Vjerovatno nije najbolja tema za početak bloga, naročito jer je i mjesec ramazan, međutim, ne mogu da odolim a da ne prenesem misao koja mi je prostrujala kroz glavu dok sam jučer gledao intervju Anesa Džunuzovića s muftijom banjalučkim Edhemom ef. Čamdžićem za MTV Igman.

Muftija, govoreći i Ferhadiji i banjalučkim džamijama i muslimanima, navodi (inače prilično općepoznatu) činjenicu da su se banjalučki Bošnjaci u vrijeme NDH u Drugom svjetskom ratu, upravo u Ferhadiji organizovali i pokrenuli peticiju protiv zločina koji su u toj državi činjeni nad banjalučkim Srbima. Kome je ta činjenica poznata nije ni bitno. Ono što je bitno jeste da ta peticija niti zauzimanje Bošnjaka za Srbe širom Bosne nije pomogla sinovima i unucima tih Bošnjaka kada su njihovo klanje, silovanje i pljačkanje poveli unuci Srba za koje su se oni zauzimali!

Naprotiv, taj ih je merhamet skupo koštao. I isti scenarij smo prije toga već gledali u Palestini.  Daleko od toga da želim današnje muslimane odvratiti od njihovog merhameta. Ne! Muslimani trebaju da ostanu tolerantni i merhametli kao što su to kroz historiju bili, ali ne smiju nikada očekivati da će im se taj merhametluk isplatiti još na ovome svijetu niti da im on predstavlja poene na osnovu kojih bi mogli očekivati milost drugih prema sebi.