Piše: Mirnes Kovač

Dragi Custodise!

Od majke Werhahn dobio sam priloženi članak oca Pribilla s molbom da se o njemu da sud. Pošto ja nemam adresu oca Pribilla, a majka Werhahn mi je saopćila da je preko Tebe dobila ovaj članak, vraćam ti ga u prilogu, s molbom da se dostavi ocu Pribillu.

Ja ne bih pustio da izađe ovaj članak. Po mome mišljenju, njemački narod, a i biskupi i kler nose ogromnu krivicu zbog događanja u koncentracijskim logorima. Tačno je da se poslije možda nije imalo više šta da se uradi. Krivica je učinjena ranije. Njemački narod, a i biskupi i kler velikim dijelom, upustili su se u nacionalsocijalističku agitaciju. On se skoro bez otpora, čak djelomično s oduševljenjem, izjednačio na svim područjima koja su označena u članku. U tome leži njegova krivica.

Ali uostalom također se znalo – da se i nije znalo za događanja u logorima u njihovoj punoj mjeri – da su lična sloboda, svi pravni principi gaženi nogama, da su u koncentracionim logorima činjene velike grozote, da su Gestapo, naše SS trupe, a dijelom i naše trupe u Poljskoj i Rusiji postupali s besprimjerenim grozotama prema civilnom stanovništvu. Pogromi Jevreja 1933. i 1938. su se dešavali potpuno javno.

Mi smo oficijelno obznanili umorstva talaca u Francuskoj. Dakle, odista se ne može tvrditi da javnost nije znala da su se nacionalsocijalistička vlast i vrhovna komanda stalno ogriješili u principu o prirodno pravo, o Hašku konvenciju i o najjednostavnije naloge čovječnosti. Vjerujem da bi, da su biskupi svi zajedno jednog određenog dana javno s propovjedaonica zauzeli stav protiv toga, oni mogli mnogo toga da spriječe. To se nije desilo i za to nema izvinjenja.

Da su biskupi zbog toga dospjeli u zatvor ili u koncentracione logore, to ne bi bilo šteta, naprotiv. Sve se to nije desilo i zato je najbolje da se šuti. Ja znam sigurno da se preminuli Papa (Pio XI, prim. prev.) tačno slaže s mojom osudom. Kako misli sadašnji Papa, ne znam.

Mnogo hvala za odašiljanje i srdačni pozdravi.

Tvoj Adenauer

Da li je moguće

Ovo je pismo Konrada Adenauera upućeno dr. Bernhardu Custodisu, parohu u Bonnu, 1946. godine. Upravo me zbog svog sadržaja i konteksta, u kome se obraća državnik vjerskom vođi, navelo na razmišljanje je li moguće da nekada jedno takvo pismo uputi srpski političar bošnjačkom vjerskom vođi?

Ovako bi po meni trebalo zvučati pismo aktualnog srpskog lidera u BiH Milorada Dodika vjerskom vođi naroda nad kojim je počinjen genocid, umjesto kontinuiranog negiranja genocida u Srebrenici dokazanog pred najvišim međunarodnim instancama. Ono bi umjesto stalnih negiranja genocida otvorilo put pomirenja i Bošnjacima i Srbima u regionu Balkana. Dobra prigoda za ovakvo pismo bila je upravo 27. januar, koji se od 2005. godine nakon jednoglasno usvojene Rezolucije UN-a, obilježava kao međunarodni dan sjećanja na Holokaust. Zgodan bi, također, bio i povod 17. januar, dan kada je 2009. godine Evropski parlament donio sličnu rezoluciju kojom se 11. juli proglašava Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. A najbolji razlog bi bio upravo nepostojanje zakona na nivou Bosne i Hercegovine o zabrani negiranja holokausta, genocida i zločina protiv čovječnosti – zbog kojeg se u posljednje vrijeme u Bosni i Hercegovini sve učestalije i negira genocid u Srebrenici utvrđen presudama međunarodnih i domaćih sudskih instanci. Nažalost, već evo godinama, srpski politički predstavnici taj zakon izravno blokiraju u Parlamentu BiH.

Uzor u hrabrom potezu

Upravo me zbog svog sadržaja i konteksta (u kome se obraća državnik vjerskom vođi), a u povodu sve učestalijih oštrih napada Dodika kao političara (koji čak pretendira da bude srpski državnik) na vjerskog lidera naroda nad kojim su genocid pred očima cijelog svijeta i uz asistenciju UN-a počinili pripadnici naroda pomenutog političara, dakle napada usmjerenih prema reisu-l-ulemi Ceriću, ovo pismo navelo da ga kao predlošku evo ponudim sprskim političkim liderima kako bi, umjesto negiranja genocida počinjenog nad Bošnjacima u Srebrenici i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, pronašli inspiraciju i uzor u hrabrom i historijskom potezu nekadašnjeg njemačkog državnika.

Ovo je samo jedan od načina koje srpski lideri imaju još uvijek na raspolaganju da svoj narod spasu od sve izvjesnijeg potonuća u kolektivnu krivicu (kolektivna odgovornost već postoji i pokazaće je generacije koje dolaze) zbog zločina koji su počinjeni u njegovo ime. Njemački političari su imali i hrabrosti i mudrosti da svoj narod izvedu na put katarze i denacifikacije i danas taj narod rehabilitirali i uzdigli među najnaprednije narode svijeta, iako i dan danas postoje slučajevi kolektivne krivnje koju osjećaju generacije mladih Njemaca spram svog zla koje su učinili njihovi preci!

Možda za srpske lidere i u Banjoj Luci i u Beogradu ne bi bilo zgode da malo podrobnije pročitaju Adenaerovo pismo parohu Custodisu, možda da malo upotrijebe sopstvenu maštu i imaginaciju i umjesto, recimo, SS divizija koje se pominju, barem na trenutak pomisle na Arkanovce? Ili, možda da tamo gdje Adenauer spominje odgovornost njemačkih biskupa (njih preko 2000 od kojih nijedan nije digao glas protiv progona Židova u Drugom svjetskom ratu) pomisle na odgovornost vladika Srpske pravoslavne crkve koji su u sjeveroistočnoj Bosni škropili i blagosiljali zločince pred njihove odlaske na misije masovnih ubijanja?

Prostora za imaginaciju srpski politički lideri u Adenauerovom pismu imaju mnogo, a da li će ona proizvesti inspiraciju i hrabrost da istupe pred svoj narod i svijet i povedu ga putem katarze i pomirenja, a ne na puteve i prospekte novih zločina i stradanja, to ćemo tek vidjeti! Za početak bi barem donošenje zakona o zabrani negiranja holokausta, genocida i zločina protiv čovječnosti bio olakšanje. Ono bi, ako ne njima, onda budućim generacijama uskratilo muke suočavanja sa zločinima koje su neki počinili u ime njihovo!

(balkans.aljazeera.net)

IZVOR za tekst pisma:Konrad Adenauer, pismo dr. Bernhardu Custodisu, parohu u Bonnu, 23. februara 1946. Izvor: Konrad Adenauer, Briefe über Deutschland 1945-1955. Eingeleitet und ausgewählt von Hans Peter Mensing aus der Rhöndorfer Ausgabe der Briefe. München 1999, str. 40-42. (S njemačkog preveo Mario Kopić)

(rijasetba)

Leave a Reply

*

captcha *