IslamBosna.ba-Prije dva dana u Turskoj su odjednom započete tri različite istrage. Zajednička tačka sve tri istrage jeste to što se među osumnjičenima nalaze imena koja se vrlo lahko mogu povezati sa vladom. Iako ti ljudi međusobno ni na koji način nisu povezani…

Ovdje je riječ o tri različita kanala, o serijskog istrazi koja se mogla voditi u tri različita vremenska intervala. Ako je jedna započeta u decembru, ostale dvije mogle su početi u januaru ili februaru. Ili mogle su započeti mnogo prije.

Međutim, „volja“ koja je odlučila da pokrene istrage i pritisnula na dugme, na ovo gleda kao na jedan paket. Da su se optužbe iznijele jedna po jedna možda ne bi bile toliko glasne, ali kada se iznesu u paketu bivaju mnogo bučnije i imaju mnogo većeg utjecaja… Znači, glavni cilj bio je da se izazove buka.

Htjeli ne htjeli, ovaj „glavni cilj“ vodi nas do rasprava koje se duže vrijeme nalaze u centru pažnje – polemika započeta sa dershanama koja je preobražena u jednu rušilačku kampanju. Postoji mnogo aluzija koje upućuju na to da jučerašnju operaciju jedino možemo razumijeti pod svjetlom ovih rasprava.

Koga god da pitate on će vam reći da u ovom slučaju nije riječ samo o istrazi korupcije. Naposljetku, komentari su izrečeni u tom pravcu. Mnoge strane novinske agencije i medijski organi ovo pitanje povezali su sa trenutnom dnevnom polemikom i ukazali su na određenu grupu koja je poprimila imidž „države u državi“. No, mi ne možemo znati šta se nalazi u državi.

Postoje mnoge špekulacije da je ova istraga djelo „kadrova“ unutar policije i sudstva (zapravo, da se vodi pod njihovom inicijativom i u njihovu korist). Grupa koja se dovodi u vezu sa istragom ionako već duže vrijeme protiv vlade vodi jedan neprimjeren i nemilosrdan rat.

Nažalost, danas se politika u Turskoj vodi kroz samo jedan kanal: Mržnja prema Redžepu Tajjipu Erdoanu. Nalazimo se oči u oči sa ovim trendom koji se oslanja i na spoljašnju i na unutrašnju „nogu“ i vrlo je teško da će ovaj pokret protiv Erdoana proizvesti jedan zdrav politički i opozicioni jezik. Počev od političkih kriza s početka ove godine, preko rasprava koje su se vodile oko majskih protesta na Taksimu i trenutne polemike oko dershana, ime Redžepa Tajjipa Erdoana stalno se spominje kao jednini cilj. Fraza „Turska bez Erdoana“ još koliko jučer izgledala je veoma naivno, međutim, sada ne izgleda baš tako. Otvoreno treba reći: U toku je projekcija jedne Turske bez Erdoana i u toj projekciji učestvuju i vanjski i unutrašnji faktori.

Kada je u pitanju spomenuta akcija, koja je započeta prije dva dana a tokom koje su pohapšeni i najuži članovi porodica četvorice aktuelnih ministara, jedan predsjednik opštine i direktor državne Halkbanke, prije svega treba istaći da se u ovoj situaciji od svega najviše ističe važnost konteksta u koji je smještena Halkbanka. Dakle, na meti se nalazi ova velika državna banka i trgovina koja se vodi preko nje (drugim riječima, na meti je trgovina koja Turskoj donosi veliki priliv novca).

Ova operacija koja je naštimovana za predstojeće lokalne i predsjedničke izbore, koja predstavlja nastavak crne propagande započete raspravom oko dershana i koja se sada pružila sve do spomenute Halkbanke, predstavlja napad na tursku ekonomiju koja svojim uspjesima zadivljuje cijeli svijet.

Postoje tvrdnje da vjerovatnoća da će Halkbanka biti posrednik u finansijskim transkacijama u vezi iranskog gasa i nafte (očekivani iznos na godišnjem nivou 20 milijardi dolara) i nafte iz Sjevernog Iraka (očekvani iznos na godišnjem nivou 26 milijardi dolara) veoma uznemirava Ameriku i Izrael.

Napadi na ovu najveću tursku banku koja privlači veliku pažnju domaćih i stranih investitora, uglavnom dolaze iz Amerike. I prošlogodišnji izvoz zlata u Iran u iznosu od 6,5 milijardi dolara također je izazvao negodovanje američkih vlasti. Pojačavši ekonomski pritisak, američke vlasti su zatražile da se prekine trgovina zlatom sa Iranom.

Pored toga, i to što je nakon posljednjih pregovora o nuklearnoj tehnologiji i Indija odlučila da u finansijskim transakcijama prema Iranu koristi tursku Halkbanku također uznemirava zapadne zemlje. Zato što trenutni petro-dug Indije prema Iranu iznosi 5,3 milijardi dolara i što mjesečna potraživanja od milijardu dolara, dakle, 12 milijardi dolara godišnje, Indija planira da Iranu plati opet preko Halkbanke.

To što se vlast u Teheranu, u trenucima dok se mučila da naftu pretvori u novac, bavila trgovinom zlata nije pobjeglo američkoj pažnji. Prema raspoloživim informacijama, od početka godine američki zvaničnici tražili su od ekonomskih stručnjaka informacije o porastu izvoza zlata. Obim trgovine između Irana i Turske prošle godine prešao je iznos od 20 milijardi dolara. Veliki dio ovog iznosa odnosi se na turski uvoz nafte i gasa. Ovo je jedan važan elemenat za protivtežu ruskom monopolu u ovom sektoru. Osim toga, više od polovine od 10 milijardi dolara koliko se odnosi na uvoz energenata plaćeno je turskim lirama što sprječava rast trgovinskog deficita.

U nizu posljednjih tvrdnji ističe se da je Halkbanka izabrana za metu nakon pregovora obavljenih sa vlastima Sjevernog Iraka. Turska je predložila centralnim iračkim vlastima da iznos od 26 milijardi dolara, koliko će naredne godine koštati uvoz nafte i gasa iz Sjevernog Iraka, isplati preko jedne od svojih državnih banaka. Prije svega, planirano je da se novac za preuzeti petrol vlastima u Bagdadu isplati preko Halkbanke. Međutim, postoje tvrdnje da američke vlasti traže da se ovaj novac sakupi kod njih.

Sjedinjene Američke Države, koje u svakoj prilici tvrde da su savjeznik Turske, sa ciljem da Tursku prikažu kao jednu zemlju u kojoj se vrši transfer prljavog novca, prvi udarac zadale su još prije dva mjeseca. Na sastanku Radne grupe za finansijske mere u borbi protiv pranja novca / Financial Action Task Force-a (FATF), koji se prije dva mjeseca održao u Parizu, dok su sve zemlje učesnice hvalile poteze turske vlade, Amerika je zauzela jedan čvrst opozicioni stav.

Uprkos tome što je u izvještaju FATF-a iskazan pozitivan stav, zbog američkog protivljenja skidanje Turske sa „crno-sive liste finansijskog terorizma“ (na kojoj se nalaze zemlje oput Sirije, Kenije, Etiopije i Kube) odloženo je za sljedeći sastanak. Do tada, kako izgleda, Amerika će nastaviti da srozava ugled Turske kako ista ne bi bila skinuta sa liste zemalja koje podržavaju „finansijski terorizam“.

Nakon „pomirenja“ Irana sa Zapadom očekivani godišnji prihod Teherana od nafte u iznosu od 20 milijardi dolara „teći“ će preko Halkbanke. Kada se tome doda i očekivani godišnji prihod Sjevernog Iraka u iznosu od 26 milijardi dolara, onda je više nego dovoljno da se Halkbanka odredi kao izvor straha.

I još jedna vrlo bitna „slučajnost“: U trenucima dok se operacija izvodila u Istanbulu, u Azerbejdžanu je tekla jedna veoma važna svečanost. U tim satima u Bakuu potpisan je ugovor o eksploataciji gasa iz Kaspijskog mora i time je i zvanično otpočet proces izgradnje Trans-anadolskog gasovoda (TANAP) kojim će preko Turske biti transportovan gas u Evropu. Očekivani prihod od ovog projekta, koji će u temeljima uzdrmati ravnotežu na energetskom tržištu, iznosi oko 200 milijardi dolara.

Gore spomenutim ciframa treba dodati i ovu neverovatnu sumu i tako će se doći do jednog neverovatno velikog kolača za koji, pak, finansijski baroni smatraju da u njemu imaju i svoga udijela i da je sasvim prirodno da im ga Turska da. Valjda je tako bilo do dolaska Erdoana…

I dok se ovih dana budu sklapale „mnogobrojne i sveobuhvatne“ analize o „korupciji“ Erdoanove vlade, a pritom se bude prikrivao stvarni cilj operacije, za jedan dobronamjeran pogled na cjelokupan slučaj treba uzeti u obzir i sljedeće informacije. Naime, državne banke Republike Turske godinama unazad bile su čuvene po svom pogubnom i gubitaškom djelovanju. Njihov finansijski uspjeh u posljednjih deset godina (čitaj: u vrijeme Erdoana) i svojevrsno globalno otvaranje donio im je i ovu a i slične prethodne finansijske operacije. Više je nego jasno da je početak rada Halkbanke prije tri godine u Siriji i njen plan o rastu u Sjevernom Iraku i Iranu uznemirio globalne finansijske barone. Imena koja kreiraju svjetsko finansijsko tržište veoma su nezadovoljna strategijom rasta Halkbanke i Ziraat Banke u inostranstvu. Halkbanka, koja se u posljednjoj godini dana fokusirala na Balkan, za kratko vrijeme postala je broj jedan finansijska institucija u Makedoniji. S druge strane, Ziraat Banka prioritet daje na zemlje Srednje Azije. Ove dvije turske državne banke, koje su uznemirile mnoge evropske i američke banke, u okviru svoje strategije za inostrantsvo prioritet daju na buđenje svojih pasivnih akcionara. U svojoj drugoj fazi rasta, pak, na dnevni red može doći proširenje mreže svojih podružnica na Balkanu i Srednjoj Aziji ili kupovina banaka.

Ali, uprkos svemu i uprkos jučerašnjem padu Istanbulske berze za skoro 6%, predstavnici Svjetske banke popravili su svoju prognozu ekonomskog rasta Turske za 2013. godinu sa 3,6 na 4,3%! Uz izjavu da Svjetska banka prati interesantna kretanja u Turskoj i da trenutni „elektricitet“ ne može uticati na njihove prognoze ekonomskog rasta.

Možda bi treblo reći još i ovo: Prije dolaska Erdoana na vlast na svakih 100 lira koje su turske vlasti ubirale na ime poreza, za otplatu kamata išlo je 85 lira. Samo 15 lira ostajalo je za finansiranje državnog aparata, za obrazovanje, za zdravstvo, za infrastrukturu… Na današnji dan, na svakih 100 lira koje Erdoanova vlada prikupi na ime poreza, 15 lira odlazi na otplatu kamata a 85 lira ide u razvoj države! U proteklih deset godina veličina kamate po kojoj se turska država zaduživala kod finansijskih institucija, sa 65% pala je na 4,5%. Samo na ovome Erdoan je uštedeo oko 650 milijardi lira (oko 240 milijardi EURA) – ili je možda ispravnije reći, uskratio kamatnom lobiju

Dakle, računica i nije tako komplikovana. Kolač je toliko velik da bi mu se olahko oprostilo.

 Avdija Salković

19.12.2013. godine

IslamBosna.ba