Prva posjeta Londonu, u sklopu ekskurzije koju je organizovala moja
tadašnja gimnazija, donijela mi je dva saznanja. Prvo je bilo da je
vrijeme relativno;  avion je iz Njemačke poletio u 12:00 h, a već u
12:05 h sletjeli smo u London. Let je trajao 65 minuta, ali zbog druge vremenske zone, "izgubili" smo samo 5 minuta. Drugo saznanje imalo je veze sa kolektivnom krivicom za nedjela počinjena u ime nacije mojih školskih drugova i zbog kojih oni – ni krivi ni dužni – ispaštaju. Ne sanjajući da ću i sam zbog vjere kojoj pripadam nekoliko godina kasnije biti u istoj poziciji kao oni tada…

Zabranjen ulaz Nijemcima

Nakon švrljanja po Londonu, dogovorismo se da se nađemo kod podzemne stanice Camden Town. Moja grupa bila je prva koja je došla i kako su ostali pristizali, razmjenjivali smo informacije vezane za stvarčice koje smo pokupovali. Iz daljine primijetih Corinnu K. i Katharinu K., koje se kao zadnje približavaše dogovorenom mjestu sastanka naše grupe. Primijetismo da je Corinna bila uplakana. Upitasmo šta se desilo: “Prodavač u jednoj radnji izbacio je nas dvije  riječima ’no fucking Germans in my shop!’” Englezi njeguju suptilno neprijateljstvo prema Nijemcima putem masovnih medija kao što je Sun, ali ovo je fakat previše; kakve veze imaju djeca rođena trideset godina nakon završetka Drugog svjetskog rata sa zlodjelima generacije njihovih djedova počinjenih u ime “rase’’ i “krvi’’. U kršćanskoj teologiji postoji koncept prvorodnog / istočnog grijeha po kojemu se svako dijete na svijetu rađa uprljano neposlušnošću Bogu, jer je naslijedilo grijeh od Adama i Eve. Tek pokrštavanje ga oslobađa ove “krivice’’. Izgleda da se ovaj koncept iz teologije proširio i na politiku; natovaranje “krivice’’ roditelja ili pripadnika iste vjere na sve njihove potomke. Muslimani su nakon 11. septembra dovedeni u sličan položaj; kada god gdje pukne bomba, civili bivaju ubijeni, tovari im se u kolektivnu krivicu. Zanimljivo je da je ovo bacanje krivice na sve one koji sa počiniteljem imaju bilo kakvu vezu uvijek bila odlika totalitarnih režima. Ovo je praktikovala Hitlerova Njemačka, Staljinova Rusija, Hodžina Albanija.

Njemački pokrajinski ministar za integracije pokrajine Sjeverno-Rajnske Vestfalije Armin Laschet otišao je korak dalje. Prošlog mjeseca a povodom dana sjećanja na nacistički teror, kada su ovi 9.11.1938. palili sinagoge u Njemačkoj, ministar Armin Laschet je u autorskom tekstu u dnevnom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung apsurdnost kolektivne krivice proširio i na muslimane. “Je li to također vrijedi i za Muslimane? Više od 35 posto djece u Njemačkoj, ispod šest godina potječe iz imigrantskih porodica. Oni su budućnost našeg društva. Mora  li jedan naturalizovani Nijemac preuzeti odgovornost iz historije koja nije historija njegovih roditelja niti djedova?  Ovdje je odgovor jasan, da”!

Zločin i kazna

Da kultura sjećanja na holokaust (iz koje cionisti crpe legitimaciju teroriziranja Palestinaca danas) ne bi bila dovedena u opasnost, muslimani koji danas žive i čiji su roditelji u 60-im godinama u Njemačku došli kao gastarbajteri – moraju “prihvatiti historijsku krivicu Nijemaca za holokaust i osigurati postojanje države Izrael”. U svome izlaganju, ministar to ne traži od Italijana, Srba, Portugalaca koji odbace svoje staro i uzmu njemačko državljanstvo. Ne, on eksplicitno traži to samo od muslimana; do sada su se muslimani morali izvinjavati za Bin Ladina, od trenutka uzimanja njemačkog pasoša još i za Hitlera.

Njemačka nacija ne definira se više kao zajednica “krvi’’ i “rase’’. Danas je to zajednica “ljudi krivih za holokaust’’. Ispravnost takve definicije u slučaju Corinne i Katharine možda bi se i mogla i nekako razumjeti, ali kako objasniti Mustafi iz Anatolije čiji su roditelji prije 40 godina došli u Njemačku i koji je svojim boravkom u Njemačkoj stekao pravo na državljanstvo, da je kriv za holokaust u istoj mjeri kao i društvo koje ga ne prihvata kao punopravnog člana? U kršćanskoj teologiji, prvorodnog grijeha Adama i Eve oslobađa vas krštenje u ime Oca, Sina i Svetog Duha. Od grijeha holokausta, kao muslimana koji živi u Njemačkoj, oslobađa vas “bezrezervno podržavanje prava na egzistenciju države Izrael”. Na Zapadu su se svi navikli da u komadu “zločin i kazna” muslimani Palestine bivaju kažnjavani za zločin koji su nacisti počinili nad Jevrejima. Ali Laschet ide dalje. On od muslimana, koji uzmu njemački pasoš, s jedne strane traži da priznaju svoju krivicu u holokaustu, a s druge strane da se izjasne krivima za neprijateljstvo muslimansko-arapskih država naspram Izraela. Za holokaust da se izvine jer su sada Nijemci, za drugu stvar jer su muslimani.

Kako bi bilo da Laschet svoja razmišljanja iznese pred grupom muslimana koji su tek dobili njemačko državljanstvo. I da se dobro zagleda u lice mladog Palestinca čiji su roditelji protjerani iz svoje zemlje – i da mu kaže da je kriv za holokaust i da od sada mora da se bori za očuvanje nepravde koja je nanesena njegovim roditeljima.

Leave a Reply

*

captcha *