IslamBosna.ba- Veliki je broj rasprava o značenju hashtaga #JeSuisCharlie kao i rasprava o samoj prirodi publikacija koje su u pitanju..

Ono što nedostaje je šira rasprava o prirodi slobode, šta je ona i kako nas ona izaziva. Jednostavna činjenica je da većina nas nije slobodna. Naše slobode su narušene i ograničene na način kojeg smo jedva svjesni.

Veliki broj osoba koristi hashtag #JeSuisCharlie kako bi izrazio solidarnost, ali solidarnost sa čim? S kim? Sa karikaturistima? Sa publikacijama? Francuskom? Njihovim prijateljima na Facebooku? Slobodom govora? Slobodom općenito?

Veliki broj osoba je odbacio hashtag jer im je magazin neprimjeran. Ali šta to oni stvarno odbacuju? Da li treba da nam bude ugodno nečije korištenje slobode kako bi podržao i zahtijevao tu slobodu? Da je brani kada je napadnuta?

Dokle se vaše uvjerenje u slobodu proteže?

Dozvolite mi da navedem jedan primjer. Zamislimo da imam restoran.  Zamislimo, također, da ne volim crnce, ja sam ponosni rasista. Treba li da imam slobodu i postavim znak na prozoru na kojem zabranjujem crncima da jedu u mom restoranu? Trebam li imati slobodu da otvoreno budem rasista?

Uživam u bašti. Imam slobodu da uzgajam različite vrste cvijeća, sadnice, grmlje i drveće. Ako također uživam u pušenju marihuane, trebam li imati slobodu da je uzgajam? Da je pušim? Da je prodajem?

Većina ljudi tvrdi da imaju vlast nad svojim tijelima. Budući da je to moje tijelo, trebam li imati slobodu da budem profesionalni seksualni radnik? Trebaju li muškarci i žene imati slobodu da koriste i uživaju u pružanju usluga profesionalnih seksualnih radnika?

Ukoliko sam smrtno bolestan i kvalitet mog života se pogoršava, trebam li imati slobodu da ga okončam pod mojim uslovima?

Ukoliko se zgrožavam religijom, trebam mi imati slobodu da spalim Bibliju i Kur’an u javnosti?

Ne mora da vam se sviđa bilo koja od ovih sloboda, ali ako ste odgovorili ‘ne’ na bilo koju od njih, onda tvrdite da ove slobode ne bi trebalo da postoje. Ovo znači, da je država ovlaštena da koristi nasilje nad svojim državljanima kako bi im oduzela te slobode.

Ukoliko ne vjerujete da bi trebao biti slobodan da zabranim ljudima određene boje kože da jedu u mom restoranu, onda vjerujete da bi država trebala da koristi nasilje protiv mene da me u tome zaustavi.

Ukoliko ne vjerujete da bi trebao imati slobodu da uzgajam, pušim i prodajem svoje biljke, onda vjerujete da bi država trebala da koristi nasilje da me zaustavi da to radim.

Ukoliko ne vjerujete da bih trebao da imam slobodu da radim kao seksualni radnik, ili da imam slobodu da koristim usluge seksualnih radnika, onda vjerujete da bi država trebala koristiti nasilje da me u tome zaustavi.

Ukoliko ne vjerujete da imam slobodu da okončam svoj život, onda vjerujete da bi država trebala da koristi nasilje kako bi me u tome zaustavila.

Ukoliko ne vjerujete da imam slobodu da spalim vjerske spise, ukoliko ne vjerujete da imam slobodu da okončam svoj život, onda vjerujete da bi država trebala koristiti nasilje kako bi me u tome zaustavila.

Napadači na Charlie Hebdo nisu vjerovali da karikaturisti imaju slobodu da ismijavaju islam i muslimane, i oni su vjerovali da trebaju koristiti nasilje kako bih ih zaustavili.

Dakle, postavite sebi pitanje dokle se vaša uvjerenja u slobodu protežu? Da li ste vi Charlie? Ili ste napadači?

Napisao: Avram Meitner

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba