daje nam snagu u imanu, daje nam povod da se pokrenemo i radimo. Ništa u životu, od najmanje do najveće stvari ne možeš promjeniti ako nemaš optimizma. De mi recite šta znači život bez optimizma? Da li ima ikakvu svoju svrhu???

Imajmo nadu da će nam se Allah smilovati i da ćemo živjeti životom čestitih i dostojanstvenih ljudi. Molim vas, nada u Allahovu milost rađa svaki khajr u srcu čovjeka, koja iz tog srca prelazi na djelo i na kraju završava sa uspjehom. Nada da ova situacija koju ummet proživljava, iza nje dolazi svjetlo, dolazi sunce koje će nas ogrijati nakon dugog mraka i tame.

Ni jedna religija se nije toliko brinula za optimizam i ulijevala ljudim nadu u život kao što je to islam. Riječ «Bušra» tj. radosna vijest u Kur’anu je dosta puta spomenuta. Znate li odakle dolazi ova riječ u arapskom jeziku? Dolazi od riječi «bešeretun» sto znači koža, a bušra ima zejdničko značenje sa riječi «bešeretun» u tome što čini kožu od lica vedrom i nasmijanom. Pogledajte kako Kur’an koristi tu riječ: «A o¬ne koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći.» Također: «A radosnom viješću obraduj poslušne» Također: «I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti» i tako dalje. U Kur’anu se nalazi oko 50 ajeta ili malo više koji govore o radosnim vijestima.

Svakom poslaniku, Allah dž.š. je poslao radosnu vijest, najčešće kada su u pitanju djeca.
Ibrahim, alejhi-s-selam: «I Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.» (37/101) Također, za ženu Ibrahima, alejhi-s-selam, Allah dž.š. kaže: «A žena njegova stajaše tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i o¬na se osmjehnu.» (11/71), Također, radosne vijesti za Zekerija, alejhi-s-selam, za Merjem, alejha-s-selam…. Ali što je zanimljivo za sve ove radosne vijesti koje su dobili poslanici i ostali čestiti Allahovi robovi, jeste da su radosne vijesti došle poslije velikih belaja i iskušenja kojima su bili iskušani, bilo to Ibrahim, Jakub, Zekerija, Merjem….
Mežutim, naš ummet je počašćen prije nego li ga je zadesio bilo kakav belaj. Poslušajte šta kaže Allah dž.š.: «A kada Isa, sin Merjemin, reče: "O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljani Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed». Čime smo to počašćeni? Počašćeni smo što smo, kao dar i radosnu vijest, Muhammeda za poslanika dobili.
Kaže Uzvišeni: «Mi šaljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i ako o¬nog koji treba da opominje»

U islamskoj terminologiji, radosne vijesti i ulivanje nade imaju veliku zapreminu. Allah dž.š. i Negov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, spominju radosne vijesti upravo u najtežim trenutcima za pojedinca i zajednicu.

• Umire najdraža osoba Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, hazreti Hatidža, radijallahu anha, a Allah dž.š. obavještava Svoga Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: «Obraduj Hatidžu džennetom»
• Nakon što je preselio Abdullah b. Haram, radijallahu anhu, dolazi njegov sin Džabir uplakan Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem. A Poslanik, sallallahu alejhi we sellem mu reče: Raduj se Džabire, Allah dž.š. nije razovagarao sa bilo kim bez zastora, a sa tvojim babom je razgovarao bez zastora (perde).

Znate šta znači riječ optimizam? Optimizam znači: «Da se nadaš nečemu pozitivnom u budućnosti, a što je daleko da se desi.»

Da li je optimizam sekundarna ili možda individualna stvar svakog čovjeka ili spada pod neki islamski propis? Optimizam je farz. Braco, govorimo o jednom Allahovom farzu, a ne o nečemu sporednom!!! Ehh, sada se sigurno pitate odakle mi ovo?
Poslušajte šta kaže naš Gospodar riječima Jakuba, alejhi-s-selam: «I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.» (Yusuf 87)
Nemojte misliti kada o ovome govorimo da želimo zamazati sebi oči. Ne, ne, mi govorimo o Allahovom farzu. Pazite, Allah dž.š. ima 100 milosti, jednu je postavio na zemlju, a 99 ostavio za Sudnji dan. Samo jednu, o¬nda možeš zamisliti kolika je Njegova, subhanehu we te’ala, milost?. Rekao je u hadisi-l-qudsiju: «Moja milost nadvladava Moju srdžbu» (Buhari i Muslim) Allah dž.š. je za sebe rekao: «On je Sebi propisao da bude milostiv» (el-En’am 12) Pa s toga, ako i trun posumnjaš u Allahovu milost i izgubiš nadu u Njegovu milost, znaj da si se ogriješio o Allahovu naredbu i o Allahov farz. Moramo biti sigurni da će Allah uzdignuti islam i muslimane, u to nema sumnje. Vjerujem kao što i vas svojim okom vidim.
Ne kažem ovim da je pesimista nevjernik! Ne. Pesimista je griješnik i posjeduje svojstvo nevjernika, a to je pesimizam. Allah uči vjernike da to nije njihovo svojstvo, da je njihovo svojstvo da donose radosne vijesti, da ne gube nadu u Allahovu milost, da budu optimisti… to su svojstva mumina.

Nemoj da te vijesti i bolno praćenje svih dešavanja obmanu da zaboraviš da je Allah Milostiv i da će o¬n uzdići ovu vjeru, sviđalo se to nekome ili ne. Radi svoj posao, nastoj da pomogneš svojoj braći, budi pozitivan u svom okruženju… i sve to sa velikom dozom optimizma; Da, Allah će uzdignuti islam!

Sada ćemo vidjeti kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, usađivao optimizam u srca svojih ashaba. Malo kada, ili nikada, to nije radio osim u najtežim okolnostima kada mu’min treba da pokaže jačinu svoga imana i kada čovjek koji je daleko od Allaha padne u provaliju pesimizma.

1. Kada mu je došao Adij b. Hatem et-Ta’i, koji se ubraja među najplemenitije i najpoštenije arape. Sa nekoliko optimističkih poslaniških riječi, Adij će primiti islam. Kada je došao Adij da se susretne sa Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mu reče: «Ja znam šta te sprečava da prihvatiš islam.» A šta to? – reče Adij. «Kažeš za nas da smo nejaki, poniženi, siromašni…» Adij je potvrio šutnjom. Zatim ga je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, upitao: «Znaš li gdje se nalazi Hira?» A Hira je bila prelijepa i moćna kraljevina koja je pripadala Perziji. Čuo sam za nju, ali je nisam posjetio. – odgovori Adij. «Tako mi Allaha, o Adij. Žena će sama putovati od Hire sve dok ne tavafi oko Kabe, neće u svom putovanju imati razloga da se boji nikoga osim Allaha. Tako mi Allaha, blago Kisre ćemo zaplijeniti.» Kojeg Kisre? Kisre b. Hurmuza? – upitao je nasmijavši se Adij. «Da, Kisre b. Hurmuza, Kisre b. Hurmuza, Kisre b. Hurmuza. A novac će se dijeliti sve dok ne dođe vrijeme da ne bude nekoga ko će ga uzeti.» Rekao je Adij: Zatresao sam se od njegovih riječi. Adij je primio islam zbog optimizma, nade u bolje sutra. Nakon što je Hira postala dio islamske države i nakon što se Kisrin imetak dijelio među muslimanima, Adij se uplakanih očiju prisjetio svoje priče sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem: Tako mi Allaha, vidio sam ženu koja je došla iz Hire samostalno da tavafi oko Kabe, učestvovao sam u zapljenjivanju i djeljenju Kisrinog imetka i duboko sam uvjeren da će doći i vrijeme kada će se imetak dijeliti, ali ga neće imati ko, iz potrebe, uzeti, jer nas je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, tako izvijestio.(Ahmed)

2. Kada su Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, i hazreti Ebu Bekr, radijallahu anhu krenuli za Medinu (hidžra), Suraka b. Malik ih je pratio, Ebu Bekr se okreće i dovikuje kolebljivim glasom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem: Allahov Poslaniče, samo što nas nije sustigao. Ebu Bekr, radijallahu anhu, se boji za Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Suraka samo još što ne pusti strijelu koju je uperio na Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, iz svog luka. A Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, se uopšte ne okreće, već se obraća svome Gospodaru sa velikim samopouzdanjem: «Gospodaru, poštedi me od njega kako i na koji način Ti Želiš, Ti si zaista Svemoćan!» Poslije ovih riječi Suraka pada sa svoga konja, ponovo se diže i kreće prema Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem i Ebu Bekru, radijallahu anhu, i u vrijeme kada tamam želi da ispusti iz svoje ruke strijelu, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem kaže: «Gospodaru, poštedi me od njega kako i na koji način Ti Želiš, Ti si zaista Svemoćan!» Kada je Suraka vidio da mu ne može ništa, povikao je: «O Muhammede, zaustavi se. Želim nešto da te zamolim. Vidim da ti ne mogu ništa, pa mi udjeli nešto iz riznice tvoje dobrote.» Neko od nas kada bi se stavio u Poslanikovu, sallallahu alejhi we sellem, poziciju možda bi mu rekao: Dobro, kada stignem u Medinu, poslaću ti hediju…. Međutim, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže Suraki: «Obećavam ti Kisrin nakit!» Kisre sina Hurmuzovog?? «Da!» Da li bi mi napisao garanciju za to šrto kažeš?- reče Suraka. Povjerovao je Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, iako u tom trenutku nije prihvatio islam. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je naredio Amiru b. Fuhejri da napiše Suraki o¬no što je želio. Prolazi vrijeme, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je preselio, došao Ebu Bekr, zatim i o¬n preselio, zatim dolazi Omer i za vrijeme njegovog hilafeta muslimani osvajaju Kisrinu carevinu i dolazi Kisrin nakin u džamiju Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem kod hazreti Omera, radijallahu anhu. Tada hazreti Omer ustaje, penje se na mimber i suznih očiju doziva:»Gdje je Suraka b. Malik? Gdje je Suraka b. Malik. Donesi mi garantno pismo koje si prije dvadeset godina dobio i uzmi o¬no što ti je naš Miljenik, sallallahu alejhi we sellem, obećao. Svi u džamiji su plakali i prisjećali se lijepih trenutaka, gledajući u lice Miljenika svijeta, sallallahu alejhi we sellem.
Ne smiješ dozvoliti da te tvoja tuga zbog nevolja i belaja kroz koje prolazi islamski ummet zatvori u rešetke pesimizma i gubljenja nade. Digni glavu, pomozi svojoj braći, pomozi islam kako najbolje možeš, radi svoj posao kao da je ovisnost islama o tebi. Ne smijemo dozvoliti da nas pesimizam obori, da nam naše ambicije utrne, da nas paralizira od aktivnosti i rada za islam i dobrobit čovječanstva.
3. U bitci na Hendeku (Khandaq), koju je Allah dž.š. opisao: «Kad su vam došle i odozgo i odozdo , a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali, – tada su vjernici bili u iskušenje stvaljeni i ne mogu biti gore uznemireni» Tada, u takvoj situaciji, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, sa svojim ashabima kopa rov, hendek, kanal. Kada ashabi naiđu na velik kamen, pozovu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem da ga razbije. I ispriječi se jedna veća stijena, zovnuše Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i o¬n uz tekbir razbi jedan dio stijene i reče: «Allahu Ekber, dobio sam ključeve Šama. Zamahnu drugi put i razbi drugi dio stijene, te reče: Allahu ekber, tako mi Allaha osvojiće te Perziju. I kada je zamahnuo treći put sa bismillom i tekbirom, razbio je stjenu i rekao: Tako mi Allaha, osvojit će te Jemen.» Čekaj, gdje su to bili o¬ni? Da li su ležali na svilenoj postelji, uz hladno i ukusno voće….. Neeeee!!! U toj situaciji nisu mogli mirno ni nuždu obaviti, a Poslanik, sallallahu aljehi we sellem, im govori kako će osvojiti Šam, rimsku tvorevinu, Perziju i Jemen. Optimizam u najtežim vremenima.
4. Kada se Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, vraćao iz Taifa, gdje su ga vrijeđali verbalno, fizički napali i okrvavili, gdje je pretrpio najteže dane svoje misije i pri povratku iz tog grada, dolazi Džibril sa melekom brda, naziva Poslaniku selam i kaže: Allah je vidio šta ti se desilo sa tvojim narodom i naredi mi šta želiš? Ako želiš, ja ću ova dva brda srušiti na njih? Kao da je Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, dočaravao: Od njih nema koristi, nema nade…. Ali Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nije tako razmišljao, nadu u Allahovu milost nikada nije gubio pa je rekao: «Ne! Moja želja je da Allah dž.š. od njih izvede generaciju koja će robovat Allahu i koja mu neće druga pripisivati» Ovo je optimizam u najtežem stanju.
• Prvi korak optimizma je mašta o nečemu. Čovjek nekada samo mašta o nečemu što je za njega nedostižno. Međutim, ako čovjek mašta nešto i stavi sebi za cilj do kojeg mora stići, neminovan je uspjeh i o¬n će svoju maštu i svoj san ostvariti. U ovo nema sumnje. Sanjaš kako bi volio postati veliki inžinjer, ljekar, učenjak…. i kreni tim putem iskreno i marljivo, sigurno, 100%, stižeš do svog cilja. Ovo je isprobano i praktično dokazano. Salahuddin el-Ejjubi, za njega je san bio oslobađanje Qudsa/Jerusalema. Na kraju, sa optimizmom i marljivim radom, ostvario je svoj san.
• Dozvolite mi da vas pozovem da maštate o tome kako će te sutra ući i osloboditi Quds i mesdžidu-l-Aqsa. Opustite se i zamislite vas da ulazite u Quds kao osvajači i oslobađate Palestinu od o¬nih pogana koji se nalaze trenutno u njoj. Na koja vrata ćeš ući? Hmm, ući ću na vrata Hitta, tj. vrata na koja je ušao Musa, alejhi-s-selam, sa svojim sljedbenicima naredivši im da uđu skromno i ponizno. Reci: Ja želim ući na ta vrata kao ponizni i pokorni rob svome Gospodaru. Zamisli da te narod Palestine dočeka sa suzama radosnicama i zagrljajem. Sa tvoje desne strane je tvoj brat iz Sibira, a sa lijeve iz Južne Amerike ili Afrike ili Malezije. Volite jedni druge kao da ste braća po krvi. Zamisli sebi mjesto na koje je stao hazreti Omer, radijallahu anhu, i zamolio Bilala da zauči ezan. Zamisli taj ezan koji će se čuti i u Džakarti, Sarajevu, Kazablanki, Brazilu i svugdje… ezan slobode i mira, ezan bezbjednosti…Gledaš karavane i kolone kako se slivaju da klanjaju i da obiđu sveto mjesto sa kojeg je njihov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, uzdignut na Mi’radž. Da dođeš i poselamiš majku šehida i kažeš joj: Ja sam tvoj sin, umjesto tvoga sina koji je poginuo. Maštaj o Iraku, čija će se djeca, umjesto ostataka oružja, pušaka, bombi… igrati sa laptopom, sa kompjuterskim programima, o¬nako kako sva djeca svijeta. Maštaj o Sudanu, gdje će majke sretno i u zadovoljstvu dočekivati novorođenče, bez da razmišlja da li će umrijeti od gladi ili nekako preživjeti. Maštaj o Bosni, koja će imati stabilnu ekonomoju, poštene političare, obrazovane građane, medije koje će istinu prenositi, strance koji će dolaziti samo u turizam, a ne vladati njome… Probudimo se iz tog sna i objektivno pogledajmo: Je li ovaj san moguće da se pretvori iz sna u stvarnost? Nije samo da je moguće, nego će se i desiti, a hoćemo li mi biti ti koji će svoj san vidjeti u stvarnosti, molim Allaha da nas počasti barem jednim dijelom!
• Uvjeren sam da će se desiti o¬no što maštamo i sanjamo, ali omladino moja nemojte dozvoliti da budete propalice u školama, da budete face u kafanama, diskotekama i ostalim mjestima koje nisu za tebe, a džamije vas ne vide osim bajramom, da školu pohađate zato što vas roditelji tjeraju…. Očevi moji, nemojte žaliti sve što imate samo da uspijemo u našim aktivnostima, našim projektima koje su uspjeh svih muslimana svijeta. Majke moje, odgojite sinove i kćeri koji će robovati Allahu jedinome, koji će biti prvaci u nauci, sportu, izumu…

Sada ču vam reći nekoliko stvari koje nas obavještavaju o neminovnom trijumfu islama:

1. Kada pogledamo povijest, vidjet ćemo da je nemoguće da vlast i vodstvo civilizacije ne može biti u jrukama jednog naroda, već da se o¬no premješta. Allah dž.š. kaže: «A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima» Nemoguće je nepromjenljivost stanja.
2. Ovaj ummet nikada ne može izumrijeti. Ovo je naša akida, naša čvrsta vjera. Može znatno oslabiti, da ga niko ništa ne pita…, ali umrijeti i nestati nikada! Zašto? Ovaj ummet nosi posljednju Allahovu riječ čovječanstvu i ne može izumrijeti. Allah dž.š. kaže: «Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!» Tako isto, Allah dž.š. će sačuvati narod koji Njegovu knjigu uzdiže i Njegovu riječ širi. Kada bude pomračenje sunca, ptice pribjegnu u svoje gnijezdo, ali ne spavaju. o¬ne čekaju kada će se sunce ponovo pojaviti da ožive. Uvijek, kod pomračenja sunca, ima svjetla da je dovoljno čovjeku da vidi bez svijetla. Mi sada živimo u pomračenju sunca i moramo raditi da bi Allah dž.š. otklonio od nas pomračenje i da nas ogrije sunce ljepote, mira i slobode. A to svijetlo u pomračenju su naša omladina koja se vraća vjeri, naši očevi i majke koji shvaćaju da bez islama nema mira ni njima ni njihovoj djeci…
3. Kur’an nam šalje radosne vijesti i kaže: «Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci.» Još više: «Allah je zapisao: "Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!"» Isto tako: «Allah obećava da će o¬ne među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima o¬ne prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, o¬nu koju im o¬n želi, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti; o¬ni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati.» itd.

Kaže Allahov Poslanik, sallallhu alejhi we sellem: «Zasigurno će ova vjera stići dokle je stigao dan i noć. Allah neće ostaviti ni jednu kuću, bilo to u gradu ili selu, a da islamu u nju neće ući, bilo to s ponosom ili poniženjem, sa ponosom kojim će Allah uzdignuti islam, i sa poniženjem kojim će poniziti kufr»(Ahmed). Kazao je, alejhi-s-selam također: «Allah mi je prikazao cijelu zemlju, od istoka do zapada, pa sam vidio da će moj ummet zavladati svim o¬nim što sam vidio» (Muslim) Mnogi misle da je neophodno da muslimani ratovima dobiju ovu spomenutu zemlju. Ne. Bliže značenje je da će ti ljudi ući u islam i postati dio Muhammedovog, sallallahu alejhi we sellem, ummeta.
4. Još ubjedljivije da moramo biti optimisti je i činjenica da ova vjera kada god misliš da joj je propast došla, ustane i otpočne sa snažnim širenjem. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u Mekki, ali dolazi hidžra kao pobjeda vjere. Poslije smrti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, ljudi se odmeću od vjere, a nakon toga dolazi oslobađanje Rimskog i Perzijskog carstva. Krstaši preuzimaju Quds 90 godina, a zatim dolazi Salahuddin. Tatari ulaze i sravnavaju Bagdad sa zemljom, Allah šalje Kutuza koji im staje u kraj. Nakon što su muslimani u potpunosti protjerani iz Andaluzije, nije prošlo malo vremena Mehmed Fatih oslobađa Kostantinopolj (Istanbul).
5. Preporod među omladinom. Pogledajte koliko omladine dođe na džummu, na sabahu su redovni, pogledajte koliko djevojaka i mladih žena nose hidžab, pogledajte islamsku knjigu kako se širi nenormalnom brzinom, estradne zvijezde koje se vraćaju islamu…. da ne nabrajam velike pomake na ovom polju koje su samo prije nekoliko godina bile, jednostavno, san.
6. Predznak uspjeha je žena muslimanka. Žena čini pola društva a pola drugog odgaja. Ako je žena pobožna ne boj se.
7. Sve svjetske strukture padaju. Svi načini života koji su ljudi izmislili ne uspjevaju. Sve pada u vodu sem islama. Komunizam, socijalizam, sekularizam….Kao da Allah kaže: Eto, jeste li sve probali? Ne preostaje vam ništa drugo mimo islama!
8. I na kraju, znajte da se uspjeh uvijek javlja u vrijeme kada je tmina najveća. Zora se rađa kada je noć najtamnija.

Optimizam braćo, širimo radosne vijesti, radimo veseli nadajući se Allahovom zadovoljstvu i skorom nominacijom islama nad ostalim paganskim i zalimskim strukturama vlasti i života. Ne gubimo nadu u Allahovu milost!

Molim Allaha da nas počasti da živimo i umiremo u ime Njegovo!

We-l-hamdu lillahi rabbi-l-alemin!

Pripremio: Nazif Horozović

Džamija IZ Stuttgart

27.06.1425.
13.08.2004.

Leave a Reply

*

captcha *