IslamBosna.ba-Ulema je jednoglasna da četiri stvari prekidaju i kvare post:

  1. jelo,
  2. piće,
  3. seksualno općenje, i
  4. menstrualni i porođajni ciklus.

Što se tiče prve tri Uzvišeni ih je spomenuo u 187. ajetu iz sure El-Bekare:

…zato se sada sastajte s njima i žudite za onim što vam je Allah odredio; jedite i pijte sve dok budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, a potom upotpunite post, do noći; sa ženama ne općite dok ste u itikafu u džamijama; to su Allahove granice i ne približujte im se; tako Allah ljudima objašnjava znamenja Svoja, kako bi se Allaha bojali.” /187/

A što se tiče četvrte stvari koja prekida i kvari post, ona je spomenuta u predanju koje bilježi Buharija: …Zar nije tako da kad žena dobije menstrualni ciklus ne klanja i ne posti…

Savremena medicinska sredstva koja se mogu upotrijebiti i za vrijeme posta su mnogobrojna:

Puffer –  Pumpica za astmu

 To je medicinski uređaj, inhale koji dostavlja medikamente putem pluća u tijelo. Pojednostavljeno rečeno, ovdje se radi o posudici u kojoj se nalazi tečni lijek, sastavljen iz tri komponente: vode, kisika i medicinskih jedinjenja.

Postavlja se pitanje, da li tečnost koja se ispumpava u vidu magličastog jedinjenja, ili u vidu pare iz te posudice, prema ustima i nosu te dospijeva i u pluća, kvari post ili ne?

Savremeni idžtihad se razilazi po tom pitanju:

  1. Upotrebom ove pumpice se mrsi i
  2. Drugo mišljenje da upotreba pumpice ne kvari post: Ovo je mišljenje šejhova Ibn Baza, r.h., i Ibn U’sejmijina, Ibn Džibrina i stalne komisije za fetve. Njihovo obrazloženje je da:
  • Postač može da ispira usta i nos (madmada i istinšak) po konsenzusu islamske uleme. A nakon ovih radnji ostaje mali dio vode pomiješan sa pljuvačkom, u ustima ili nosu, i neminovno će dospjeti do želudac, analogno kao i para ili magličasta tečnost iz pumpice, ali u toliko beznačajnom omjeru, koji iznosi možda mililitar ili dva, što je zanemarljivo kao i u slučaju ispiranja usta i nosa;
  • također, nije sigurno da će para koja se ispumpava iz pumpice dospjeti baš u želudac, to se samo pretpostavlja, tako da se uzima u obzir pravilo da se sigurno ne dokida sumnjom te post ostaje validan kao sigurna kategorija, a sumnja se ne uzima u obzir;
  • ova radnja ne liči na hranjenje i pijenje i nije im analogna;
  • medicina i ljekari su dokazali da misvak sadrži osam hemijskih medicinskih jedinjenja, a dozvoljena je njegova upotreba postaču generalno, po pretežnom mišljenju, iako će nešto od tih jedinjenja upotrebom dospjeti do želuca, kao i u slučaju upotrebe pumpice.

Što se tiče prvog mišljenja koje kaže da je upotreba ove pumpice zabranjena za postača obrazlaže se, da ako postač bude morao da je upotrijebi, dozvoljeno je, ali mora napostiti taj dan. Obrazloženje je sljedeće:

  • Sadržaj pumpice će dospjeti do želuca na prirodan način uzimanja hrane, tako da to kvari post. Ovaj argument se može osporiti, sa prijašnjim objašnjenjem, da ono što dođe do želuca je toliko beznačajno pa ne kvari post, analogno ispiranju usta i nosa, tako da se prvo mišljenje o dozvoli upotrebe pumpice za astmu preferira.

Tabletice koje se stavljaju ispod jezika

To su tablete koje se stavljaju pod jezik kao lijek za neke srčane smetnje, i direktno se otapaju, tako da njihov sadržaj dospijeva u krv, te u srce na koje djeluje i kriza se prekida.

Pošto se direktno otapa u ustima, i ide u krv, onda i ne ide u želudac, tako da tom logikom i ne kvari post.

Endoskopija – gastroskopija

Endoskopija gornjeg probavnog sustava

Upotrebom savitljivog, optičkog instrumenta može se pregledati gornji dio probavnog sustava. Izraz endoskopija, znači ˝pogled u unutrašnjost˝. Iako se ova pretraga gornjeg probavnog sustava često naziva samo gastroskopija, puni naziv je ezofago-gastro-duodenoskopija (EGDS) jer se njom može pregledati jednjak (ezofagus), želudac (gaster) i dvanaesnik (duodenum). Ova pretraga nije samo dijagnostička, već i terapijska, jer se njome mogu obaviti manji terapijski zahvati. Endoskop ili gastroskop je, dakle, savitljivi optički instrument koji se putem usta, ždrijela i jednjaka uvodi u želudac, za potrebe snimanja i otkrivanja čira ili drugih oštećenja želuca.

I stara ulema je govorila o fikhsko-pravnom problemu u slučaju, da se u prirodni put hrane uvede predmet ili stvar koja se ne smatra hranom, kao što je kamenčić, komad željeza i sl., što je pravno na stepenu ovog medicinskog instrumenta, pa se postavlja pitanje kvarenja posta na ovakav način.

Izrazita većina uleme smatra da se ovim prekida post, iz razloga što bilo šta ako dospije u ,,unutrašnjost” kvari post. Međutim, hanefijski učenjaci su uvjetovali prekid posta, ako taj predmet ili stvar, ostane unutra i njihov dokaz je hadis u kojem je Allahov Poslanik   naredio da se čuva surme. Logika njihovog dokaza vezana je za to da je Allahov Poslanik naredio da se čuva surme.

Prema tome po logici velike većine učenjaka, ovim se prekida post, a po mišljenju hanefijske uleme ne prekida, jer ne ostaje unutra.

Drugo mišljenje, da se ovim ne prekida post, pošto to nije hrana, kao što je kamen ili željezo, zastupaju Ibn Tejmije, neki malikijski pravnici i El-Hasen b. Salih uz dokaz kako na to upućuju tradicionalni dokazi Kur’ana i sunneta logikom, da post kvari samo nešto što se smatra hranom ili hranjivim, a što se tiče hadisa koji naređuje da se čuva surme, on je slabe predaje, tako da je jasno kako ova spomenuta upotreba ne prekida post. Onda su u obzir uzeli i mogućnost i postavili hipotezu ispravnosti posta u slučaju ako ljekar podmaže endoskop ili gastroskop sa nekom pastom, da bi time olakšao njegovo uvođenje u želudac, a ista se može računati hranjivom. U tom slučaju i oni smatraju da je post pokvaren.

Kapi

Postavlja se pitanje kapi koje se ukapavaju u nos, da li prekidaju i kvare post? U rješavanju ovog savremenog pitanja ulema se razilazi na dva mišljenja:

  1. Kvari post, što je mišljenje Ibni Baza i Ibni U’sejmijina. U obrazloženju navode predaju, koja je merfu’, u kojoj se navodi: ,,naglašeno ispiraj nos osim ako si postač…”, što upućuje na to da nosna šupljina vodi ka želucu, tako da Allahov Poslanik, a.s., zabranjuje postaču naglašenu upotrebu ispiranja nosa, ujedno, zabrana Allahovog poslanika da se pretjeruje sa ispiranjem nosa, faktički sadrži zabranu da se tim putem unese bilo šta pa makar i u maloj, beznačajnoj količini, što je zabranjeno tekstom spomenute norme.
  2. Ne kvari post. Pristalice ovog mišljenja navode kao dokaz analogiju spominjući da ono što ostaje od ispiranja usta mora u neznatnoj količini doći do želuca, isto tako i pod pretpostavkom da čitava kap uđe u nos, ipak do želuca neće dospjeti nego njen mali dio, što je neznatno i što se može tolerisati. Ujedno, može se primijeniti princip preferencije da se sigurno ne dokida sumnjom, odnosno pravilo, da je osnova post koji je siguran, a da je kvarenje posta na ovakav način na stepenu sumnje, tako da se preferira osnova, tj. da post legitimno postoji i ostaje, zbog logike da postojano-sigurno ne prestaje, ili da se ne dokida sumnjom.

Nijedno od ova dva mišljenja nema snagu preferencije jednog nad drugim, i oba imaju gotovo podjednaku pravnu logiku i obrazloženje.

 Inhalacija

To je kao i u pitanju pumpice za astmu gdje se može reći da magličasta nosna tečnost ne kvari post.

 Anestezija

Anestezije imamo nekoliko vrsta:

– Lokalna anestezija

To je da se pacijent podvrgne uspavljujućoj anesteziji u vidu gasa koji djeluje na živce i uspava ga. Na ovakav način, ne kvari se post, jer anestetik koji je u vidu gasovite materije i prolazi kroz nos, ne sadrži nikakve hranljive sastojke.

– Lokalna kineska anestezija

Naziv ove anestezije ima kinesko porijeklo, pa je tako i nazvana, a sastoji se u tome da se ubode suha igla u potkožne osjetilne centre, nakon čega pacijent izgubi moć osjeta, zbog lučenja prirodnog morfija koji se nalazi u tijelu. Ovo ne utječe na post, pošto je samo lokalnog karaktera i što nikakva tvar ne ulazi u želudac.

– Lokalna anestezija iglama

To se učini sa iglama koje sadrže trenutni anestetik koji djeluje na mozak pacijenta za nekoliko trenutaka. Pošto se radi o lokalnom anestetiku, onda se ne kvari post, niti ta tvar ulazi u unutrašnjost.

– Potpuna opća  anestezija

Po ovom pitanju se razilazi ulema. I o ovom pitanju raspravljali su islamski klasičari pod pitanjem onoga koji izgubi svijest: da li mu se u takvom stanju prekida post?

Ovo pitanje sadrži jednu od dvije stvari:

  1. Da je pacijent u nesvijesti čitav dan, tako da nije svjestan ni dio dana; u ovakvom stanju izrazita većina uleme smatra post pokvarenim, a kao dokaz navode hadis kudsi: ,,…ostavlja hranu i piće radi Mene…“, tako da je sustezanje od zabranjenih stvari Zakonodavac vezao za postača-obveznika, dok se to za čovjeka u nesvijesti ne može reći.
  2. Da je izvan svijesti dio dana. U tom slučaju postoji razlaz uleme.

Ispravno je da ako bude svjestan dio dana post je validan po mišljenju Ahmeda i Šafije. Malik smatra, u ovom slučaju, da je post pokvaren, uopće. Ebu Hanife smatra da ako dođe svijesti prije zevala (pola dana), tada će obnoviti nijjet i post će biti valjan. Mišljenje Ahmeda i Šafije je ispravno pošto nijjet ostavljanja hrane i pića dovoljno je da se desi u jednom dijelu dana, što je slučaj i sa anestezijom.

Kapi za uši

Misli se na masnu tečnost koja se spravlja medicinski i stavlja u uho. Da li taj lijek kvari post?

O ovom problemu raspravljali su stari učenjaci pod nazivom ,,…liječenje tečnošću koju sipa u uši….“

Izrazita većina je na stajalištu da je post pokvaren. Hanbelijski učenjaci su smatrali da je post pokvaren u slučaju da tečnost dospije u mozak.

Drugo mišljenje, koje zastupa Ibn Hazm, je da ono što kvari post ulazi kroz uši i ne dospijeva u mozak.

Ujedno, savremena medicina otkriva da nema kanala između mozga i uha, kroz koji može da dođe tečnost osim u slučaju ako se desi proboj bubne opne, pa prema tome kapi za uši ne kvare post.

Ako se liječi bubna opna, onda se to radi preko uha i propis je analogno kao i za liječenje nosa, a o čemu se govorilo ranije.

Ispiranje ušiju

Propis vezan za ovo je isti kao za kapi, osim što ulema smatra, da u slučaju, ako se desi proboj bubne opne, onda će količina tečnosti koja dospijeva u  uho biti velika, tako da to kvari post.

Zbog toga se ispiranje ušiju tretira sa dva aspekta:

  • ako je bubna opna čitava, neoštećena, onda post nije pokvaren.
  • a ako je bubnjić probijen, onda je post pokvaren jer tečnost može ući u velikoj količini.

Kapi za oči

Po ovom pitanju postoji razlaz savremene uleme, a on se gradi na sporu oko pitanja surme i da li njena upotreba kvari post?

  1. Ne kvari post, što je mišljenje hanefijske i šafijske pravne škole, a dokaz je da nema veze između oka i ,,unutrašnjosti”, tako da se ne kvari post.
  2. Mišljenje hanbelijske i malikijske pravne škole je da surma kvari post, jer postoji put između oka i ,,unutrašnjosti”.

Prema tome i savremena ulema se razišla po pitanju kapi za oči:

  1. Kapi za oči ne kvare post, i to zastupa Ibn Baz i Ibn Usejmin, kao i neki drugi učenjaci. Njihov argument leži u činjenici što je kap za oči mala i ne stiže do želuca, nego se izgubi i prije nego što stigne tamo, a u slučaju da i stigne u želudac to je toliko beznačajno i malo, da se zanemaruje, kao i ono što ostane iza ispiranja usta. Ujedno nema tekstualnog dokaza za takvu zabranu, niti nekog drugog, koji je izveden iz teksta.
  2.  Kvari analogno surmi

Ispravno je da ne kvari, iako je medicina utvrdila kako između oka i unutrašnjosti postoji veza preko nosa, ali kapljica iz oka se izgubi i upije negdje tokom svog puta kroz suzne kanale, i ne stiže do jednjaka, pa prema tome ni do želuca, a i ako stigne nešto od te tečnosti to je beznačajno i zanemarivo, kao i tečnost koja se zanemaruje a preostane prilikom ispiranja usta.

Što se pak tiče analogije na surmu, ona nije validna, jer:

  1. nije potvrđeno da surma kvari post, a navedeni hadis po tom pitanju je slab,
  2. radi se o analogiji na pitanje po kojem postoji razlaz,
  3. zbog snage dokaza koji su navedeni u prvom mišljenju.

Ljekovite injekcije

Razlikujemo više vrsta injekcija:

a)        potkožne,

b)       mišićne i

c)        venozne

Što se tiče potkožnih i mišićnih koje nisu hranljive, one kod savremene uleme ne kvare post, što je mišljenje Ibn Baza i Ibn Usejmina uz dokaz: da je osnova validnost posta, do momenta kada se dokaže njegov prestanak, a injekcija se ne smatra ni jelom ni pićem, niti zamjenjuje njihovu ulogu.

Što se tiče intravenoznih injekcija, kao što je infuzija, tu se ulema razilazi:

a)        Infuzija kvari post i to je mišljenje Ibn Sa’dija, Ibn Baza, Ibn U’sejmina kao i Islamskog vijeća za fetve, uz obrazloženje da ona zamjenjuje ulogu hrane i pića, tako da onaj koji je uzme nema potrebe uzimati hranu i piće,

Infuzija ne kvari post, jer u unutrašnjost ne dopire ništa kroz prirodni put hrane, a pod pretpostavkom da stigne do ,,unutrašnjosti” stiže putem pora, što se ne smatra unutrašnjost niti je u njenom značenju.

b)       Bliže logici je da infuzija kvari post jer efektivni razlog propisa nije samo dospijevanje hrane ili pića u ,,unutrašnjost”, nego je to stvarno hranjenje tijela, koje se dešava upotrebom infuzije.

Što se tiče injekcije koju mora koristiti šećeraš ona ne kvari post.

Masti, boje i elastične medicinske naljepnice na kožu

Koža je u unutrašnjosti splet krvnih sudova koji sporo, ali sustavno upijaju ono što se stavi na njenu površinu, kroz krvne kapilare.

Prema tome da li stavljanje nečega na kožu kvari post?

O ovome je govorio šejhul-islam Ibn Tejmijje smatrajući da ne kvari post, i to mišljenje je potvrdilo i Islamsko vijeće za fetve. Čak neki tvrde da postoji i konsenzus islamske uleme po ovom pitanju, tj., da to ne kvari post.

Arterijski kateter

Radi se o jednoj finoj cijevi koja se stavlja u arteriju da bi se moglo izvršiti snimanje ili dostaviti lijek.

Islamsko vijeće za fetve se izjasnilo da ovo ne kvari post, jer se ne radi o hranjenju ili napajanju, niti se radi o nečem što ih zamjenjuje, niti išta u ovom slučaju dospijeva u ,,unutrašnjost”.

 Dijaliza

Dijaliza je postupak koji može zamijeniti funkciju bubrega, a koji se obavlja kod bolesnika kojima je funkcija bubrega privremeno ili trajno zakazala, i pri tome se iz krvi uklanjaju otpadne tvari i suvišna tekućina, koje inače uklanjaju bubrezi.
Bubrezi u našem tijelu imaju ulogu tzv. čistača krvi odstranjujući štetne tvari koje nastaju razgradnim procesima u tijelu, a imaju funkciju i u regulaciji tjelesne tekućine, ravnoteži elektrolita i održavanju pH krvi.

Kad bubrezi ne rade ispravno, otpadne tvari i tekućina zadržavaju se u organizmu, i mogu prouzročiti mučninu, povraćanje, anemiju, pospanost, uznemirenost, drhtanje, a zatim, komu i konačno ako ne dođe do pravodobnog liječenja, smrt. Dijaliza u pravom smislu te riječi zamjenjuje funkciju bubrega.

Osnovni princip dijalize u širem smislu je prolaz molekula iz krvi kroz polupropusnu membranu. Ako krv prolazi kroz polupropusnu membranu, izvan tijela, proces se zove hemodijaliza, a ako se izmjena molekula odvija u tijelu, preko peritonejske membrane, proces se naziva peritonejska dijaliza.

Hemodijaliza

Dijalizator
Hemodijaliza se odvija tako da krv prolazi izvan tijela posebnim cjevčicama i pročišćava se, te se zatim pročišćena vraća u tijelo drugim cjevčicama. U procesu hemodijalize važni su dijelovi:

  •  Dijalizator,
  •  uređaj za hemodijalizu,
  •  otopina za hemodijalizu,
  •  pribor (igle, cijevčice).

Najvažniji dio je dijalizator, ili umjetni bubreg, koji sadrži polupropusnu membranu u obliku kapilara. Kroz tu membranu prolaze samo molekule određene veličine i voda. Dijalizator je pričvršćen na aparat za dijalizu i mijenja se prilikom svake hemodijalize. Otopina za dijalizu ili dijalizat je elektrolitska otopina slična plazmi bez bjelančevina. Otopina održava ravnotežu elektrolita i sudjeluje u procesu pročišćavanja krvi.
Uređaj za dijalizu je aparat koji sadrži crpke koje pripravljaju dijalizat, i pumpaju krv, te se uz održavanje stalne temperature krvi i dijalizata omogućava njihov stalan protok. Većina bolesnika dijalizira se 3 puta tjedno, a postupak prosječno traje 4 sata.

Krvožilni pristup

Bolesnici koji pristupaju hemodijalizi moraju imati put do krvi za hemodijalizu u obliku arteriovenske fistule, grafta ili katetera. Kod kreiranja fistule, kirurg malim zahvatom pod kožom, najčešće na zapešću, spoji arteriju i venu. Ako su krvne žile preslabe, da bi se napravila fistula, formira se graft (presadak krvne žile), a kateteri se obično upotrebljavaju privremeno, ali mogu biti i trajni.

Kada se uspostavi adekvatan pristup s dva izlaza bolesnik se spaja na aparat za hemodijalizu. Postavljaju se dvije igle, spojene mekim cjevčicama. Dio koji dolazi iz arterije vodi u aparat, a dio koji izlazi iz aparata vodi u venu.

Peritonejska dijaliza

Peritonejska dijaliza koristi peritonejsku membranu ili potrbušnicu (omotač koji prekriva organe u trbuhu), kao polupropusnu membranu, za izmjenu molekula, te tako služi kao prirodni filter. Mekana silikonska cjevčica (kateter), postavlja se u trbuh, a posebna otopina prilagođena za peritonejsku dijalizu putuje kroz kateter u trbušnu šupljinu. Otpadne tvari i nakupljena tekućina prolaze iz krvi u ovu otopinu, te se nakon nekoliko sati ta tekućina iz trbušne šupljine istače i baca. Istakanje tekućine iz trbušne šupljine i zamjena svježom tekućinom, naziva se izmjenom. Liječnik određuje koliko izmjena dnevno je potrebno, koliko dugo otopina za dijalizu može ostati u trbušnoj šupljini, te vrstu i količinu otopine koja se mora rabiti kod izmjene.

Dakle, prečišćavanje krvi bolesnika se čini na dva načina:

a)        dijaliza posredstvom aparata koji se zove ,,vještački bubreg”, tako što se krv sakupi u njega, izvrši njeno prečišćavanje i oslobađanje od štetnih tvari, a potom se intravenozno vraća u tijelo. Ponekad se osjeti potreba intravenoznog dodavanja hranljivih tečnosti.

b)       dijaliza preko trbušne peritonejske membrane.

Savremena ulema se razišla po pitanju da li taj vid terapije kvari post na dva suprotstavljena mišljenja:

a)        Jedni kažu da kvari post i to je mišljenje Ibn Baza i mišljenje Stalne komisije za fetve, uz argument da se dijalizom dodaje i nova čista krv, kao i hranljive tvari, ponekad, tako da su to dva razloga kvarenja posta,

b)       Drugi smatraju da dijaliza ne kvari post, zbog toga što nema teksta koji to zabranjuje eksplicite, niti implicite.

Ipak bliže bi bilo da dijaliza kvari post. Ujedno, bolesnici koji su potrebni dijalizi i hemodijalizi, nisu u mogućnosti da poste u osnovi,s obzirom da je izlučivanje štetnih tvari i održavanje ravnoteže elektrolita putem bubrega kontinuirani proces, a hemodijaliza se odvija povremeno, tako da treba ograničiti unos tekućine u razmacima između dijaliza. Također je važno, da se bolesnici pridržavaju dijete i slijede upute liječnika koji ih vodi. Općenito, bolesnici moraju biti na visokoproteinskoj dijeti s ograničenim unosom natrija i kalija, a po preporuci liječnika i fosfora. Bolesnici moraju dobivati multivitaminsku nadoknadu, osobito u vodi topljivih vitamina B kompleksa, folne kiseline i C vitamina. Hormon eritropoetin kojega normalno izlučuju bubrezi, a služi u stvaranju crvenih krvnih stanica, mora se primati pa je to temeljno liječenje anemije u bubrežnom zatajenju. Često bolesnici imaju manjak željeza koje onda treba nadoknaditi.[3]

Zbog svega toga, bliže je mišljenje ciljevima i intencijama Šerijata da dijaliza kvari post.

Ali, ako bi se pretpostavilo samo čišćenje krvi, onda ne bi kvarilo post, ali je praksa da se u ovom vidu liječenja i čišćenja krvi, dodaju neke hranljive tvari i otopine, što kvari post.

Čepići za vaginalnu upotrebu i upotreba odgovarajućih hemijskih tekućina

Upotrebanatrij-bikarbonata (lužina)

Vaginalno lučenje je kod žena karakteristično po kiselinskoj tekućini, koja štiti i čisti ovaj organ od bakterija. Ova kiselinska osobenost vagine, ako je u velikom procentu, uništava spermatozoide unutar vagine, naročito y-kromosome (koji nose muški spol), zato što su oni slabootporni i mali kada se usporede sa x-kromosomima (koji nose žensku djecu), koji se uglavnom otporni na ovu kiselinu. Medicinari smatraju da je kiselost vaginalne sredine bitan faktor u određivanju spola djeteta. Ovo je dokazao njemački liječnik Anterberger tako što je ustanovio da su žene koje boluju od neplodnosti a koje su se liječile sa natrij bikarbonatom (lužinom) rađale mušku djecu, više od ženske. Na osnovu ovog je zaključio da lužinska sredina pomaže rađanju muškog spola, za razliku od kiselinske sredine koja pomaže rađanju ženske djece. Nakon ovog, mnogo je ljekara izvršilo istraživanja koja su potvrdila gore spomenuto.

Da li upotreba ovih sredstava kvari post?

Ulema je o ovom pitanju diskutirala od davnina i vodi rasprave i danas:

  • Malikije i hanbelije smatraju da vaginalno stavljanje tečnosti ne utiče na kvarenje posta. Njihovo obrazloženje je da nema povezanosti između ženskog polnog organa i ,,unutrašnjosti” tj. želuca ili staništa hrane i pića.
  • Hanefije i šafije smatraju da žena na takav način kvari post, uz obrazloženje da postoji veza između vagine i mjehura.

Savremena medicina je utvrdila da nema povezanosti između ženskog polno-reproduktivnog sustava i ,,unutrašnjosti”, tako da žena ne kvari post upotrebom ovih sredstava, na ovakav način.

 Analna upotreba čepića i tečnosti (klistiranje)

Analni čepići se koriste u različite medicinske svrhe kao što je skidanje temperature, radi olakšavanja bolova hemoroida i sl. Mišljenje Ibn Usejmina je da čepići ne kvare post, jer je to čisti lijek koji ne sadrži hranljive tečnosti i ne ubraja se u hranu ili piće, niti se tretira onim što ih zamjenjuje.

Klistiranje

U medicinsko-znanstvenom smislu ova materija se definira kao hidrokolon terapija:

Zbog sedentarnog načina života i ishrane koja oskudijeva u vlaknima, digestivno-intestinalni traktovi postaju smoreni i počinju polako da odustaju, a po zidovima kolona (debelog crijeva), akumuliraju se slojevi i slojevi mandže, parazita, sluzi. Postoje istraživanja koja ukazuju da se po kolonima, vuče naokolo 2-3 kg. skorjelog fecesa, parazita i sluzi. Taj skorjeli feces, paraziti i sluz intoksikuju psihofizički plezir. Stručnjaci su smislili hidrokolon terapiju da bi se ljudsko tijelo toga riješilo. U suštini, to je jedan bezbolan tretman, gdje dok je rektum pod lokalnom anestezijom, kroz anus se umetne slamčica i dobro ispere iznutra sa 40 l mlake vode u pažljivo odmjerenim mlazovima. Nakon nekoliko ovakvih tretmana pacijent se osjeća preporođen i lak kao perce. Mnoga akutna patološka stanja iščeznu, misaoni spektar razbistri, postaje se tolerantniji, manje aneksiozan, razboritiji.

Klistir:  Klistiranje je postupak kojim se ne dopire toliko duboko kao putem hidrokolon terapije, nego se uz pomoć cjevčica i tečnosti ispira uska oblast u krugu od 30 cm oko rektuma. U prethodnim vjekovima klistir je bio redovna, svakodnevna higijenska praksa, kao pranje zuba. Još drevni Egipćani su znali njegove blagodati, a Francuzi su ga uzimali nakon svakog obroka. Ipak, iz nekog razloga, taj zdravstveno koristan običaj se izgubio sa pojavom modernog načina života, pa danas malo ko počasti svoju rektalnu regiju jednim dobrim ispiranjem.

Ulema je govorila o klistiranju, tako da:

  1. Sva četiri priznata mezheba smatraju kako klistiranje kvari post zbog dostizanja tečnosti u spomenutu ,,unutrašnjost”,
  2. Zahirije ili bukvalisti, a što je i izbor Ibn Tejmijje, smatraju pak, da klistiranje ne kvari post iz razloga što ni na koji način ne hrani nego prazni tijelo, a također ova tečnost ne stiže do želuca.

Što se tiče savremenih učenjaka oni svoje sporenje temelje na istim osnovama kao i stara ulema, pitajući se da li je anus povezan sa želucem?

Savremena znanost kaže sljedeće:

Debelo crijevo (intestinum colon), ponekad se naziva kolon, dio je debelog crijeva  (lat. intestinum crassum) koji se nastavlja na slijepo crijevo (lat. intestinum cecum), a prelazi u ravno crijevo (lat. intestinum rectum, koristi se i naziv zadnje crijevo).

Debelo crijevo ili kolon se može podijeliti na:

  • uzlazno debelo crijevo, ulazni kolon ili uzlazno obodno crijevo – lat. colon ascendens,
  • poprečno debelo crijevo, poprečni kolon ili poprečno obodno crijevo – lat. colon transversum,
  • silazno debelo crijevo, silazni kolon ili silazno obodno crijevo – lat. colon descendens,
  • zavijeno (sigmoidno) debelo crijevo, sigmoidni kolon ili zavojito crijevo – lat. colon sigmoideum,
  • ravno/zadnje crijevo – nije dio kolona, ali je dio debelog crijeva (lat. intestinum crassum).

Oni koji kažu da klistiranje kvari post smatraju da postoji veza anusa sa želucem i da crijeva upijaju tečnost i uzimaju hranu u vidu soli ili šećera. Kada bi se radilo samo o upijanju čistog lijeka koji nije hranljiva materija onda se ne bi kvario post. Ovo pojašnjenje je najbliže ispravnom mišljenju.

Analni spekulum

Ljekar kroz analni otvor pacijentu, po potrebi, uvodi instrument sa kojim snima stanje želuca. Propis vezan za ovo je propis endoskopa ili gastroskopa o kojem je bilo riječi.

Unošenje u tijelo, lijeka, tečnosti ili instrumenta preko urinarnog otvora

Da li unošenje u unutrašnjost tijela, lijeka, tečnosti ili instrumenta preko urinarnog otvora kvari post?

O ovome je govorila i ranija ulema.

  1. Hanefijski, malikijski i hanbelijski mezheb su na stajalištu da ukapavanje u urinarni otvor penisa, ne kvari post, makar to dospjelo do mjehura, uz obrazloženje da nema povezanosti unutrašnjosti penisa sa spomenutom ,,unutrašnjosti” (želudac).
  2. Mišljenje kod šafija koje drže da je utemeljeno i ispravno glasi: da se kvari post, jer postoji veza između mjehura i ,,unutrašnjosti”.

U medicini je poznato da nema veze između urinarnog puta i probavnog trakta, prema tome, spomenuta aktivnost ne kvari post.

  Davanje krvi

Ovo pitanje je vezano za pitanje hidžame koje je bilo poznato još u vrijeme džahilijjeta, a poznat je mezheb, što zastupa i Ibn Tejmijje, da hidžama kvari post.

Izrazita većina uleme smatra da ne kvari post.

Međutim, preferirano mišljenje je da kvari post.

  Uzimanje krvi za analizu

To ne kvari post jer se uzima manja količina koja ne slabi čovjeka kao što je slučaj sa hidžamom koja oslabi pacijenta.

    Pasta za zube

Ne kvar post jer su usta u statusu nečeg što je pojavno, vanjsko. Međutim, bolje je za postača da je ne koristi, osim u vremenu kad ne posti, (prije zapaštanja, npr.), jer se pasta ne može ukloniti lahko, i ostaje njeno djelovanje i nakon pranja. Zbog toga se preporučuje upotreba misvaka ili samo četkice bez paste.

Prof. dr. Muharem Štulanović,

Odgoj, obrazovanje i islamska pravna misao

IslamBosna.ba