IslamBosna.ba– Prenosim vam inspirativnu priču žene koja je stupila u ugovoreni brak, a koja je vremenom zavoljela svog muža sa strašću i samilosti, i koja je bila uz njega, kao što je i on bio uz nju, kroz sito i rešeto života.

„Elhamdulillah, u braku sam već dugi niz godina, bez obzira na sve naše uspone i padove mi nikada nismo iznevjerili jedno drugo.

U prve tri sedmice braka mojem mužu je dijagnosticiran rak. Sada se tome smijemo i kažemo da smo naš medeni mjesec proveli u bolnici. Usput, nikada nismo ni otišli na medeni mjesec. Mi smo ušli brak koji je prisilno ugovoren ali, elhamdulillah, vremenom smo zavoljeli jedno drugo od sklapanja našeg bračnog ugovora.

Za to vrijeme, pisali smo pisma jedno drugom i sedmicama očekivali odgovor. Sada su ti dani daleko iza nas. Ali, to su bila prekrasna rukom pisana pisma puna ljubavi i strasti za stranca, po zapadnim  terminima, koja smo pisali jedno drugom znajući kakav nas to moćni ugovor veže- brak.

I kada su me konačno ‘dali’ počeo je naš život. Bila sam na drugoj godini fakulteta, a moj muž je bio novi imigrant u Kanadi iz Pakistana. Kao što možete zamisliti novca je bilo malo, imali smo stan, radila sam honorarni posao, on nije imao posla niti u to vrijeme adekvatno obrazovanje, a naši roditelji su mislili da je to dobro vrijeme za brak, iako mi nismo tako mislili.

U svakom slučaju Allah, s.v.t., najbolje planira. Nakon skromne svadbe bili smo i ‘zvanično’ u braku. Tri sedmice kasnije nakon što mu je ponestalo zraka otkriveno je da moj muž ima rak.

Naš svijet se zaustavio. Prva sedmica njegovog liječenja je bila najduža sedmica mog života. Vrijeme je stalo, ali sam znala da će ga Allah, s.v.t, spasiti. Preispitivala sam svoj iman u to vrijeme.  Prošli smo kroz sve tretmane, hemoterapiju i radijacije. I liječenje je dobro proticalo, elhamdulillah.

U to vrijeme radila sam honorarni posao pokušavajući da platim kiriju i pokrijem osnovne troškove. Moji roditelji su dopustili da se preselimo privremeno kod njih.

Srećom, živjeli smo u Kanadi, i imali smo pristup vrhunskom liječenju raka u bolnici Princess Margaret u Torontu. Zaista veliki blagoslov…da je moj muž bio u Pakistanu njegova porodica bi morala da proda svoju skromnu kuću kao i gotovo sve što su imali za njegovo liječenje.

Elhamdulillah, nakon tretmana, suza, boli i fizičkih i emotivnih ožiljaka, moj muž je već 14 godina Allahovom milosti bez raka.

Imamo dvoje lijepe djece. To je još jedan blagoslov jer nakon njegovog liječenja ljekari nisu bili sigurni da li ćemo moći da imamo djecu, a zbog troškova pohranjivanja sperme odlučili smo da je to posljednji od svih naših prioriteta. Pouzdali smo se u Allaha, s.v.t. Ukoliko je trebalo da imamo djecu On, s.v.t., će nas počastiti sa njima. I zaista jeste.

Tokom liječenja moj muž je imao san da tafavi oko Kabe. Želio je da ode na hadž, ali naravno bio je preslab.

Nekoliko mjeseci nakon što je liječenje završeno, moja tetka me nazvala i pitala da li bismo otišli na hadž, ona i tetak bi potpuno snosili sve troškove. SubhanaAllah. Našu prvu godišnjicu proveli smo na hadžu. Ko bi mogao tražiti ljepšte putovanje od toga- uz sve plaćene troškove. Tako da smo otišli i doživjeli najljepše iskustvo. Oči su mi se ispunile suzama kada sam prvi put čula ezan u Medini i plakala sam nekontrolisano. Da li je ovo zaista stvarno!? SubhanaAllah!

Pošto je rak mog supruga bio blizu njegovog srca, tokom terapije radijacijom rekli su nam da može doći do oštećenja njegovog srca. Sada smo u procesu istraživanja da li je njegovo srce potpuno zdravo ili nije. Doktori su izrazili zabrinutost. Ponovo mi smo zajedno, rame uz rame. Molim vas da dovite za njega.

Tokom ovakvih iskustava, kako da ne budemo zahvalni Allahu, s.v.t., za društvo jedno drugog? Iako je naš brak sklopljen pod ne baš idealnim okolnostima, vrijedilo je jer nas je to približilo Allahu, s.v.t.

Ne prođe nijedan dan a da se ne zahvalim Allahu, s.v.t., što je mog muža uveo u moj život. On je uvijek bio moj oslonac, i gledam na njega kao prekrasan poklon od Allaha, s.v.t. On mi je pomogao da odrastem na mnogo načina.

Mi se i dalje svađamo i ne slažemo po nekim pitanjima, a poredeći prema onome što smo prošli veoma rano u našem braku, mnogi problemi nas se ne dotiču.

Elhamdulillah, šalim se sa svojim mužem i kažem da je moj babo donio najbolju odluku za mene. Moj babo je išao na hadž i dovio za mog budućeg partnera u životu, i da sam sama željela da nađem tako divnog čovjeka sumnjam da bih ga pronašla.

Dakle to je moja priča. Hvala vam za priliku da izrazim svoju zahvalnost Allahu, s.v.t., što je uveo u moj život tako dobrog insana.”

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Merjem Amirebrahimi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba