brkanKad slušate „nevladine“ ljevičarske aktiviste, malo koji od njih će biti u stanju nabrojati deset razloga zbog kojih se on/ona zalaže za “građansku opciju”.
Osoba koja od stanovnika Federacije u popisu 2013. godine traži da se po nacionalnosti izjasne kao „građani” ima 70.000 hiljada razloga koji njegovo ushićenje demokratijom čine zaista vjerodostojnim. Darko Brkan iz „nevladine“ organizacije „Zašto ne?“ je iz budžeta američke „nevladine“ fondacije The National Endowment for Democracy (NED) dobio 70.000 dolara da u sklopu pretpopisnih aktivnosti „producira 3 promotivna videa, podijeli više od 100.000 letaka, 4.000 postera, 300 majica i postavi 20 bilborda diljem zemlje” (izvor: web stranica The National Endowment for Democracy (NED)

Pravit ćemo se sada jednostavno naivnim i amerofilni te vjerovati da Brkanovi donatori ne znaju da tih 30 bilborda nose sasvim različite poruke, zavisno od većinskog stanovništva mjesta u kojima su postavljeni. Brkanovi bilbordi u Sarajevu nose poruku „građanin prije svega“, dok u Banjoj Luci oni glase „Буди свој/а“. Uostalom, pogledajte sami:

Ima još jedna zanimljiva stvar vezana za Brkana, on je krajem maja ove godine organizirao protest nošenja „zlatne kašike“ kroz Sarajevo, želeći na taj način ukazati na neispunjena obećanja političara i to je konkretizirao tvrdnjom da je rahmetli Alija Izetbegović ljudima obećavao „da će jesti zlatnim kašikama“.

Kad mu je novinar skrenuo pažnju da to rahmetli Izetbegović nije nigdje rekao – što se da vidjeti na istom snimku – Brkan je počeo biti neprecizan. Uhvaćen u laži, nekoliko dana kasnije izjavio je da novinska agencija koja ga je uhvatila da laže – Sens servis – ustvari vodi kampanju protiv njega. Iako su novinari radili svoj posao, postavljajući kritička pitanja sagovorniku i ne dopuštajući mu da bez argumenata provodi svoje ublehe.

Uprkos tome što je uhvaćen u laži, njegova priča o Aliji Izetbegoviću i „zlatnim kašikama“ je postala sastavni dio nepropitivane istine bosanske urbane elite. Da mit o „zlatnim kašikama“ ne bi pao u zaborav, pobrinuo se sarajevski cover-band „Dvadesetorica“. Oni su krajem prošlog mjeseca (taman kad se zahuktala kampanja da se Bošnjaci na popisu izjasne kao Bošnjaci) izdali pjesmu „Dirljiva“

Već prvi stih neizostavno asocira da su se i „Dvadesetorica“ priheftali na NED-ovu infuziju, možda indirektno preko Brkana. Pjesma počinje rječima:

„Na stolu su zlatne kaš’ke
Popara se spucala…“

Pošto se u daljem tekstu ismijava rahmetli Izetbegović, jasno je odakle vjetar puše:

Kako bi se izjasnio
Fadil Jahić Španac
Davno reko’ Alija
Do podne Bošnjak, a od podne Bosanac sam.

Da rezimiramo: u Bosni imamo kastu nedodirljivih NGO aktivista (kakav paradoks – ljudi koji novac direktno dobijaju od američke vlade sebe zovu „nevladinim“ organizacijama) koji, u prvom redu Bošnjacima, sole pamet, koristeći lažne citate i računajući na to da njihove podvale niko neće prozrijeti.

I na drugoj strani masu „građana“ Bosne i Hercegovine (ne živimo u iluzijama – Bošnjaka) koji bijeg od svog nacionalnog imena smatraju herojskim činom emancipacije, ne znajući da su, ustvari, postali žrtve manipulacija ljudi koji u Bosni provode tuđe politike.