Prva faza bila je izabrati ljude istaknute ličnosti; ljude koji su se isticali u praktičnom životu. On je ušao duboko u društvo i pridobio skoro 100-150 sljedbenika.

U narednoj fazi, uspio je da obezbijedi zaštitu od plemena Benu-Hašem kada je njegov amidža Ebu-Taleb pristao da ga štiti. U trećoj fazi, Muhammed je nastavio sa da’wom (misionarskim aktivnostima) u javnosti, objavljujući islam sa vrha planine El-Safa pred cijelim Kurejšom.  

Prelazio je glatko iz jedne faze u drugu. Njegovi ashabi nikad nisu ispitivali njegove planove. Naš Poslanik je uvijek uzimao inicijativu i čekao na reakciju Kurejšija. Bio je svjestan da će ga Kurejšije snažno izazvati. Planirao je sve, bez čekanja na natprirodna čuda. Džibril a.s. je Muhammedu obezbijedio samo metodologiju i podršku. Velika čuda kao što su isra i mi’radž su se dogodila tek poslije. Velike promjene iniciraju ljudi, a ne čuda. Moramo raditi naporno da bismo ostvarili velika čuda.  

Kurejši su probali različite pristupe da bi zaustavili Poslanika. Prvo, pokušali su narušiti Poslanikovu da’vu u očima ljudi. Zatim su ga pokušali ismijati i poniziti, slomiti mu duh, nanijeti mu moralnu i fizičku štetu. Počeli su povređivati njega, njegovu porodicu i njegove ashabe. Bilo je mnogo pokušaja ubistva njegovih ashaba; neki pokušaji su čak bili uspješni. Oni su podnijeli sve ove poteškoće u ime islama.  

U pokušajima da naruše da’vu, Kurejšije su optuživali Muhammeda da je pjesnik, sveštenik, lažov, luđak i špijun, sa ciljem da ljude koji ga slušaju zbune i navedu da ga napuste. Allah je rekao, Oni koji ne vjeruju govore: ‘Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu’ (25:4).   

Kurejši su čak poslali El-Nader Ibn-Al-Harisa u Perziju da sluša priče perzijskih kraljeva. Kada se vratio, rekli su mu da prekine Muhammeda i da ljudima priča priče koje je naučio, tako da Muhammed ne može ni pričati niti citirati Kur’an. Njegov amidža Ebu-Leheb je učinio isto; slijedio je Muhammeda i govorio ljudima da ga se klone.
Ovakve poteškoće su uobičajene u životu i mi moramo biti strpljivi kao što je bio naš Poslanik. On se nije prepirao sa nevjernicima niti se borio protiv njh, nego je postao uporniji. Kur’an mu je davao podršku koju je trebao.  O ti, pokriveni! Ustani… (74:1-2).  Neke sure u Kur’anu počinju sa “ustani”. Hatidža r.a., Poslanikova žena, molila bi ga da se malo odmara, jer se on u toku noći molio, a u toku dana pozivao ljude u islam.   

Kurejšije su sa ismijavanja Poslanika prešli na pokušaje da mu slome duh i povrijede njegov ponos. Poslanik je tada imao 43 godine i bio poznat po svom velikom poštenju i povjerljivosti.   

Kurejši su se dogovorili da kadgod neko od njih sretne Muhammeda vikne «luđak» i pobjegne. Oni govore: ‘Ej, ti kome se Kur’an objavljuje, ti si, uistinu lud!’ … (15:6).  Ove glasine su se širile tako brzo da bi putnici koji su dolazili iz Jemena bili upozoravani da paze na ‘ludog čovjeka iz Kurejša’. Da li sad imate želju da ustanete i branite našeg Poslanika?
To možete i učiniti slijeđenjem njegovog sunneta (tradicije) i napornim radom i izbjegavanjem nasilja.   

Um-Džemil, Ebu-Lehebova žena, skupljala je smeće i trnje i bacala ga na prag Poslanikove kuće. Bila je neumorna; neprestano je provocirala Kurejšije i stvarala nevolje. I žena njegova, koja spletkari; o vratu njenu biće uže od ličine usukane! (111:4-5).  Kada je čula ajete koji nju opisuju, otišla je Poslaniku i bacila kamenje na njega. Allah je dozvolio sve to, ali do jedne granice. Um-Džemil je uskoro oslijepila. Nije mogla da vidi Poslanika, pa bi pitala Ebu-Bekra o njemu kad je on stajao pred njom. Ismijavala je njegovo ime u izmišljenoj pjesmi o tome kako će oni prezirati njegovu religiju i zvala ga je “Mudhammam”[1].  Nevjernici Kurejša su voljeli ovu pjesmu i pjevali je na ulicama Mekke. Ashabi su se ljutili kada bi čuli pjesmu, ali Poslanik bi ih smirivao. Ponekad bi nevjernici čekali Muhammeda dok čini tavaf [2] i rugali mu se. On bi ih ignorisao do treće runde tavafa. Tada bi otišao do njih i oštro im zaprijetio. On je bio poznat po svojoj strpljivosti, tako da bi ih uplašila njegova prijetnja i prestali bi se rugati. Allah je rekao, Grješnici se smiju onima koji vjeruju; kada pored njih prolaze, jedni drugima namiguju, a kada se porodicama svojim vraćaju, šale zbijajući vraćaju se; kada ih vide, onda govore: ‘Ovi su, doista, zalutali!’- a oni nisu poslani da motre na njih. Danas će oni koji su vjerovali – nevjernicima se podsmijavati, sa divana će gledati.  Zar će nevjernici biti drugačije kažnjeni nego prema onome kako su postupali! (83:29-36). 

quranGornji ajeti su objavljeni da podrže i ohrabre Poslanika i njegove ashabe. Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj. (15:97-98). U drugom ajetu, Allah kaže, Tebi se neće reći ništa što već nije rečeno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista prašta, a i bolno kažnjava…(41: 43). 
Broj ashaba i vjernika se povećavao.  Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete…. (3: 110).    

Upitajte sebe šta ste učinili na putu voljenog. Da li ste izdali njegovo povjerenje? O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte…(8: 27).   

Nakon što je Muhammed umro, jedan od ashaba je djelovao sretno; bio je siguran da ako bi slijedio Poslanika onako kako ga je slijedio dok je bio živ, njegova nagrada bi se udvostručila. Poslanik Muhammed je rekao, Volio bih da vidim svoju braću.
-Zar mi nismo tvoja braća, Allahov Poslaniče? rekoše prisutni.
-Vi ste moji ashabi i drugovi, a moja braća su oni koji su povjerovali u mene, a nisu me vidjeli.
[3]

Kurejšije su neprestano pokušavali nauditi Poslanikovoj porodici. Al-‘Asi Ibn-Vael, otac Amr Ibnul-Aas-a, nakon smrti Poslanikova dva sina, govorio je da Poslanik nije sposoban dobiti sinove (u to vrijeme sramotna stvar) i da Poslanik neće imati nasljednika nakon smrti. To je uznemiravalo Hatidžu. Ona je imala 55 godina i bila je prestara da bi imala još djece.
Da bi im olakšao bol, Allah je poslao ove ajete, Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati. (108: 1-3). 
Također, Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo, i spomen na tebe visoko uzdigli! Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! A kad završiš, molitvi se predaj  i samo se Gospodaru svome obraćaj! (94: 1-8).  

Nakon što je broj ashaba porastao iznad 200, Kurejšije su se još više trudili da naude Poslanikovoj porodici. Ebu-Džehl je tražio od svoja dva sina da se razvedu od Poslanikove dvije kćerke. Jedna od kćerki se poslije udala za Osmana Ibn-Affana, jednog od ashaba, a druga kćerka, Um-Kulsum, nije se udala dok nije otišla u Medinu, pošto su svi ashabi bili mlađi od nje. Hatidžu nije uplašilo ono što se desilo njenim kćerkama, kao što bi mnoge žene, već je podržala svog muža još više.  

Muhammedova upornost je toliko smetala Ebu-Džehlu da ga je na kraju pustio i rekao mu da ga ionako neće slušati. Mi znamo da tebe zaista žalosti to što oni govore. Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi. (6:33).  Jednom je jedan Ebu-Džehlov prijatelj optužio Muhammeda pred njim da je lažljivac; čim je Muhammed otišao, priznao je da zna da Muhammed govori istinu, ali da ga je optužio lažno zato što je njegova porodica nekad bila rival Abdul-Muttalibovoj porodici. Njegova optužba je bila uzrokovana samo pohlepom i sebičnošću.  

Stoga, nikada ne stavljajte svoje interese ispred istine. Allah uvijek testira naš osjećaj za dobro i loše, tako da moramo paziti. A našim ženama muslimankama kažem: Vi igrate veliku ulogu; morate uvijek podržavati svoje muževe u onome što je dobro, bez obzira na bilo kakva iskušenja.   

Što se tiče fizičkih povreda, imamo primjer Ukba Ibn-Ebu-Ma’it-a kada je skinuo ogrtač, zavrnuo ga u uže i svezao ga oko vrata našeg voljenog, dok je klanjao pred Ka’bom i dok nije pao zbog gušenja.
Drugom prilikom, Ukba je zaklao kamilu, izvadio joj crijeva i stavio ih na Poslanikova leđa dok je ovaj bio na sedždi. Poslanik se nije pomaknuo dok nije došla njegova kćerka i skinula ih sa njegovih leđa. Plakala je zbog poniženja koje trpi njen otac; Poslanik joj je rekao da ne plače i da će Allah podržati njenog oca. U Džennetu, Poslanik će pružiti ruku da svi iz nje piju, ali će meleci doći i odvesti slabe vjernike kojima neće biti dozvoljeno da piju iz Poslanikove ruke.  

Jedan drugi nevjernik se krio u pustinji Mekke, uzeo šaku pijeska i bacio u lice našeg voljenog Poslanika. Poslanik je otišao kući sa odjećom punom pijeska i prašine. Njegova mala kćerka Fatima r.a., je to vidjela i pokušala očistiti odjeću plačući. Utješio je i rekao da će ga Allah podržati. Poslušajte ovaj ajet i probudite se. Allah kaže, Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? (3:144).  

Znate li zašto se Ukba Ibn-Ebu-Ma’it protivio Poslaniku Muhammedu? On je bio Ebu-Džehlov blizak prijatelj. Bio je počeo slušati Muhammeda i vjerovati mu. Trebalo je da primi islam. U to vrijeme, Ebu-Džehl je bio na putu i kada se vratio, prijetio je Ukbi da ga neće viđati niti pričati s njim više dok ovaj nije otišao i pljunuo Poslanika u lice.

blumenfeldKlonite se lošeg društva i slušajte svoje roditelje po ovom pitanju. Ukba je izabrao svog prijatelja umjesto istine i pljunuo u našeg Poslanika. Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravoga puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio! (25:27-29). 

Poslanik nije samo širio islam, već i sve oblike pravednosti. Jednom je došao čovjek u Mekku tvrdeći da mu Ebu-Džehl duguje novac. Da bi se rugali i njemu i Muhammedu, neki nevjernici su mu savjetovali da ode Muhammedu i traži njegovu pomoć. Uprkos konfliktu sa Ebu-Džehlom, Poslanik je odveo čovjeka Ebu-Džehlu i rekao mu da plati novac koji je dužan. Nakon toga, Ebu-Džehl je isplatio dug.    

PRIMJERI POTEŠKOĆA KOJE SU DOŽIVJELI ASHABI: 

Abdullah Ibn-Mesud, ashab koji je bio slab, odlučio je konfrontirati Kurejšije i natjerati ih da poslušaju Kur’an. Išao je u Ka’bu i učio ajete iz sure Rahman što je glasnije mogao. Nevjernici su se okupljali i tukli ga, ali on nije prestajao, dok mu Poslanik nije savjetovao da prestane. Pouka je da se nikad ne smijemo stidjeti istine.  

Jednog dana deset muškaraca iz plemena Kurejš okupili su se oko Poslanika i napali ga. Ebu-Bekr, kojeg je Alija r.a., opisivao kao “najhrabrijeg od svih”, branio je Poslanika. Nevjernici su pustili Poslanika i počeli tući Ebu-Bekra udarajući ga u lice dok se nije onesvijestio. Pustili su ga tek kad su pomislili da je mrtav. Kada je Ebu-Bekr odveden kući, probudio se u noći i pitao za Poslanika. Iako je bio iscrpljen, zamolio je svoju majku i Fatimu bintul-Hattab da ga odvedu do Poslanika, da bi se uvjerio da je Poslanik na sigurnom. Toliko ga je volio.  

Mnogi ashabi prošli su kroz žestoke torture. Naprimjer, nevjernici su ostavili Bilala u vrućini pustinje u Mekki u željeznim oklopima i sa teškim kamenjem na tijelu.
Jednog mladića, El-Zubejr Ibnul-Avam-a (kojij je imao samo 16 godina) mučio je vlastiti amidža tako što bi ga umotao u komad platna i objesio, zatim zapalio vatru pod njim u cilju da ga vrući dim uguši. Zbog toga je El-Zubejr imao ozbiljnu bolest pluća. 

Drugi primjer je Saad Ibn-Ebu-Vakas, koji je bio veoma poslušan prema majci. Uprkos tome, kada je primio islam, majka mu je prijetila da će prestati jesti i piti ako on ne napusti svoje vjerovanje. Bila je izmorena glađu i razboljela se nakon tri dana. Ipak, on joj je rekao da neće nikad napustiti svoje vjerovanje. Slijedeći ajeti su objavljeni Poslaniku, sa porukom Saadu da bude milostiviji,  Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. (29:8).   

Patile su i cijele porodice. To je ilustrovano u priči o porodici Jasir. Ebu-Džehl je mučio Sumejju Bintul-Hajat, mršavu, slabu ženu od 60 godina, dok ona nije umrla. Ona je postala prvi muslimanski šehid. Primjetimo da je prva osoba koja je podržala Poslanika bila žena i prvi šehid je također bila žena.  

I muškarci treba da rade naporno i bore se za islam kao što su se borile žene u vrijeme Poslanika. Dva dana nakon toga je umro Sumejjin muž, Jasir, ostavljajući za sobom mladog Ammara Ibn-Jasira, koji je teško propatio. Deset godina poslije, kada je Ebu-Džehl ubijen u Bici na Bedru, Poslanik je pozvao Ammara i rekao mu da je Allah osvetio njegovu majku. 

Lekcija ovoga nije u podnošenju poteškoća, već u tome da smo mi odgovorni za prenošenje poruke onako neumorno kao što su ashabi Poslanika radili.  

Hajde da naučimo od golubova koji daju vrijednost poruci za koju su obučeni da prenose: uprkos kiši ili vrućini, oni lete veoma visoko da izbjegnu lovce i ne staju da jedu, sa ciljem da dostave poruku na siguran način. Zašto ne bismo bili kao ovi golubovi!    

HAMZA I OMER SU PRIMILI ISLAM 

Kako je Hamza primio islam: 

konjanikHamza je bio čovjek koji je išao za vlastitim zadovoljstvom i nije mario za probleme Mekke. Jednog dana, nakon što je išao u lov, jedna žena muslimanka (opet, žena!) srela ga je i pitala kako može ići u lov dok Ebu-Džehl napada njegovog nećaka. Hamza se naljutio. Uputio se ka Ka’bi sa svojim lukom i strijelom.
Pitao je Ebu-Džehla, Kako smiješ da ga napadaš kada sam ja prihvatio njegovu vjeru? i udario ga u glavu. Hamza je na taj način nenamjerno postao upleten.
Ovo je dokaz jednog od Allahovih imena, “Onaj koji upućuje”. Idući dan, Hamza je otišao do svog nećaka nakon neprospavane noći. Poslanik mu je ponudio islam i Hamza je prihvatio. Ohrabrio je Poslanika da nastavi širiti svoju poruku i obećao mu da će ga braniti i biti uz njega. Ovakvi muslimani su nam potrebni. 

Kako je Omer primio islam: 

Za razliku od Hamze, Omerovo primanje islama bilo je postepeno. On je bio izrazito teška osoba. Slijedio je Poslanika svugdje i sprečavao ga da govori ljudima i širi poruku islama. Omer je poslije ispričao svoju priču o islamu. Rekao je da je prvi put islam došao u njegovo srce bilo nakon što je udario svoju robinju. Iako je bio vrlo snažan, on ju je tukao do iznemoglosti, ali je ona ostajala uporna (još jednom, jedna žena muslimanka je pokazala svoju snagu i sposobnost da odbrani svoju vjeru!).  

Drugom prilikom, Omer je otišao da se sastane sa svojim prijateljima koji su pili zajedno sa njim, ali nije našao prodavača vina, te je odlučio otići u Ka’bu. Kada je stigao tamo, vidio je Poslanika kako klanja. Odlučio je da tiho sluša i čuje šta ovaj govori. Poslanik je učio suru El-Hakkah. Nakon što je malo slušao, pomislio je da je Muhammed zaista pjesnik, pa je čuo kako Poslanik uči, “a nije govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne vjerujete! ” (69:41).  

Onda je pomislio da je Poslanik prorok, pa je u tom momentu Poslanik počeo učiti, i nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate! (69:42). 

Počeo je razmišljati o čemu se stvarno radi, pa je čuo da Poslanik uči, Objava je on od Gospodara svjetova!  (69:43). 
Rekao je, Osjetio sam drhtavicu u tijelu i islam je našao put u moje srce.   

Posljednja faza u Omerovom primanju islama je kada je odlučio da ubije Poslanika, jer je osjećao zbunjenost. Na putu je sreo jednog muslimana koji ga je pitao gdje ide. Omer mu je rekao o svojoj namjeri. Ashab se zabrinuo za Poslanika, pa je Omeru rekao da ode prvo vidjeti svoju sestru, Fatimu, koja je također bila primila islam. Omer je ljutito otišao u sestrinu kuću i našao je kako uči u Kur’anu zajedno sa svojim mužem i Habatom. Nakon što je udario svoju sestru i njenog muža, Omer je pogledao u krvavo lice svoje sestre i pitao je da uči u Kur’anu. On je zatim proučio neke ajete i otišao do Muhammeda, za kojeg mu je Habat rekao da se nalazi u kući El-Arkama.  

Omer je tu izjavio da je primio islam, u novoj pobjedi za muslimane.    

Na svoj prvi dan kao musliman, Omer je imao brojna velika postignuća. Minutu nakon što se deklarisao kao musliman, Omer je zamolio Poslanika da izađe i otvoreno deklariše da ne postoji bog osim Allaha. Muslimani su otišli na Ka’bu u dvije kolone (na čelu jedne bio je Hamza, a druge Omer) na način prije neviđen stanovnicima Mekke.  

Pitam biznismene, političare i medije: Šta ste vi učinili za islam i svoju zemlju? 

Štaviše, Omer je želio da sve Kurejšije znaju da je on postao musliman. Otišao je Ebu-Džehlu i Ebu-Sufjanu i deklarisao svoj islam. Ni to mu nije bilo dovoljno – on je želio da svako zna. Otišao je do čovjeka po imenu Džemil Ibnul-Muamer, koji je bio poznat po širenju glasina u Mekki. Čim mu je Omer rekao novost, čovjek je počeo trčati ulicama i objavljivati vijest.   

Istog dana, Omer je saznao da su se Kurejšije odlučili sastati na Ka’bi da diskutuju o ovom pitanju. Omer je otišao njima i sudjelovao u brutalnoj svađi. Kada je na kraju stigao kući, pozvao je svoju djecu i naredio im da prime islam, da bi tad saznao da je njegov najmlađi sin Abdullah Ibn-Omer već bio primio islam prije godinu dana. Omer je rekao svom sinu, ‘Umalo si dozvolio svom ocu da ide u Džehennem!’. Tokom mnogo godina, Omer bi u šali ponavljao ovu svoju rečenicu koju je rekao sinu Abdullahu.  

Evo pregleda pouka koje smo naučili u ovoj epizodi: 

– Nemojte živjeti samo da biste ispunili lične potrebe.
– Morate se žrtvovati u ime poruke koju širite.
– Žene igraju osnovnu ulogu u podršci društvu.
– Islamu i našim narodima su prijeko potrebni svi ljudi koji imaju određenu moć (biznismeni, mediji itd).
– Omladina mora imati čvrste ciljeve da bi uspjela u životu.   

Neka je Allahov selam i salavat na svima vama.    

———————————————————————————
[1] Pokuđeni, suprotno od značenja imena Muhammed na arapskom

[2] Kruženje oko Ka’be.

[3] Prenosi Ebu-Hurejre.Hadis je dobar, Sahih Muslim, Knjiga 002, Broj 0482.

Iz ramazanskog ciklusa poznatog daije Amr Halida o životu Poslanika s.a.w.s
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba 

Leave a Reply

*

captcha *