Druga komponenta: Ibadet, obredoslovlje, tj. da i svojim tijelom na razne načine iskazujemo svoju iskrenu pokornost Stvoritelju.                                                                                                                                                                                           I zadnja komponenta je: Ahlak, ponašanje, bonton, kultura. S toga, možemo slobodno konstatovati da je pravi vjernik onaj koji vjeruje u ono što je Bog naložio, da ličnim primjerom potvrdi svoju odanost Bogu i da se ponaša u skladu s onim što je Bog naredio. Takav će ispuniti Božiju naredbu u kojoj Uzvišeni kaže:

“يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ ادْخُلُواْ فِي السِّلْمِ كَآفَّةً وَلاَ تَتَّبِعُواْ خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ إِنَّهُ لَكُمْ عَدُوٌّ مُّبِينٌ”
“O vjernici, uđite u islam u potpunosti i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.”

Rahmetli Besim Korkut ovo prevodi kao “živite svi u miru”, jer kao što znate islam i mir potiču iz istog korijena u arapskom jeziku “es-silm”, a mir, individualni i kolektivni, je zagarantovan ukoliko se ispoštuju zadaci koje je islam preporučio.

Bilo bi pretenciozno od mene da za ovo malo vremena obrađujem sve tri komponente, pa ću se s velikim poštovanjem zadovoljiti ovom trećom; kulturom ili ponašanjem.
Zašto sam baš odabrao ovu treću komponentu?

Odgovorno tvrdim da nam ona najviše nedostaje, kao pojedincima i kao zajednici. Svjedoci smo da su nemiri u državi produkt nezadovoljstva raznih kategorija građana i daj Bože da se na ovome završi, kao i razna previranja i nesuglasice naših prvaka i sl. Odgovorno tvrdim da svi ovi nemiri i protesti koji se iskazuju u gradovima naše zemlje nisu zbog onih famoznih 10%,  niti zbog toga što običnim ljudima nije dovoljno ono što dobivaju, već je to zbog arogancije, nekulture, potcjenjivanja i marginaliziranja ljudi. Naš narod je bio gladan u ratu, pa nije posezao za bilo kakvim demonstracijama, jer je znao da je neimaština. I danas naš narod nije gladan, ali je naš narod naučio da ne bude ponižen i da ne dopusti bilo kome da ga ponizi. “Zlatni Ljiljan”, koji je bio spreman svoj život dati za ovu zemlju nije izašao na cestu zbog toga da dobije više novca nego više poštovanja. Prosvjetni radnici nisu stupili u štrajk zbog većih plata nego što ih već duže vrijeme prave budalama i ponižavaju želeći da oni samo klimaju glavama, a da naši pretpostavljeni rade s njima šta žele. Vjerovatno već neko od vas razmišlja i postavlja pitanje: Ovo što sam rekao, kakve veze ima sa kulturom i ponašanjem? Ima, onaj koji nije naučio da poštuje “Zlatnog ljiljana” i ko je dozvolio da se ponizi najčasnije što živi u ovoj zemlji nema kulture i nema osjećanja. Na jučerašnjim i današnjim demonstracijama je srušen mit o Bošnjačkoj svijesti i Bošnjačkom ponosu. Naravno, onako nešto nećemo vidjeti ni u Banjaluci, niti u Zapadnom Mostaru i Širokom Brijegu, niti u Zagrebu, niti u Beogradu. Onaj koji nepoštuje onoga ko ga je naučio čitati i pisati, ko je naučio njegovu djecu tome, jeste nekulturan…

Prije nekoliko mjeseci u Kupresu, gradu u kojem su većinsko stanovništvo Hrvati, umro je svećenik – fratar. Dobar dio stanovništva se i nije slagao s njim zbog velikih članarina koje je propisivao za veliku crkvu koju je gradio… Međutim, taj dan je Općinsko vijeće imalo vanrednu sjednicu posvećenu fratru, proglasilo je Dan žalosti na prostoru cijele općine, zastave su spuštene na pola koplja, svi, apsolutno svi, državni i privatni privredni subjekti su u vrijeme sahrane bili zatvoreni, svi su došli na njegovu sahranu.

Pitam se: Kad bi neki imam iz naše čaršije preselio šta bi mi uradili? Oni su naučili da poštuju i cijene, a jesmo li mi išta od toga naučili?! Ne znam?!
Zašto je toliko bitno da budemo kulturni? Kulturno i lijepo ponašanje otvara sva moguća vrata.
Najmnogoljudnija muslimanska zemlja danas je Indonezija, a najnaprednija muslimanska zemlja danas je Malezija. Znate li kako su stanovnici tih zemalja prešli na islam? Nisu prešli na islam iz bojazni da ih ne pokori muslimanska vojska. Nisu prešli na islam zbog toga što su im dolazili izvrsni imami sa prekrasnim vazovima. Nisu prešli na islam zbog toga što je islam rođen u zemlji nafte pa su se nadali nekom “šićaru”… prešli su na islam zbog kulture i lijepog ponašanja običnih trgovaca koji su trgovali s njima. Evo i danas kada odemo na hadž primijetimo da su Malezijci i Indonežani daleko najkulturnije nacije, u oblačenju, u ponašanju, u komunikaciji… u svemu. I dan danas su najveća reklama svakoj zemlji, naciji i vjeri, pravi i istinski kulturni predstavnici.
S toga mi dozvolite da nešto o tome danas progovorimo.
Kaže Allahov Poslanik, a.s. u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Hakim:
“أحسنوا لباسكم, و أصلحوا رحالكم حتى تكونوا كأنكم شامة في الناس”
“Lijepo se oblačite, uredite svoja prevozna sredstva tako da budete pravi ukras među ljudima.”
Kod nas može svako doći u bilo koju instituciju, džamiju, fakultet u kakvoj odjeći hoće i kako hoće. Allahov Poslanik kao da nas moli: Dajte, budite i u fizičkom smislu svjetionik koji je svima odredište. Naravno, ne smijemo sebi dozvoliti kibur i uzdizanje zbog lijepe odjeće i dobrog auta, ali u svakom slučaju trebamo težiti ka tome da imamo lijepu odjeću i da se lijepo ponašamo kada je nosimo.
Kada otpozdravljamo ljude moramo to učiniti na još ljepši način.
Uzvišeni Allah u suri En-Nisa’ kaže:

“وَإِذَا حُيِّيْتُم بِتَحِيَّةٍ فَحَيُّواْ بِأَحْسَنَ مِنْهَا أَوْ رُدُّوهَا إِنَّ اللّهَ كَانَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ حَسِيبًا”
“Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti.”

Kada prolazite gradom, mahalom, u kupovini ste i neko vam nazove selam, još puno ljepše odgovorite. Neko vam kaže: “Dobar dan”, još mu ljepše odgovorite. Na kraju ovog ajeta se kaže: “…jer će Allah za sve obračun tražiti” tj. Allah o svemu vodi računa pa i o tome da kultura čovjekova prilikom pozdrava bude na vrhuncu.
Pa čak i u ibadetima, svakodnevnim molitvama i zajedničkim namazima mora biti zadovoljena kultura. Buharija i Muslim bilježe hadis od Ebu Katade, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
“إني لأدخل الصلاة و أنأ أريد إطالتها فأسمع بكاء الصبي فأتجوز في صلاتي مما أعلم من شدة وجد أمه من بكائه”
“Kada otpočnem s namazom u kojem sam imao namjeru da oduljim sa učenjem i čujem plač djeteta, ja namjerno skratim to učenje zbog toga što znam koliko je teško majci slušati plač njenog djeteta.”

I tada nas Allahov Poslanik, a.s., uči da budemo maksimalno osjećajni, da imamo mjeru i da našim islamskim pristupom umjerenosti i dosjetljivosti zadivimo sve oko nas.
Kada je u pitanju međusobna komunikacija ljudi, tu možda ponajviše dolazi do izražaja kultura i osjećajnost:

1. U javnost trebamo biti namirisani, uredni i ono što je najbitnije, ljude ne opterećavati svojom negativnom energijom. Jedan brat mi kaže: “Meni se i ne dolazi na to i to mjesto.” Pitam: “Zašto?” Kaže: “Dok mi se svak’ izjada meni nije ni do čega.” Allahov Poslanik, a.s., u hadisu kojeg bilježi imam Muslim od Ebu Zerra, r.a., kaže:
“لا تحقرن من المعروف شيئا و لو أن تلقى أخاك بوجه طلق”
“Od dobrote ništa ne potcjenjuj, pa čak ni jedan običan osmijeh upućen tvom bratu kada ga sretneš.”

To znači, nipošto nemoj potcjenjivati detalje lijepog i kulturnog ponašanja. Jedan od tih detalja, o kojem možda i ne vodimo brigu, jeste osmijeh koji ima toliko pozitivne energije da često čovjeka oraspoloži i podari mu dodatne snage i energije za  promjenu njegovog duševnog stanja.
Ovo pogotovo važi za one osobe koje svakodnevno rade sa građanima i u svakodnevnoj su komunikaciji sa ljudima. Nekada kad odeš platiti najobičniji račun možeš doživjeti neugodnu situaciju od službenika koji će ti pokazati svoje zube, pokušati te potcijeniti zbog neke greške koju si napravio, a nekada te jedan običan osmijeh i ljubazna komunikacija može ohrabriti da sve zaboraviš. Da ne govorim kada smo u realizaciji dobivanja nekih dokumenata ili zahtjeva. Jedan brat mi kaže: “Predao sam zahtjev da dobijem neku uslugu i u odgovoru sam dobio: Odbija se vaš zahtjev. Umjesto da su mi napisali: Trenutno nemamo mogućnosti da udovoljimo vašem zahtjevu.”  I on je automatski pozvao drugu firmu, NJIHOVU, koja mu i nije toliko draga, ali mu je draža zbog načina ophođenja s ljudima od NAŠE koja je arogantna i nekulturna.
2.  Sa ljudima pričamo i komuniciramo najljepšim govorom i odabranim riječima koje su oslobođene svakog vida vulgarnosti. Imam Tirmizi bilježi hadis od Ebu Derda’a, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:
“ما من شيء أثقل في ميزان المؤمن  يوم القيامة من حسن الخلق, و إن الله يبغض الفاحش البذيء الذي يتكلم بالفحش. “
“Ništa neće biti teže na vagi vjernika na Sudnjem danu od lijepog ponašanja, a Allah, dž.š., prezire onoga ko je vulgaran i ko priča vulgarnosti.”
Pogledajte iz ovog hadisa koliko je bitno biti kulturan i ne dozvoliti nekulturi da uđe u naš život. Ništa teže od dobrih djela nego li je to lijepo ponašanje. A Allah, Uzvišeni, mrzi i prezire svakoga ko na bilo koji način ispoljava vulgarnosti. Eh, sada kada zađemo u život jednog prosječnog Bošnjaka i vidimo šta njega čini veselim i radosnim i razočaramo se kada saznamo da su to serije gdje je roditeljska pažnja obavezna, gdje čovjek ne može doći sebi od vulgarnosti, dvosmislenosti poruka i sl. Zadesio sam se jedne prilike kod neke rodbine u vrijeme emitiranja serije “Lud, zbunjen, normalan” gdje su “ko’ bajagi” djeca gledala tu seriju i čuo sam tolike vulgarnosti da se kosa na glavi diže. Pokušavam opravdati gledanost  masovne publike te serije i ne mogu da nađem opravdanost. Prije nekoliko godina se vrtila reklama filma “Ljeto u zlatnoj dolini” gdje je u jednom insertu jedan od najpopularnijih i najpoznatijih bh glumaca glumio prostaka koji uči djecu da psuju. Toliko o kulturi priče koju nam nudi “savremenost”, čak i na javnim servisima koje mi plaćamo.

Kada je u pitanju ulazak u tuđe kuće bez kucanja, zvonjenja i dobivanja dozvole, o tome da i ne govorimo. Ali, ono što želim posebno napomenuti u ovom dijelu priče o kulturi, jeste jedan hadis Muhammeda, a.s.
“Allahov Poslanik, a.s., je zabranio da prilikom povratka sa putovanja čovjek odlazi svojoj kući noću kako bi provjerio da li ga supruga vara ili da vidi neke nedostatke.”
Danas, hvala Bogu, imamo mobitele, telefone, sms poruke i možemo lijepo komunicirati sa našim ukućanima. I tada su ljudi bili sumnjičavi, ali je Allahov Poslanik, a.s., želio da uvede jednu sasvim posebnu kulturu ponašanja. Pogotovo kada je u pitanju ponašanje na relaciji suprug i supruga, provjeravanje njenih/njegovih arhiva na internetu ili telefonu, traganje po ličnim stvarima i sl., to nije islamska kultura. Ako primijetite određeno neobično ponašanje to treba riješiti razgovorom i konkretnim dokazima, a ne uhođenjem, špijuniranjem i stalnom provjerom.
Kulturno je da svoju suprugu izvedete i da zajedno prošetate gradom, da se uzmete za ruke, da joj na različte načine izražavate ljubav i nježnost. Nije kulturno da zaboravi kada je zadnji put izašla s vama, nije kulturno da idete ulicom, a kao da se i ne poznajete, nije kulturno da ženu smatrate svojim tjelesnim užitkom i ništa više.

O kulturi i nekulturi se može veoma mnogo govoriti. Mi ćemo se zadovoljiti ovim što smo rekli uz napomenu i molbu da se što više razvija ova kultura u praksi, da se što više govori o ovome, da razvijamo i širimo univerzalnu islamsku kulturu ponašanja, koja, zasigurno, garantira najveći nivo ljudske kulture inače.
I na kraju želim napomenuti jednu posebno bitnu stvar; da mi našom kulturom ne samo da smo prijatni za okolinu, mi smo time i samima sebi dragi, a u konačnici, dragi smo i našem Gospodaru. Svako izražavanje kulture je ibadet, dobro djelo za koje ćemo imati na Sudnjem danu veliku nagradu. Uživajmo u kulturi, priznajmo kulturu i budimo od onih koje će i Allah zbog toga zavoljeti.
U jednoj ilahiji se kaže: “Dunjaluk je ostario, ali nije zapamtio, da je insan sretan bio, kad je islam ostavio.” Živimo u ljepotama naše vjere, uživajmo u hladu Allahove milosti i budimo iz dubine duše ponosni što smo sljedbenici jedne vjere koja kulturu i ponašanje uvrštava među sami vrh dobrih djela!
Ukoliko se neko od vas našao u lijepim primjerima koje sam spomenuo, to mi je posebno drago. Želim vam ugodan i lijep prvi ovogodišnji oktobarski vikend uz molbu Uzvišenom da svaki idući dan bude radost za nas, naše ukućane i sve dobre ljude na ovoj zemlji. Nek’ ste mi živi, zdravi i veseli. Amin.

Pripremio: Nazif Horozović (nazif@islambosna.ba)
Mjesto održavanja: Džamija Islamskog pedagoškog fakulteta Bihać
Datum: 02.10.2009.

Leave a Reply

*

captcha *