Velikim projektima je potrebno isplanirano i postepeno pripremanje. U četrdesetoj godini, Poslanik je već imao iskustva u svim oblastima; na društvenom, finansijskom, političkom i bračnom planu, kakvo je rijetko ko imao. Svijet, arapski poluotok i Mekka su bili spremni i čekali su njegov poziv.  

Posljednje dvije godine prije objave bile su uvod u susret sa Džibrilom a.s. Poslanik je počeo osjećati da će se desiti nešto izvanredno. To je bila blagodat od Allaha, jer On u Kur’anu kaže, Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili. (59:21)

Uvod je bio sporiji prve dvije godine, a intenzivniji narednih šest mjeseci. Poslanik bi hodao ulicom i čuo bi drveće kako ga pozdravlja, ‘Neka je mir na tebe, Allahov Poslaniče.’ Okrenuo bi se, ali ne bi vidio nikoga. Poslanik je rekao, ‘Znam jedan kamen u Mekki koji me je pozdravljao prije nego što sam počeo dobivati objavu, još uvijek znam koji je to kamen.’ [1]

U ovoj fazi, Poslanik je počeo imati snove koje bi ispričao svojoj ženi i djeci, a nakon toga bi se ti snovi obistinili. Prenosi Aiša (majka vjernika): ‘Početak objave Allahovom Poslaniku bio je u obliku lijepih snova koji bi se obistinili kao jasna dnevna svjetlost.’ [2]

Snovi nisu ukazivali na neke velike događaje, već na obične stvari, npr. san o posjeti Hatidžinog amidže, kao i detalji te posjete. Prenosi Ebu Hurejre: Allahov Poslanik je rekao, “Istiniti snovi su jedan dio od 46 dijelova poslanstva.”[3] Stoga ako čovjek ima istiniti san, ima jedan dio od 46 dijelova poslanstva. Poslanikovo učenje je trajalo 23 godine, a trajanje ovih snova šest mjeseci. Ako podijelimo 23 sa 6, rezultat je 1 kroz 46!  

U posljednjem periodu prije Objave, Poslanik je počeo da voli osamljenost. Možemo vidjeti kako je Allah htio da Poslanik, nakon mnogo godina napornog rada, razvije i svoju duhovnost, kako bi se time postigla ravnoteža između materijalnog i duhovnog svijeta. Poslanik je razmišljao o životu, stvaranju i suštini postojanja. Nijedan muškarac ili žena neće naći uputu sve dok ljubav za Allahovom blizinom ne ispuni njihovo srce. Pogledajte ovaj ajet u kojem Allah kaže … ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlušnost vam omrazio. Takvi su na Pravome putu. (49:7)

Možemo osjetiti važnost značenja “u srcima vašim ga lijepim prikazao” u ramazanu. Čim ramazan počne, svi mi se radujemo i jedva čekamo da se klanjamo Allahu. Nije ni čudo što se u hadisu kaže, “Abdullah bin-Amr bin-Al-As prenosi da je čuo Allahovog Poslanika kako govori, «Srca su u Allahovim rukama, okreće ih kako On hoće». Pa je rekao, ‘O Allahu, Ti koji okrećeš srca, okreni naša srca prema tvojoj vjeri.’ [4]

Allah neprestano prikazuje ove stvari lijepim u našim srcima. Allah nam šalje stalne poruke, kao naprimjer kada osjetimo želju da klanjamo dva rekata ili poželimo da odemo na Umru, ali onda nas nešto omete i izaberemo da ne poslušamo ove poruke.  

wueste3Poznajem jednog mladog čovjeka čija je majka bila dijabetičar. Jedan moj prijatelj, koji je doktor, obilazio ju je u njenoj kući da je pregleda. Jednog dana, nakon posjete, ona mu je rekla da će ga njen sin odvesti kući jer je postalo kasno. Na putu, sin je pričao sa doktorom i postao veoma ciničan po pitanju vjere; rekao da bi volio otići u Džehennem da bude tamo sa svojim prijateljima, itd. Mog prijatelja je to uzrujalo. Dvije godine poslije, nakon jedne posjete Saudijskog Arabiji, mog prijatelja je nazvala ista žena i zamolila ga da joj dođe u posjetu. Nakon pregleda, ponudila je da ga njen sin odveze kući, ali je doktor odbio. Insistirala je da ga njen sin odveze kući čim završi namaz u džamiji. Kad je moj prijatelj čuo da joj sin sad ide u džamiju, bio je zadivljen i prihvatio je ponudu.  

Na putu kući, upitao je mladića o toj promjeni. Mladić je odgovorio, “Bio sam počeo raditi za turističku agenciju; destinacija je bila najčešće Evropa. Zatim se povećao broj ljudi koji idu na Umru, pa sam počeo ići u Mekku. Smijao sam se tim ljudima i nikad nisam pomislio da i ja obavim Umru s njima. Jednog dana, prvog dana mjeseca šabana, bilo je vrijeme pranja Ka’be. Pomislio sam da to moram vidjeti, ne mogu biti stalno ovdje, a da ne vidim Ka’bu barem jednom. Dok sam stajao tu, gledajući, jedan šejh me je uzeo za ruku i rekao mi, “Dođi, uđi sa mnom.” Odjednom sam se našao u Ka’bi i zaplakao sam. Odtad nisam ista osoba.”  Vidite li kako Allah upućuje ljude čak i kad oni ne znaju? Allah je usadio ljubav za ramazanom u naša srca. Stoga, moramo raditi naporno i ne propustiti ovu priliku. Sjetite se našeg mota, “Obožavat ću Allaha kao što prije nikad nisam”.  

Poslanik je počeo tražiti mjesto gdje je mogao na miru razmišljati. Allah je učinio da Poslanik zavoli osamljenost, pa je tražio mjesto koje ima toplinu i koje gleda na Ka’bu. Pećina koju je našao izgledala je kao toplo, ugodno mjesto.   

Mora da je mnogo tražio po planinama dok je našao pećinu Hira, jer je ona udaljena oko 6 km od Ka’be. On se potrudio jer je Allah njegovom srcu omilio ljubav za vjerom. Penjanje na planinu traje oko sat i po. Kada se gore popnete, umorni ste i znojavi. Mjesto je noću pusto. Zamislite da ste u srcu planine, u srcu pećine, u dva sata poslije ponoći, u noći bez mjeseca; jer, u takvoj noći je Džibril a.s. posjetio Poslanika. Poslanik je provodio mnoge dane tamo, neki kažu po 10 dana odjednom, radeći samo jednu stvar: razmišljanje.   

Aiša (r.a.) je rekla, “Uobičavao je da se osamljuje u pećina Hira gdje se klanjao Allahu.”[5]  Nije obavljao namaz, jer u to vrijeme poslanstvo nije bilo počelo niti su namazi naređeni. On je samo razmišljao; kao što je činio Ibrahim a.s. Allah kaže, I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi čvrsto vjerovao. (6:75)

Poslanik je razmišljao o noći i danu, nebesima i zemlji, zvijezdama, Allahovoj moći i Njegovoj vlasti nad univerzumom.
Amir Ibn Abdi Kajs, jedan od tabi’ina (sljedbenici Poslanikovih ashaba) je rekao da je čuo deset Poslanikovih ashaba kako govore da je svjetlost islama razmišljanje. Ummu Derda’, koja je bila jedan od najvećih ashaba, upitana je koji vid ibadeta najčešće praktikuje. Ona je odgovorila “razmišljanje”. Hasan el-Basri je govorio, “Jedan sat razmišljanje je bolje od jedne godine kijama (noćnog namaza)”.  

Velike kompanije današnjice organizuju slobodan dan za svoje zaposlenike da ih odvedu u hotele u dalekim predjelima, kako bi se oni udubili i razmišljali o novim šemama. Njihov motiv je zaraditi više novca. Upitajte se; kada ste posljednji put razmišljali o Allahovom veličanstvu, o svojoj budućnosti ili svojim ciljevima u životu? 

Zamislite Poslanika u pećini Hira! Zamislite šta je radio tamo! Ponekad bi gledao nebo i razmišljao o univerzumu. Ponekad bi gledao na Ka’bu i 300 kipova na njoj; kipovi mu nisu mogli izgledati kao nešto što je u redu. Također, razmišljao je o svojoj situaciji, o gubitku roditelja u djetinjstvu, o tome zašto se sve to dešavalo. Razmišljao je o životu i smrti, o svojih 38 godina i o svojoj svrsi na svijetu. Ovo je bio finalan uvod u Objavu – pećina Hira.  

blumenfelder_2Kada bismo samo mogli obećati sebi da ćemo odvojiti jedan sat – ne u danu nego u sedmici – da razmišljamo o ovim stvarima! Pokušajte to činiti dok hodate i primjetit ćete razliku. Probajte zapisati sve što vam padne napamet. Upitajte se, «Zašto sam ovdje?» Ovo pitanje je proganjalo Poslanika 3 godine. Stalno postavljajte ovo pitanje sebi i Allah će vas uputiti. On će vam otvoriti neka vrata. Najvažnija stvar je da budete uporni i da ne odustajete nakon jednog pokušaja. Sigurno ćete naći svoj poziv u životu. Naši životu su samo jedna strijela i mi imamo priliku da ciljamo i odapnemo strijelu, ali pazite da ne prokockate tu jednu priliku koju imate. 

Hatidža je posjećivala Poslanika i provodila s njim po dva ili tri dana u pećini. Ona je odobravala njegov postupak i podržavala ga, i što je najvažnije – ovo je savjet svim ženama – nikad joj nije bilo svejedno. Važno je da se žena zanima za ono što njen muž čini; jer žena koja se ne zanima naći će da se povećava jaz između nje i njenog supruga i na kraju se završi tako što žena priča sasvim drugi jezik od svog muža, a to može dovesti do razvoda.  

Hatidža je bila divna supruga. Bila je mudra i pametna. Nije ostavljala muža samog cijelo vrijeme, ali mu se nije ni nametala. Pokazivala mu je svoju brigu i slaganje sa njegovom odlukom tako što ga je posjećivala. Alija (r.a). prenosi: Poslanik je rekao, “Najbolje žene svijeta svoga vremena su Hatidža i Merjem.”[6]

Supruga treba uvijek da podržava muža, a muž treba da je uključuje u ono što radi, tako se neće udaljiti jedno od drugog.  

Međutim, nemojte pomisliti da ono što je Poslanik učinio znači da svako može otići i izolirati se u pećini! Nijedan od ashaba to nije učinio. To je bila faza poslanstva koja je prošla. Zapravo, Poslanik je rekao, kako prenosi Abdullah b. Omer, “Vjernik koji je u stalnom kontaktu sa ljudima i strpi se zbog njihovih uvreda je bolji od onog vjernika koji ne kontaktira sa ljudima niti je strpljiv zbog njihovih uvreda. [7]

Niti Poslanik niti ashabi nisu se izolovali na taj način nakon islama. Čak i itikaf (u posljednjih 10 dana ramazana) mora se činiti u džamiji sa drugim ljudima. Naša je vjera vjera koegzistencije i harmonije sa drugima.  

Hatidža je dobro podnosila poteškoće ovih posjeta pećini. Žena od 55 godina penjala se uz planinu da se pridruži svom mužu u pećini gdje je samo sjedila i razmišljala uz njega. Ona je bila divna žena i jedno od najvećih blagodati koje je Allah podario Poslaniku. Poslaniku je rečeno: “Obraduj Hatidžu radosnom sviješću da će u Džennetu imati dvorac (od qasab – vrste bisera) u Džennetu u kojem neće imati buke niti poteškoća, a ni posla i umora.”[8] Qasab je vrsta izdubljenog bisera koji podsjeća na pećinu, jer je nagrada uvijek iste prirode kao i djelo.  

Do tada je Poslanik već dostigao momenat u životu gdje je iza sebe imao tri godine razmišljanja i osjećao je da želi doprinijeti društvu. Tada je nastupila prekretnica. Zamislite tu pećinu i susret koji se dogodio između Poslanika s.a.w.s. i Džibrila a.s. 

Tu je islam počeo. Ova pećina je vidjela prvu Objavu. Allah kaže u Kur’anu, Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr – a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci. (97:1-3) 

Dozvolite da vas pitam nešto: gdje biste vi radije voljeli da je počela Objava, na nekom luksuznom mjestu ili na ovom jednostavnom mjestu? To je još jedna lekcija od Allaha; islam nije zasnovan na luksuzu već na moći ideja, na samoj misiji. Osim toga, bez obzira kako jednostavno mjesto bilo, ono što je zaista važno jeste ihlas (iskrenost).   

Ovo mjesto je svjedočilo prvoj komunikaciji između nebesa i Zemlje; komunikaciji koja je trajala 23 godine. Na ovom mjestu, nebesa su obgrlila Zemlju; svjetlost nebesa susrelo se sa svjetlošću Zemlje. Uprkos tome što je teško prići ovom mjestu, Allah je, od svih mjesta, izabrao ovo za početak islama.   

Treba da shvatite veličanstvenost komunikacije koja se odvijala između nebesa i zemlje. Enes prenosi da je nakon smrti Allahovog Poslanika, Ebu Bekr rekao Omeru, “-Hajde da posjetimo Umm Ejmen kao što ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., običavao posjećivati. Kada smo joj došli našli smo je kako plače, pa smo joj rekli: Zašto plačeš? Ono što je na Drugom svijetu je bolje za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nego na ovom svijetu.
-Tako mi Allaha, ja ne plačem zbog njegove smrti, jer znam da je Onaj svijet za njega bolji, nego plačem zbog toga što je njegovom smrću prestala dolaziti Objava, odgovori Ummu Ejmen.
Ovo je nagnalo obojicu njih na plač pa su dugo zajedno sa njom plakali.[9]
” Vidite li? Umm Ejmen, ta jednostavna žena, shvatila je veličanstvenost Objave koja se spustila na Zemlju.

muhamed_a_s3Aiša (r.a.) prenosi, “Pa mu je došao melek i rekao: ‘Čitaj (ili: Uči)!’ Poslanik je odgovorio, ‘Ja ne znam čitati.’  Poslanik je dodao, ‘Pa me uzeo pa me stisnuo (tako jako) da mi je izazvao teškoću. Zatim me pustio i rekao: ‘Čitaj!’ Ja sam rekao: “Ja ne znam čitati!.’ Pa me uzeo pa me stisnuo drugi puta da mi je izazvao teškoću. Zatim me pustio pa rekao: ‘Čitaj!’ Pa ja rekoh: ‘Ja ne znam čitati.’ Pa me uzeo i stisnuo me treći put. Zatim me pustio pa je rekao: Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna. (96:1-5).  Pa se Allahov Poslanik vratio sa Objavom, a srce mu je lupalo jako.” [10]

Hajde da sada razmislimo o značaju tog susreta.  Prvo, to je bio simbol milosti, ljubavi i mira. To je upravo misija islama, koji odbacuje svaki vid nasilja, tlačenja i nepravde. Drugo, to je bio dokaz Poslaniku da on ne sanja, nego da je budan; imajte na umu da je Poslanik šest mjeseci prije početka Objave imao istinite snove. Treće, početak Objave morao je biti snažan da bi se ukazalo na ozbiljnost misije islama.    

Objava se nastavila u ramazanu, pa iskoristite priliku i učinite ovaj ramazan novim početkom i za sebe.  

Još jedna stvar o kojoj treba razmisliti je prva riječ: “Ikre” (čitaj).  Zašto je misija islama počela ovom riječju, iako je Poslanik sam bio nepismen?  

To pokazuje da je era čuda gotova. Nova era znanja, nauke i planiranja je počela sa Muhammedom s.a.w.s. Ipak, mnogo naših ljudi je i dalje nepismeno. Ljudi još uvijek čekaju neko čudo koje će im učiniti život boljim. Izgleda da ne shvataju da čudo koje očekuju može se desiti samo kada oni postanu istinski muslimani.

Ovakav početak, sa riječi Ikre, ne ostavlja sumnju o istini o islamu. Islam je primjenjiv u svim dobima, a ovo je doba znanja. Allah kaže Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.  (96:1-5).  Allah spominje znanje uz njegove instrumente šest puta u samo pet ajeta. Gotovo je sa čudima. Kada ovu misiju uzmemo zaozbiljno, mi ćemo biti čudo.
Allah spominje znanje uz njegove instrumente šest puta u samo pet ajeta. Gotovo je sa čudima. Kada ovu misiju uzmemo zaozbiljno, mi ćemo biti čudo.  

Neke je ljude stid što je Poslanik Muhammed bio nepismen. Umjesto toga, treba da znaju da je to čudo samo po sebi. Ovaj nepismeni čovjek je obrazovao cijeli svijet. Ostavio je veliko nasljedstvo znanja koje se istražuje do današnjeg dana.  

Nakon što je susreo Džibrila a.s, Poslanik je bio veoma uplašen. To pokazuje svima da on nije išao za poslanstvom zbog slave ili novca. Postojao je čovjek po imenu Ebu Amir koji je kroz čitanje Biblije znao neke informacije o znakovima i pečatu poslanika i želio je ubijediti ljude da je on poslanik. Počeo je da izmišlja neke dokaze i neki su ga ljudi čak počeli zvati “fratar”.  Kada je čuo da je Muhammed dobio Objavu, postao mu je veliki neprijatelj. On je bio taj koji je iskopao rupu u Bici na Uhudu nadajući se da će Poslanik pasti u nju. Pouka je da nikad ne smijemo gledati stvari samo po izgledu; Allah će pomoći i uputiti samo one koji su iskreni u slijeđenju istine.

 
———————————————————————————

[1] Sahih Muslim, prenosi Džaber Bin-Samura.
[2]Sahih Buhari, Tom 1, Knjiga 1, objava. 
[3]Sahih Buhari, Tom 9, Knjiga 87, tumačenje snova.
[4]Sahih Muslim, Knjiga 33, Sudbina
[5] Sahih Buhari, Tom 1, Knjiga 1, objava
[6] Sahih Buhari, Tom 5, knjiga 58 
[7]Sahih Albani, Sahih Ibn Madže 
[8]Sahih Buhari, Tom 3, knjiga 27
[9] Vjerodostojan hadis u Sahih Muslim, Knjiga 031, Broj 6009
[10] Vjerodostojan hadis u Sahih Buhari, Tom 1, Knjiga 1, Broj 3.

Iz ramazanskog ciklusa poznatog daije Amr Halida o životu Poslanika s.a.w.s
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Leave a Reply

*

captcha *